Intervju

Vladimir Putin je veliki igrač, ocjenjuje analitičar Nedžad Ahatović pa pojašnjava zašto je u ekonomskom smislu od Evropske unije napravio svoje dvorište: „Njemačka je u recesiji pa i ne čudi da je Njemački parlament ignorisao briselske direktive i dao dozvolu za Sjeverni tok 2. Nije ni brexit slučajno nastao. I njega su finansirali ruski tajkuni. Čedomir Jovanović je govorio čak i o centrima koji su bili najizloženiji, čak i imena finansijera, organizacija, okruglih stolova o štetnosti EU za Britaniju... To su velike igre velikih igrača, a mi smo prošli put nastradali kada se svijet preslagivao i zato nam je sada kompromis neophodan“

 Razgovarao: Zdravko Čupović (zdravko@startbih.info)

U Republici Srpskoj je nedavno održana posebna sjednica Narodne skupštine. Vlada RS nakon toga poziva Federalnu vladu na preispitivanje datih saglasnosti na zakone o odbrani BiH, indirektnom oporezivanju, visokom sudskom i tužilačkom vijeću. Šta se iza ovoga „kuha“, da li se radi po nečijim instrukcijama izvana i šta bi moglo dalje slijediti?

- Nisu entiteti napravili državu nego je država pristala na ustavni sistem sa entitetima. Ne može biti entitet stariji od države ni u kojem kontekstu. Država po Ustavu uređuje šta je bitno za državne institucije. Tu je srž problema. Ne treba zaboraviti sva ratna dešavanja. Mi se bavimo posljedicama, a ne uzrocima. To je problem Balkana općenito. Odlučujuća uloga u započinjanju verbalnih i oružanih sukoba na prostoru bivše Jugoslavije pripada vojnoj i policijskoj hunti Slobodana Miloševića. Ne srpskom narodu, nego njegovom užem političkom krugu kojeg je činio (para)obavještajni kartel kojeg je kasnije uspostavio. To je mafijaška struktura koja je došla na čelo srpskog naroda i iskoristila priliku da se domogne kontrole nad JNA pa su pokušali napraviti „krnju“ Jugoslaviju u čiji sastav bi ušle „zapadne srpske zemlje“. Za to su imali i zeleno svjetlo od određenih krugova iz međunarodne zajednice. To je uzrok i taj uzrok nas opterećuje i danas i ne da nam da idemo naprijed i da se složimo oko tih stvari. Stalno se vraćamo na ono „ko je počeo rat“. Najsvirepiji i najrigidniji Miloševićevi sljedbenici su bili u BiH. Na primjeru Srebrenice se to najbolje vidi kako su razmišljali o drugom i drugačijem. To je lakmus-papir koji je paljansko rukovodstvo ostavilo o sebi, a koje je kasnije mahom odgovaralo pred haškim tribunalom. Kada se složimo da je to uzrok, onda je posljedica svega toga pristajanje na dejtonski kompromis da postoji RS, da se radi na pronalaženju najmanje zajedničkog imenitelja, ali mi na sceni imamo političara koji već 15 godina kontinuirano negira sve što iole može biti zajednički imenitelj za BiH. Na tim osnovama, on traži pravo na nacionalno samoopredjeljenje. To je kretenizam. Nijedan narod na ovom prostoru nije genocidan, to je van svake pameti. Ali postoji pojedinci u svim narodima koji su skloni indoktrinaciji i brutalnom ponašanju. Imamo njihove spomeniku i u Jasenovcu, Staroj Gradišci, Ovčari kod Vukovara, Srebrenici... Oko toga moramo naći najmanji imenitelj da bismo mogli donekle relaksirati sadašnjost i da ne opterećujemo buduće generacije ovim stvarima. Zbog toga je ova situacija dosegla vrhunac na ovaj način. Naravno, i velik sile tu traže svoj interes i vidi se njihov „potpis“ i u zaključcima NSRS.

Metode „hibridnog“ rata

Na tragu ovoga što ste rekli, ima li BiH političare i stručnjake koji mogu da odgovore ovoj situaciji?

- Svugdje ima stručnih ljudi, ali ne mogu da dobiju priliku od stranačkih veza koje vladaju državnim institucijama, u cijeloj BiH. Uvijek se vrte isti političari, po institucijama se vrte iste porodice, i zato im je i bitna uspostava vlasti. Pametnih ljudi ima, ali to pokazuju kada odu vani. Ako se ne učlanite u najveće stranke i zaštitnike nacionalne svijesti i patriotizma, teško da možete doći do nekog važnog položaja.

