Intervju

Piše: Ella Domazet

U svojoj 30. godini, dok je sama živjela u San Francisku, Janja Lalich pridružila se političkom kultu. Kako sama priznaje, nije se tada smatrala naivnom. Završila je Univerzitet Wisconsin, diplomirala francuski jezik sa počasnim nagradama, osvojila nagradu koju je dugo priželjkivala - Fulbrightovu stipendiju. Godinu dana je provela u provinciji Aixen u Francuskoj, a zatim se vratila na AIX u Fulbrightu. Sve ovo, napominje, ne navodi da bi se pohvalila već da bi pokazala da svako može biti uvučen u kult bez obzira na to koliko bili uspješni ili pametni.

- Dok sam bila u Francuskoj, studenti su krenuli u štrajk, a nakon njih i svi sindikati i radnici. Zemlja je bila zatvorena. To je poznato kao „Mai '68“, a moje učešće u ovom pokretu me politiziralo. Kada sam se vratila u SAD, željela sam se boriti za jednakost i socijalnu pravdu. Zbog toga me je privukao taj kult. Više od deset godina kasnije, kada sam ga konačno napustila u 41. godini, ostala je samo ljuska onoga što sam nekada bila. Nisam se ni sjećala kakva sam nekada bila - prisjeća se Lalich.

Pokušavajući shvatiti šta joj se desilo, posvetila se proučavanju fenomena kulta, obrazovanju javnosti, radu sa porodicama i bivšim članovima kultova. Deset godina joj je trebalo da upiše postdiplomski studij jer „donošenje odluka nije vještina koju ćete naučiti u kultu“. Doktorirala je 2000. godine, nakon čega dobija posao na kalifornijskom državnom univerzitetu Chico. Danas je profesor sociologije, istraživač, autor, edukator o socijalnoj psihologiji kontroverznih grupa i eksploatatorskih i nasilnih odnosa, kako ih ponekad naziva „sistema samozadržavanja“ (kultovi, terorističke grupe, ideološki ekstremizam). Fokusirala se na zapošljavanje, indoktrinaciju, metode uticaja i kontrole. Radovi su joj prevedeni na njemački, talijanski, francuski, španski, kineski, korejski, japanski, srpskohrvatski, ruski i poljski jezik.

KULT, ŠTA JE TO?

Naša sagovornica ističe da postoje velike zablude i kontroverze oko pojma „kult“ te da se ta riječ koristi olako, kao napad na bilo koju vrstu organizacije.

- Ovakvo korištenje naziva nije dobro, a stvaranje zabune samo olakšava napredak stvarnim kultovima. Važno je znati šta je to što kult čini kultom. Da sam znala šta da tražim, da sam bila sposobna prepoznati specifična ponašanja kada sam se uključivala u kult, mogla sam izbjeći nepotrebnu bol i patnju. Kao akademik razumijem da se mora voditi računa o samoj riječi kult, jer se može koristiti za bilo koju grupu koju ljudi ne vole ili joj ne vjeruju. Činjenica je da je kult vrlo specifičan tip društvene organizacije koja ima određene sebi svojstvene karakteristike. Razumijevanje tih stvari može nas zaštititi od toga da budemo namamljeni u jednu takvu grupu - pojašnjava Lalich.

Naša sagovornica potom dodaje da ima i vlastitu definiciju ovog termina:

- Kult može biti oštro ograničena društvena skupina, zatvorena prema vanjskim informacijama i uticajima, ili ograničeni društveni pokret održan kroz zajedničku predanost harizmatičnom vođi. Ona održava transcendentnu ideologiju, često, ali ne uvijek, vjerske prirode i zahtijeva veliki nivo lične predanosti svojih članova kroz njihova djela i riječi.

Ona potom dodaje da kult označava skupine ili pokrete s određenom vrstom neuravnotežene strukture moći u korist vođe, ojačane unutrašnjim odnosima moći koji su temeljeni na harizmatičnim autoritetima i prisili. Sve ovo postoji unutar zatvorene stvarnosti, gdje su sljedbenici primorani da se prilagode i poštuju.

U osnovi, kult se razvija oko četiri elementa koji ga pomažu definisati i prepoznati - harizmatski autoritet vođe kulta, transcendentni sistem vjerovanja, sistemi kontrole i sistemi uticaja.

- Nisu svi kultovi isti niti djeluju na isti način. Međutim, sa godinama studija otkriveni su obrasci tehnika uticaja i kontrole koji se koriste u svim kultovima. Ove prakse uključuju različite oblike prisile: izolaciju, nedostatak sna, javno priznanje i samokritičnost, neprestani rad u kultu, odvajanje djece od roditelja, seksualno iskorištavanje i zlostavljanje, nanošenje povreda, mentalnu i emocionalnu manipulaciju, stvaranje ličnih kriza sa ciljem postizanja veće predanosti grupi, poniženju i sramoti -pojašnjava Lalich.

