Magazin / Start Video

Nakon što je ministar zdravlja Federacije Bosne i Hercegovine Nediljko Rimac "progovorio" nakon mjeseci šutnje,  na svom Facebook profilu oglasila se novinarka Dženana Karup Druško, čiji status prenosimo u cjelosti:

"Odmah na početku da kažem, da ovo ne pišem kao novinarka, kako me veliki dio javnosti poznaje, nego kao supruga, čiji je muž teški onkološki pacijent kome više ne može pomoći nikakva terapija, ali može olakšati, i koja se sa zdravstvenim sistemom ”bori” mjesecima.

Nisam neko ko iz fotelje komentira kakva je situacija u zdravstvu u Sarajevu, niti neko ko na društvenim mrežama kritikuje i zauzima stranu, nego neko ko se s tim svakodnevno susreće, neko ko je očajan zbog teške bolesti voljene osobe i ko je pokušavao i pokušava sve što može. Ali, pakao koji prolazi, ne samo pacijent nego i cijela porodica, ne mogu razumijeti birokrati, a, evo, ni političari koji odlučuju o našim životima. Obraćanje ministra Rimca, nakon mjeseci šutnje i izbjegavanja novinara zbog brojnih problema u zdravstvu, kako su istakli mnogi mediji, s jedne strane pokazalo je svu njegovu arogantnost i bahatost dok se pokušao prikazati kao humanista, ljekar zabrinut za pacijente i posvećen ministar, a s druge strane njegovu nesposobnost jer ni nakon godinu i više ništa nije uradio kako bi zaista i pomogao pacijentima. Ali, kaže, planira. Nekad. Dok ljudi umiru.

Međutim, ogradio se i za to što planira, unaprijed prebacujući odgovornost na Vladu u kojoj sjedi, kako je sam rekao da Vlada ne bi pala, jer svi znamo, kaže ministar, kako je i napravljena?! A “Vlada“ šuti, vlast šuti…

”Perući” se od bilo kakve odgovornosti za svoj nerad, ministar je istakao kako dolazi iz ”mirne sredine” valjda aludirajući da smo mi u Sarajevu neka divlja sredina pa i ne zaslužujemo bolje. Još mu se, kaže, prijeti, ali ne znamo ni ko prijeti, ni zašto, ni je li ministar, koji radi ”po zakonu”, to prijavio. Treba li da sad budemo zabrinuti za ministra?

Neću ministra pitati zna li, kao ljekar i humanista, kako je kad te onkolog pošalje na HITAN CT, a onkološki pacijent dobije termin za dva mjeseca, ili hitno snimanje na nuklearnoj medicini, a pacijent NIKAD ne dobije termin, jer očito nemamo dovoljno aparata. Neću ministra pitati ni zna li gdje i kako nabaviti lijekove kad vam na Klinici kažu šta nedostaje za neophodnu kemoterapiju. Reći ću samo da smo te lijekove dobijali od prijatelja iz Crne Gore i Hrvatske i kupovali u apoteci u – Livnu, toj ”mirnoj sredini” iz koje nam ministar dolazi i koja za razliku od Sarajeva očito nema problema s lijekovima za onkološke pacijente!

Neću pitati ”zabrinutog” ministra zna li kako je kad dođeš na recepciju i kod onkologa dobiješ termin na koji moraš čekati više od mjesec dana, a znaš koliko je svaki taj dan bitan, da svaki taj dan znači život. Kažu nam, doktori u KCUS ne mogu više raditi, broj oboljelih se povećava. Koliko, ne znamo, nema zvaničnih podataka, kao što nisu transparentni ni podaci o nabavkama lijekova, ugovorima…, gdje se i kako troše ogromne pare za zdravstvo. Sve se to ”po zakonu” krije. Ali, pitat ću ministra zašto federalne vlasti ne daju suglasnost za rad s onkološkim pacijentima Općoj bolnici "Abdulah Nakaš“? Odjeljenje je spremno, ljekari, osoblje obučeno. Ako bi mogli preuzeti oko 30 odsto pacijenata KCUS-a, smanjilo bi se vrijeme čekanja, pomoglo bi se tim ljudima.

Doktor Cerić je upozorio na nedostatak kadra u KCUS, uz brojne druge probleme među kojima je i nabavka “ad hoc“ lijekova. Jeste li po tom pitanju nešto uradili? Ili Vam i za to neko prijeti? Ne ulazeći u političke igre, imam potrebu prokomentirati nešto o ministrovim izjavama o neimenovanju profesora Gavrankapetanovića. Aferu napravljenu oko tog imenovanja pratim kao i mnogi u Sarajevu. Ministar je odbio da se profesor Gavrankapetanović imenuje za generalnog direktora KCUS-a jer kaže nije ”po zakonu”, a u objašnjenju mu se omaklo da ”nije bilo dogovora”. Čijeg dogovora? Nije rekao, ali očito profesor Gavrankapetanović nije ”podoban” za one koji se ”dogovaraju”. Ko ne radi ”po zakonu”, ministar je jasno poručio – svi uključeni u to osim ministra. Ako nije po zakonu što se konkurs ne poništi? Ili imenuje onaj ko jeste po zakonu? Ili zaista treba da vjerujemo brojnim napisima u medijima kako je nekome u interesu uništiti KCUS. Čemu svakodnevno svjedočimo. Dok kontaktiramo ljude po bijelom svijetu, i Zagrebu, tražeći pomoć?