Nedavno ste ustalasali javnost izjavom da se u ruskim medijima o BiH počelo govoriti kao svojevremeno o Ukrajini. O čemu se zapravo radi i na osnovu čega to tvrdite?

- Jedna od vodećih ruskih balkanistica, profesorica Moskovskog državnog instituta za međunarodne odnose pri Ministarstvu vanjskih poslova Rusije, Elena Ponomaryova, nedavno je za vojni časopis „Crvena zvezda“ govorila o trenutnoj situaciji na Balkana gdje je dala neke ocjene koje apsolutno nisu tačne kada je riječ o islamskom radikalizmu i da li je BiH u suštini pogodno tlo za osnivanje novog kalifata. Doduše, ona je više akcenat stavila na Kosovo, ali BiH nije izdvajala iz konteksta i smatra je plodnim tlom za islamski radikalizam. Kada krenu te metode vankonvencionalnog sukobljavanja gdje imate razne metode specijalnog, „hibridnog“ rata, dešava se demonizacija protivnika uz upotrebu svih sredstava. Tu priču imamo i od predsjednice Hrvatske Kolinde Grabar Kitarović, koja stalno podsjeća međunarodne zvaničnike na tu opasnost iako brojke govore nešto drugo. Ruska Federacija je na isti način tretirala novo ukrajinsko rukovodstvo i kada je postojala mogućnost da Ukrajina po ubrzanom postupku pristupi i NATO-u i Evropskoj uniji. Podsjetit ću da je Ukrajina šest godina slala svoj godišnji nacionalni programa (ANP), a ta nova garnitura je bila proevropski orijentisana. Znamo šta se poslije desilo. Teritorije gdje je rusko stanovništvo bilo većina su proglasile nezavisnost, kada je sistem sigurnosti reagovao, Rusija se umješala (in)direktno, a Krim je oduzet iako je Rusija priznala međunarodne granice Ukrajine sa Krimom kao sastavnim dijelom 1994. godine. Kada vidimo šta je rađeno u tom hibridnom ratu, „maskirovki“, može se vidjeti da su to društvene mreže, izjave poput ove, demoniziranje...

A da li Vas je iznenadila izjava francuskog predsjednika Emmanuela Macrona?

- Mislim da je to neozbiljna izjava lidera jedne ozbiljne zemlje. Ne može se francuska vanjska politika graditi na teorijama zavjere ili na pričama lidera u našem susjedstvu. Francuska je uključena u sve antiterorističke procese u svijetu i posvećena je toj borbi jer je bila najveća žrtva u Evropi terorističkih napada, a najveći broj je na strana ratišta otišao upravo iz Francuske i Belgije. Shvatam njegov senzibilitet, ali ne vlada istinitim podacima već je dobio podatke koji u suštini odgovaraju onima koji ne žele ovakvu BiH nego imaju neke druge fiks-ideje.

Kako je moguće da je Macron pao na to?

- Treba uzeti u obzir i predizbornu kampanju. Njegova popularnost nije na visokom nivou. Zaustavio je put zapadnog Balkana prema EU upravo da bi preispitao cijeli pristupni put EU. Pokušava sebi dati na važnosti. Nisu sve njegove teze bez osnova, ali nije to način, kao što mu je to kazao i predsjedavajući Predsjedništva Željko Komšić.

Ruske baze u BiH

Trakavica oko ANP- traje već predugo. Iako je slanje izvještaja tek samo jedan od niza koraka ka eventualno punopravnom članstvu u NATO, otpor je toliki da je faktički cijela država u zastoju. Da li je slanje tog izvještaja zaista toliko važno ili nas je retorika političara oko ove teme bez prijeke potrebe polarisala toliko da je sada gotovo nemoguće doći do nekog rješenja?

