Život / Gastronomija

Piše: Zdravko Čupović ([email protected])

Kada je prošle godine otvorio „Muzej neuspjeha“ Samuel West nije ni slutio ni slutio kakav će to imati uticaj na javnost. Ako je samo jedna zanimljiva i jednostavna izložba uspjela da promjeni mišljenje ljudi prema neuspjehu, pitao se West šta bi još moglo dovesti do takvih promjena. Nije dugo razmišljao.

-Sadašnji način proizvodnja mesa je ekološki neodrživ i pod hitno nam je potrebno da razmišljamo o alternativama. Ali mnogi ljudi se gnušaju od pomisli da jedu insekte, a u isto vrijeme su skeptični prema mesu uzgojenom u laboratorijama. Međutim, ako promjenimo naše stavove o tome šta je odvratno ili nije, to bi nam moglo pomoći u prelaznom periodu dok ne pređemo na neki održivi izvor proteina – pojašnjava za magazin Start BiH Samuel West, kustos Muzeja odvratne hrane koji je nedavno svečano otvorio vrata posjetiocima u švedskom Malmöeu.

Jedan od onih koji je dugo vremena upoznat sa Samuelovim „ludim“ idejama je njegov prijatelj Andreas Ahrens, koji je sada direktor muzeja.

-Među svim tim ludim idejama, ova je ipak bila drugačija i znao sam da želim biti dio toga. Htio sam promjeniti svoj posao u tehno industriji i osjećao sam da bi bi rad na ovoj ideji imao smisao i da bi to bila prava promjena. Zajedno smo razvili koncept zajedno sa malim timom istraživača i dizajnera. Istraživanje je bilo intenzivno, a u rad smo uključili i Lund univerzitet. Pronalaženje neobične hrane je bilo...i još uvijek jeste ogroman izazov. Da samo vidite račune na mojoj kreditnoj kartici. Naručujemo hrnau iz cijelog svijeta, a moj iskustvo iz tehno industrije je bilo vrlo korisno u stvaranju postavke – otkriva Ahrens.

Kako nam pojašnjava, oko 80 izloženih jela je prava hrana, manji broj su replike, a nekoliko jela se prikazuje u video prezentaciji. Većina pravih jela se mogu „omirisati“ dok se neka mogu čak i oprobati.

Poseban dio je predviđen za sireve, a zove se  „Prijesto smrdljivog sira“.

-Apsolutno najsmrdljiviji je francuski „Vieux Boulogne“  - otkriva nam Ahrens kroz smijeh.

Kada je riječ o terminu „odvratan“ Ahrens smatra  da je to stvar naslijeđa.

-Svi mi volimo hranu na kojoj smo odrasli. Pitanje odvratnosti je individualno. Od misli kako jedete pauka jedni će ogladniti dok će drugi dobiti nagon za povraćanjem. Odvratnost je također i kontekstualna. Svježe kravlje mlijeko je mnogima prihvatljivije od svježeg mlijeka dojilja. Moram svakako spomenuti i daje prezentacija važan dio konteksta jer mnogi poznati šefovi kuhinje sada eksperimentišu sa insektima u svojim menijima, pa će uskoro ono što je bilo „fuj“ sada postati „lijepa večera“ – ilustruje naš sagovornik.

Mrzio sam slani sladoled, a sada ga obožavam

Da se percepcija odvratnosti može promjeniti potvrđuje i West koji kaže da kada je doselio u Švedsku, smatrao je užasnim slani sladoled kojeg je tada probao, ali mu je s vremenom postao omiljen. Nekada je, kaže nam, i jastog smatran toliko nepoželjnim da se davao samo zatvorenicima i robovima, dok je danas skupa delicija.

Na pitanje koga očekuje u muzeju, dobili smo zanimljiv odgovor.

-Baš kao što nam roler-koster pruža mogućnost da na siguran način iskusimo opasnost, ljudi su na isti način fascinirani gađenjem, ali sa sigurne distance. Vjerujem da će muzej biti zanimljiv ne samo ljubiteljima hrane i onima što vole da putuju i istražuju već su ljudi zaintrigirani sluzavim puževima, horor filmovima, i ljudima koji su na ivici povraćanja dok nešto pokušavaju pojesti. Pozivamo posjetioce da istraže svijet hrane, i sami sebe izazovu šta je jestivo ili ne –kaže Ahrens direktor Muzeja.

Očekivano, naši sagovornici imaju svoja „omiljena“ odvratna jela.

- Balut, djelimično razvijen fetus patke, kuha se i jede direktno iz ljuske. Prvi put sam to probao dok sam živio na Filipinima, gdje je to česta ulična hrana. Volim i Casu Marzu, tradicionalni truli sir sa Sardinije u kojem se nalaze žive larve insekata. Mogu skočiti do 15 cm, tako da morate pokriti oči dok jedete ovaj sir. Priča o ovom jelu i njegova vizuelna prezentacija su vrlo interesantne – otkriva nam Ahrens.

Westov izbor su morski plodovi i škotsko nacionalno jelo.

- Islandska ajkula. Miris je nevjerovatno odvratan jer miriše kao smrt i amonijak. Nemoguće je ovo jelo jesti bez velike žestice islandske rakije „crna smrt“. I Haggis je interesantan, zloglasno škotsko nacionalno jelo od ovčijeg srca, jetre i pluća. Na izložbi imamo lutku koja nosi samo kilt. Pitam se koliko će posjetioca podići kilt da vidi da li je pravi Škot ili ne – duhovit je naš sagovornik.

Ulaznica za ovaj jedinstveni muzej košta 18, a za studente 14 eura. Za djecu u pratnji odraslih, ulaz je besplatan. 

Koji su kriteriji da bi jelo završilo u muzeju?

• Jelo mora biti u upotrebi ili bar imati istorijski značaj negdje u svijetu;
• Jelo od strane mnogih ljudi mora biti percipirano kao odvratno iako smo svjesni da je ovaj kriterij subjetkivan;
• Mora biti interesantno i zabavno. „Smrdljivi nožni prst“ sa Jamajke recimo ima vrlo smješno ime;

Predložite muzeju najodvratnije jelo iz BiH

Samuel West kaže da većinu jela naručuju putem interneta, ali nam priznaje da su neka uz pomoć prijatelja prokrijumčarena u Švedsku.

-Nemamo nikakvo jelo iz Bosne i Hercegovine, niti iz neke druge balkanske države. Bilo bi vrlo zanimljvo da pitamo vaše čitaoce za neku sugestiju i prijedlog. Šta oni misle da je najodvratnija hrana iz njihove zemlje? –upitao je West.