   (NE)KARIZMATIČNI TRUMP

Čelnici kultova, navodi naša sagovornica, obično se vide kao autoritarni nasilnici koji ne podnose nikakav upit ili kritiku. Vode kult kroz izražavanje grandioznosti, pretjerivanja, hvalisanja i laganja, a uvijek su oni u središtu svega. Karakterišu ih narcisizam i megalomanija uz zahtijevanje apsolutne odanosti.

- Često se opisuju kao „karizmatični“. Prvo i najvažnije, karizma je društveni odnos. Radi se o tome kako određene osobe reaguju na tzv. karizmatičnu osobu. Postoji stara izreka „harizma je u očima promatrača“. Tako da, dok mnogi u SAD-u, naprimjer, vide predsjednika John F. Kennedyja, Martina Luthera Kinga ili predsjednika Baracka Obamu kao vrlo karizmatične osobe, na taj način ne vide trenutnog predsjednika, dok ga neki drugi upravo tako doživljavaju. Karizmatični odnos uspostavlja takav disbalans moći, s obzirom na to da sljedbenik prihvata tu osobu kao „posebnu“ i sveznajuću - navodi naša sagovornica.

Organizovanje posebnih nastupa ili skupova je istovremeno i tehnika privlačenja novih članova, ali i održavanja interesovanja već postojećih.

- Vođa se iskazuje u svojoj prisutnosti, tu je za svoje sljedbenike, razgovara i poistovjećuje se sa njima. Sve ovo pomaže da se veza između vođe i sljedbenika učvrsti. To pojačava ideju da su oni dio posebne grupe ljudi koji su sljedbenici jedne vrlo posebne osobe. On ili ona ne mora biti religijski ili duhovni vođa, ali ista vrsta žara se pronalazi u svim vrstama kultova - pojašnjava Lalich.

   TRANSCENDENTNI SISTEM VJEROVANJA

Transcendentni sistem vjerovanja kulta je, prema njenim riječima, sveobuhvatna ideologija, obično ekstremističke prirode koja povezuje pristaše sa grupom i čuva ih, ponašajući se prema njihovim očekivanjima. Transcendentna je jer nudi potpuno objašnjenje prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, a uključuje utopijski ideal ili put spasenja. Što su članovi fokusiraniji na cilj, to se više osoba oslobađa, a nakon toga počinje da prezire ljude, ponašanja ili ideje koje dovode u pitanje vođu ili njegov utopijski svjetonazor. Duboko nepovjerenje, strah, pa čak i mržnja prema strancima jedna je od mogućih posljedica za prave sljedbenike, upozorava Lalich.

Upravo ove vrste zastrašivanja, koju su stvorile vođe kulta, predstavljaju najdjelotvorniju tehniku koje koriste kultovi jer u članovima stvara razmišljanje mi-protiv-njih.

- Naglasak na stvarnim ili izmišljenim neprijateljima jedan je od načina na koji vođe kulta zadržavaju kontrolu nad svojim sljedbenicima. U sljedbenicima se stvara strah i paranoja, zbog čega razmišljaju da je „bolje držati se sa njim da budem siguran“. Stalno kritiziranje, ismijavanje i napadanje „drugog“ također omogućava članovima kulta da se osjećaju superiornijim - kaže Lalich.

Stvaranje ekstremne polarizacija je upravo ono što kultovima omogućava da preživljavaju jer je odvajanje od ostatka svijeta zajedničko svim kultovima. To kod članova stvara osjećaj da su dio izabrane elite i „spašeni“ od zla svijeta.

Kada je pak riječ o unutrašnjem sistemu uticaja i kontrole to se, kaže naša sagovornica, postiže putem otvorenih pravila i odgovarajućih „kazni“, kao što je izolacija, otpuštanje, javno priznanje, poniženje, a ponekad i fizički rad ili „suđenja“ i zatvorska kazna.

- Taktike za žrtvovanje i kažnjavanje „drugih“ prevladale su u malim skupinama, kao i u nacionalnim kultnim diktaturama (npr. predsjednik Mao, Hitler i Kim Jong-un). Protuteg otvorenim kontrolama je unutrašnji sistem suptilnijih društveno-psiholoških utjecaja. Ono što je najvažnije, ovakav pritisak osigurava da se ne treba isticati, izazivati, ne ponašati se suprotno pravilima. Drugim riječima, budite savršeni vojnik i doći će nagrada - u obliku materijalnih predmeta, promocija i hvale, i krajnje nagrade za pobjedu nad „drugim“ i spasenje - u bilo kojem obliku koji se može obećati - pojašnjava ova stručnjakinja.

