Intervju

Piše: Zdravko Čupović

Sarajlija Darko Jelisić, član prvobitne postave Siktera iz 1990. godine, pjevač grupe Major i Rusija, već gotovo tri decenije živi u Americi. Tamo je otišao u septembru 1993. na liječenje, tačnije na rehabilitaciju gdje je trebao dobiti i plastičnu ruku namjesto svoje, koju je kako sam to kaže „ostavio“ na Kromolju“ 24. decembra 1992. Međutim, priznaje nam da je plastičnu ruku odmah dao jednom prijatelju koji je istu držao kao suvenir u dnevnoj sobi.

Kao i svakom ko dođe u SAD, bilo mu je teško na početku. Srećom, ubrzo upoznaje fotografa Joe Guerrieroa, koji mu je inicijalno pomogao da preživi.

- Iz ruralnih dijelova države New Jersey, polako, ali nesigurno sam krenuo prema New York Cityju, da potražim sreću u muzičkom svijetu, a i da pokušam da preživim u velikom gradu. Tih 90-tih NYC je bio zaje*an. Platiti stan nije bilo toliko skupo kao danas, ali si vrlo lako mogao biti opljačkan, pretučen, prevaren, *eban, sve ostalo što uz to ide - iskren je Jelisić.

U međuvremenu je shvatio kako može svirati bubanj sa jednom „normalnom“ i jednom kraćom rukom uz pomoć ljepljive trake „duck tape“.

- Tih godina je muzika bila u modi, te je bilo jako puno grupa i mjesta za sviranje. Moj prvi pravi američki band se zvao Pale gray (sivo, sivilo) sa dvije djevojke. Snimili smo dva EP-ja. Svirali smo tri do četiri puta sedmično. Tada je bilo toliko klubova za sviranje u gradu da si mogao hladno svirati svaki dan. Išli smo i na dvije mini turneje po istočnoj obali. Nažalost, nismo uspjeli potpisati ugovor, te smo se raspali. Devedesetih je NYC bio super cool za sviranje. Svi su tada išli na koncete, klubovi su imali bandove za entertainment, ali sve se polako počinje mijenjati sredinom 2000-ih - prisjeća se naš sagovornik.

Nakon što je savladao tehniku sviranja bubnjeva, apetiti su porasli pa je počeo svirati i bass gitaru.

- Iako nemam desnu šaku, imam sreću da i danas u glavi osjećam istu, koja se nekako zadržala u poziciji skupljene šake, iliti onako kako bi već držao palicu za bubanj ili trzalicu za gitaru. I bubanj i gitara se sviraju iz zgloba, ali pošto nemam isti, ja sam funkciju istog prebacio na lakat, tako da je samo pitanje kako da držim palicu, ili trzalicu, a tehniku sviranja već imam, tako da u biti ja nikada i nisam imao problema. Uporedo sa sviranjem u američkim grupama i pokušaju da se snimi album, radim i sa našim muzičarima, tezgarim sa grupama Fijuci i Burek u svemiru - kaže Jelisić.

Kako je već muzika postala neprofitabilan biznis u smislu snimanja ploča i kaseta, u potpunosti se posvetio sviranju na zabavama i vjenčanjima gdje se, kaže on, može pristojno zaraditi. Trenutno radi sa grupom Nova Band, a sviraju po Americi i Kanadi.

Priznaje da mu je velika želja da ponovo zasvira u Sarajevu, sa Sikterom i Majorom. Sa prvobitnom postavom Siktera je i dalje u kontaktu, a nedavno su snimili i spot za pjesmu „Farmerke“.

- Šoba i ja živimo u NYC, Čola živi u Švedskoj, a Bure u Sarajevu... I dalje postoji želja da sviramo skupa, i čim sva četvorica budemo na jednom mjestu, nešto ima da se odradi. Imam i neke video zapise na Youtubeu. Poželjno za pogledati i slušati. Pošto je sa početka karijere grupe Sikter bilo karakteristično da se pojavljujemo na koncertima nepozvani i otjeramo band sa bine da bismo mi svirali, postoji ideja da se napravi koncert gdje bi svirala sadašnja postava grupe Sikter, a da se originalna postava pojavi na nastupu i otjera istu sa bine i nastavi svirati. Tako bi se zatvorio krug da Sikter sam sebe otjera sa bine - otkriva naš sagovornik koji dodaje i da je u kontaktu sa članovima grupa Letu štuke, Plavi orkestr, Željkom Bebekom, Masa Mor (Major)...

Rusiju krije zbog Bon Jovija

Svojevremeno je Jelisić  bio i u grupi Rusija pa smo ga u šali pitali, s obzirom da sada živi u Americi, da li je taj podatak izbrisao iz svoje biografije.

- Rusiju moram da držim ispod radara ovdje u Americi, jer smo na ploči Glasnost 1988. imali obradu Bon Jovijevog hita „You give love a bad name“ iliti, u našem prevodu „Ja sam mlad i mamuran“. Kako im nikad nismo isplatili honorar za posuđenu pjesmu, krijem se da mi ne dođu na vrata i ne zatraže pare, sa zateznom kamatom - kaže nam u šali.

(Foto: Facebook)