- U političkom smislu jeste predimenzionirano. U BiH se sve politizira pa i to. Međutim, ANP nije baš naivno pitanje. Onaj ko želi da uspori put BiH ka NATO će ciljano ići da se ne pošalje ANP jer je on vaše sredstvo komunikacije sa NATO-om. Rusija u ovom slučaju koristi Dodika i SNSD kao protočni bojler. Kada dođete u situaciju da vas pozovu, kao što je BiH dobila poziv, neke je to iznenadilo jer su mislili da će (ne)knjiženje vojne imovine biti razlog da BiH ne pristupi NATO-u decenijama, odjednom se ispostavilo da to pitanje više nije tako bitno. Sada čak kažu da će to biti tek postprijemna obaveza nakon punopravnog članstva. Neko u NATO-u je sjeo i shvatio da je usporavanje procesa pridruživanju Ukrajine, Gruzije ili BiH upravo dovelo do jačanja ruskog i kineskog uticaja u regionima koji nisu u strateškom smislu zanemarivi. Ovo je tema na kojoj se lome uticaji vanjskih faktora, a i domaći lideri pokušavaju na tome izgraditi imidž nepopustljivosti velikih nacionalnih lidera jer su vidjeli da je to suštinsko pitanje kada je riječ o odnosu supersila u ovom regionu. Oko 80.000 vojnika NATO, od čeka 60.000 Amerikanaca je od 2014. prebačeno u zapadnu Evropu iz drugih dijelova svijeta. Situacija se bitno promijenila. I ratovanje se samo po sebi promijenilo u smislu brzine djelovanja kao u slučaju Krima, gdje je za 16 sati sve bilo gotovo. Dok se NATO birokratija pokrenula sve je bilo gotovo. Zato je sada vojna imovina stavljena po strani.

Svojevremeno, baš za naš magazin, upozoravali ste i na mogućnost stvaranja ruske baze u BiH, odnosno u RS-u. Vidite li tu neka nova dešavanja ili se to primirilo?

- Dodik je nudio tri lokacije među kojima je i Han-Pijesak, bivši štab Teritorijalne odbrane SRBiH. To je bilo u medijima, a mislim da je čak i opozicija to navodila. Han-Pijesak je upravo nuđen je bi se trebao voditi kao državna imovina. Što se tiče vojne baze, sve je stvar procjene. Ako imate američki Bondsteel na Kosovu, vojno prisustvo Rusije se možda ogleda u Centru za humanitarni rad u Nišu, koji se jednostavno može pretvoriti u vojnu bazu. Međutim, sa teritorije BiH mogu blokirati kompletno južno krilo NATO-a. Ako ovdje montiraju određenu opremu mogu blokirati sve važnije logističke centre u Italiji. Sigurno da postoji strateški vojni interes, a da li će do toga doći je irelevantno jer Rusija ovdje može ostvariti svoje ciljeve bez ispaljenog metka. To je taj hibridni rat.

Vučić kao Tito 

Rusi nisu jedini spoljni igrači na ovom prostoru. Ko je još zainteresovan i iz kojih motiva?

- Ako pogledate kakvo je ekonomsko mapiranje ovog prostora, jasno je da  Evropska banka za obnovu i razvoj (EBRD) finansira gasovod iz Azerbejdžana preko Crnog mora, Grčke, Albanije, Otranskih vrata prema Italiji i zapadnoj Evropi. Rusi su svojevremeno pokrenuli dva velika gasovoda, Sjeverni tok 2 i Turski tok. Sada imamo i jadransko-jonski kraj koji je već dobrim dijelom urađen. Kada je Turska stavila moratorij na taj projekat, turska ekonomija se zaljuljala, a lira je pala, nakon čega je turska dala dozvolu za taj projekat. Sve se to tiče i našeg regiona jer prelazi preko nas. Vladimir Putin je veliki igrač. On je od EU u ekonomskom smislu napravio svoje dvorište, a vidimo da je Njemačka u recesiji pa i ne čudi da je Njemački parlament ignorisao briselske direktive i dao dozvolu za Sjeverni tok 2. Nije ni brexit nastao slučajno. I njega su finansirali ruski tajkuni. Čedomir Jovanović je govorio čak i o centrima koji su bili najizloženiji, čak i imena finansijera, organizacija, okruglih stolova o štetnosti EU za Britaniju... To su velike igre velikih igrača, a mi smo prošli put nastradali kada se svijet preslagivao i zato nam je sada kompromis neophodan. Ovdje su naravno zainteresovane i SAD, Velika Britanija... Turska se pokušava ugurati. Kina ima ekonomsku strategiju. Važno im je ekonomsko prisustvo.

Taj veliki interes velikih sila apsolutno ne prati njihova ekonomska zainteresovanost iako je ekonomija također snažan alat za ostvarivanje uticaja. Zašto?