Dok je ministar završavao specijalizacije po Splitu i Zagrebu, sudeći po onome što pišu hercegovački portali jer u svojoj zvaničnoj biografiji ministar je te godine vješto izbjegao, profesor Gavrankapetanović je dane provodio na klinici, a kad nije bio na klinici, bio je na prvoj liniji opsjednutog Sarajeva pružajući pomoć. O njegovim zaslugama ovaj grad puno zna i zbog toga nemate nikakvo ni moralno ni etičko, a ni profesionalno pravo da se igrate njegovim imenom. Upravo zbog onoga što je profesor Gavrankapetanović radio, kao što i sami vidite, ima veliku javnu podršku i ugled u ovom gradu koji niko, a pogotovo ne Vi, ne može ni okrnjiti. I zato ga se, očito, ne možete tako lako riješiti kako ste bili zamislili, Vi i oni koji Vas u tome podržavaju.

Možda ne pripadate nikakom lobiju, kako tvrdite, ali ne biste se mogli igrati s Kliničkim centrom u Sarajevu da nemate za to nečiju podršku.Kako se život mog supruga, a time i moj, zadnjih mjeseci sveo na hodanje po raznim klinikama i u KCUS i u Općoj bolnici, pozive Hitnoj pomoći i završavanje u urgentnom centru, odlaske kod porodičnog ljekara i kontakte s Palijativnom njegom, više nego dobro sam upoznata sa zdravstvenim sistemom i brojnim problemima, uvijek na štetu pacijenata.

Moje iskustvo je da je u ovom trenutku Opća bolnica za KCUS – ”Njemačka”, jer, očito, ima odličnog menadžera koji je uspostavio dobar sistem. Priznajem, s ponosom, profesora Gavrankapetanovića znam još iz rata i samo zahvaljujući njemu Vaš zdravstveni sistem me još nije potpuno slomio.

Znate li kako je kad nemate koga nazvati, nemate se kome obratiti da upitate najbanalnije stvari, jer to sistem nije predvidio, ili negdje na papiru sve to ima, ali ne i u praksi. A više ne možete napuštati svoj dom, ne smijete rizikovati da svog voljenog ostavite ni na kratko samog bojeći se onog najgoreg. Sve sam iščitala, sve pratim, na papiru i u Vašim izjavama sve funkcionira, kad uđete u sistem ne funkcionira.

Osim ako imate sreću pa poznajete profesora Gavrankapetanovića, i onda još u sistemu naiđete na ljude kao što je profesorica Maja Banjin, jer srećom još imamo vrhunskih, humanih ljekara. Ta humanist na koju se tako lako i Vi i Vaše kolege (političari koji odlučuju u zdravstvu) toliko pozivate postoji ali kod pojedinaca, u sistemu ne! Kakav nam je sistem, kao i Vaše kolege, govori i sljedeće: onkološki pacijenti, ti teško bolesni ljudi najčešće s užasnim bolovima, u Sarajevu nemaju prednost ni u Hitnoj pomoći ni kod porodičnog ljekara. Znate li kako je kad Vas u ambulanti dočeka ”humana” sestra koja Vas drsko i bezobrazno vrati da dođete kod ”svog ljekara”, jer nemate zakazano, a tako je ”po zakonu”. Samo ”zaboravi” i da je ”po zakonu” da vas obavijesti ko je vaš porodični ljekar, kao i da sami imate pravo da ga birate! Kad neće ni da sasluša da je vaš najmiliji kod kuće, teško bolestan, ne smijete ga ostavljati samog… A treba vam samo jedan papir da mu možete dogovoriti neke lijekove koji će mu pomoći u tim zadnjim danima… Kako se samo osjećate poniženo, kako po vašem dostojanstvu gazi onaj prvi u sistemu, a vi nemate snage ni da se suprotstavite. I ne možete zaustaviti suze očaja…

Kaže Vaš kolega, ministar u Kantonu Sarajevo, niko se nije žalio – eto, ministre, tako rade u Vašoj porodičnoj ambulanti u Hrasnom, i žalimo se, a to će i nadležni zvanično dobiti, samo kad budem imala snage, jer je to prestrašno. Tako neljudski, nehumano. Dok vi osluškujete da li vaš voljeni diše, dok molite Boga za svaki dan, a gledate njegovu bol i patnju. Ljudi ćute, pate u tišini, nemaju se kome obratiti, i boje se…

Ja sam samo jedna od hiljada porodica u ovakvoj situaciji u Sarajevu, ali nisam tipičan primjer jer poznajem puno ljudi, imam prijatelje koji mi pomažu, a samo mogu zamisliti kako je u tom sistemu ljudima koji ne znaju nikoga. Tiho nestaju…Moja tuga i moja bol jesu moja privatna stvar i mrzim što ste me Vašim neljudskim istupom natjerali i ovo da napišem. Ali ako su Vama ministre problemi u zdravstvu došli do grla, mene su doveli do očaja i na rub nervnog sloma. I ne bojim se ni Vas ni ikoga u toj vašoj vlasti. I ne zanima me ni ko je u kojoj stranci, i ko je šta dogovorio ili nije, želim samo da ljudi u Sarajevu imaju zdravstveni sistem koji će im pomoći kad im najviše treba. A ako iko, onda onkološki pacijenti zaslužuju bolji tretman i veću brigu.

Na kraju, ministre Rimac, samo Vam želim sve što prolazi svaka porodica u Sarajevu koja se suoči s karcinomom. I Vama i Vašim kolegama koji odlučuju o zdravstvenom sistemu", piše Dženana Karup Druško o drami kroz koju prolazi njen muž i njena porodica i drugi onkološki pacijenti i njihove porodice.