    ZAŠTO JE TEŠKO NAPUSTITI KULT?

Socijalno-psihološki učinci zatvorenog okruženja glavni su faktor zašto članovi kulta djeluju na način koji se čini da su neupotrebljivi van kulta. Naša sagovornica to naziva „ograničenim izborom“.

- Kroz usmjereno obrazovanje, indoktrinirajući proces potiče članove da usvoje krajnja uvjerenja i ponašanja kulta kako bi ostali u milosti vođe i kako bi im bilo dopušteno da ostanu na tom putu spasenja. Osoba je u biti „razbijena“ kako bi mogla biti nanovo oblikovana grupnim procesima. Član kulta uči da se ne pouzdaje u bilo koga ili bilo šta što vođa nije odobrio. To može značiti malo ili nimalo kontakta sa nekim izvan kulta, malo ili nimalo pristupa drugim izvorima informacija, poput televizije, radija, knjiga ili novina - objašnjava Lalich.

Ona ističe da kultovi nisu demokratska udruženja te da kult može kontrolisati sve, od toga šta nositi, koliko djece imati ili ne imati, šta jesti, gdje raditi do svega ostalog.

- U većini slučajeva, svaka minuta člana ispunjena je sitnicama i odgovornostima, sa ritualima i praksama (molitva, meditacija, pjevanje, pamćenje) sve dok osoba ne postane toliko iscrpljena da nema vremena za razmišljanje o tome da li je to ispravno ili pogrešno. Članovi kulta žive u „ograničenoj stvarnosti“, sistemu samozavaravanja koji je zatvoren u sebe i koji ima sve odgovore, Jedan pravi put, Jedini pravi veliki vođa - kaže ona.

Uprkos raznim mišljenjima, Lalich ističe da nisu svi kultovi religijski te da ih ima raznih - od političkih, terapijskih, kultova samopomoći, borilačkih vještina i mnogih drugih vrsta.

- Ako ste pridošlica, legitimna crkva će vam dati vremena da odlučite želite li se pridružiti - neće se od vas očekivati da budete prisutni na svakoj službi ili sastanku odmah. Kultovi, sa druge strane, imaju tendenciju da izvrše pritisak na potencijalne sljedbenike sve dok se u potpunosti posvete pridruživanju. Veliki dio ove strategije je odbacivanje svih pitanja koja možete imati o djelovanju kulta. Ako ne dobijete odgovor na ta pitanja ili se pitanja postavljaju vama, onda to vjerojatno nije legitimna grupa. Oni će vam umjesto odgovora pričati o svojim uslugama ili grupama za proučavanje gdje će se na vaša pitanja navodno odgovoriti. Kad dođete do tih grupa, vjerojatno nećete zapamtiti koja su vaša pitanja, a vi ćete biti indoktrinirani da ne postavljate pitanja - pojašnjava naša sagovornica.

Zatim i nastavlja sa svojim pojašnjavanjem.

- U legitimnoj religiji predmet obožavanja je više biće ili izvor, bilo da je Bog, Allah, Buddha, drvo, što god. Ono što se ne očekuje od vas je štovanje živog bića pred vama ili govora i spisa neke osobe. Mnoge lažne vođe crkava ili samoproglašeni proroci pokušavaju manipulisati svojim sljedbenicima u uvjerenju da ne samo da podržavaju božansku poruku nego i da su oni sami božanski. Definitivni znak upozorenja je ako vođa organizacije tvrdi da je jedina osoba koja može govoriti u ime određenog boga ili sveto biće - kaže ona.

Dodaje da dok religija može poslužiti kao sigurno utočište i izlaz za svoje pripadnike, kultovi potkopavaju bilo koju vrstu zajedništva koji sljedbenici mogu imati međusobno, a posebno sa ljudima koji nisu članovi.

- Javno priznanje i kasnije javno zlostavljanje često igraju glavne uloge u funkcionisanju kultova, jer garantuju potpunu odgovornost za izvršenje njihove doktrine. Na kraju ne znate kome vjerovati. Jedina osoba od povjerenja je vođa. I to je ono što oni žele - upozorava Lalich na kraju razgovara za magazin Start BiH.

PORIJEKLO IZ BiH

Janja Lalich je odrasla u imigrantskoj porodici u SAD-u. Majčina strana joj je porijeklom iz Bosne, a očeva iz Crne Gore. Otac joj je emigrirao u SAD krajem 1920-tih, kada je imao 16 godina, dok su roditelji njene majke u SAD došli krajem 1800-tih godina.