- U BiH imate oko 160.000 registrovanih ovisnika o narkoticima od čega njih oko 11.000 o teškim drogama. Njihove dnevne potrebe su 30-50 KM. To je oko 110 miliona maraka mjesečno. To je preko milijarde godišnje samo te vrste kriminaliteta. Država nije jaka da se iznese s organizovanim kriminalom, korupcijom i naravno da kapital bježi odavde. Kada pristupimo NATO i postignemo političku stabilnost, onda možemo očekivati dolazak kapitala. Srbija nije u NATO, ali gradi imidž nekoga ko je bitan za stabilnost Balkana, i to im omogućava više investicija.

Napore Makedonije i Grčke i postizanje dogovora oko imena i još nekih stvari Evropa očigledno nije nagradila. Kakva je to sada poruka i za BiH?

- BiH se nažalost mora gledati kao izdvojen slučaj. Mi ovdje još uvijek imamo međunarodno prisustvo i oktroisani Ustav pa nismo u istoj situaciji kao oni. Mi nemamo unutrašnji konsenzus oko toga kako ova zemlja treba da izgleda i na šta treba da liči. Unutrašnji konsenzus je naš kamen oko vrata.

Trenutno je jedno od najaktuelnijih političkih, ali i sigurnosnih pitanja povratak pripadnika ISIL-a i njihovih porodica iz sirijskih zatvora. Koliko to može biti opasno i može li se toliki broj ljudi, a govori se o par stotina, držati adekvatno pod prismotrom?

- Jedina pozitivna stvar u BiH je što Ministarstvo sigurnosti i Obavještajno sigurnosna agencija (OBA) vode računa o tim ljudima, ali ne svojom voljom nego zato što su dio sistema pa dobijaju kvalitetne informacije izvana. Istina, i sami su se potrudili pa se odgovorno ponašaju. Ne treba zaboraviti da je zamjenik CIA-e jedino posjetio BiH i OBA-u u regionu. To znači da su kredibilan partner i sa te strane držimo stvari pod kontrolom. Zasad. Problem povratnika ISIL-a nije naivan iako ga neki ili minimiziraju ili predimenzioniraju. To se ne smije ispustiti iz vida. Po pitanju ratnog iskustva, ko zna kakve su sve prošli obuke kada je riječ o pravljenju impovizovanih eksplozivnih naprava. Opasni su i s aspekta potencijalnog regrutovanja novih mladih ljudi. Država se mora braniti i u nekim stvarima sistem represije na demokratskim osnovama je poželjan.

Trenutno je aktuelna ova ideja „mini šengena“. Mnogi se oko toga oglašavaju, iznose razne verzije i teorije. Vidite li u tome, bar na osnovu ovoga što je dospjelo u javnost, neke opasnosti, zamke...?

- Teško je biti naivan poslije onakvog rata u BiH. Druga stvar, mnogi su lideri u svijetu htjeli da glume Tita. Jedan je još uvijek u Beogradu. Sve stvari treba staviti u određeni kontekst. Nemam ja ništa protiv saradnje između zemalja bivše Jugoslavije. To je i poželjno, ali kako sarađivati sa nekim ko vam ne priznaje granice. Malo trčimo pred rudu. Šta ćemo sa Kosovom? Šta je Kosovo u svemu tome? Dio Albanije, zasebna država ili dio Srbije? Opet se javlja problem granica koji Srbija ima sa svojim susjedima, a ne misli ga rješavati samo za zelenim stolom i to stalno pokazuju. Vojne vježbe sa Rusijom govore tome u prilog. Naoružavanje Srbije koje je vrlo indikativno i ide u pravcu nove ruske vojne doktrine. Treba prvo odgovoriti koliko su svi akteri iskreni. Ima nekih stvari u Sporazumu koje su OK, ali prvo treba riješiti fundamentalno pitanje. Moramo riješiti unutar BiH šta je to BiH, ali zbog stalnog miješanja Srbije i Hrvatske ne možemo doći do unutrašnjeg koncezusa. SDS je udario na ovu zemlju kada je imao 4. vojnu silu u Evropi iza svojih leđa. Da li će SNSD udariti kada iza leđa ima 2. vojnu silu na svijetu vidjet ćemo. Kada je riječ o BiH, sve su opcije otvorene. Političari koji se kunu u patriotizam se ne znaju izboriti sa svim tim izazovima, ali bez unutrašnjeg konsenzusa ne može se govoriti ni o vanjskopolitičkim interesima.