Intervju

Mustava Zvizdić rođen je 24. oktobra 1970. godine u Sarajevu, gdje je završio Filozofski fakultet, na Odsjeku za književnosti naroda Bosne i Hercegovine.  Dobitnik je Godišnje nagrade Društva pisaca Bosne i Hercegovine za 2016. godinu. Poezija mu je fragmentarno prevođena na češki, engleski, francuski, makedonski, njemački, poljski i slovenski jezik. pripremili smo za njega 33 pitanja. Odgovara nm kratko, jasno, dinamično, duhovito:

1. Kažu da Vam humor u poeziji ide od ruke. Pa da Vas onda u tom stilu pitam na šta trošite silan novac koji zarađujete od pisanja poezije?

- Novac zarađen od poezije ulažem u legalne poslove. Svaki dan gledam ispod automobila da li mi je neko olabavio točkove.

2. Knjiga poezije „Praški metro“ je 2018. nagrađena Godišnjom nagrade Društva pisaca u BiH, iako se nagrada zapravo odnosi na 2016. Odgoda se opravdala nedostatkom sredstava. Čini se da je tranzicijski ekonomski fenomen „odgođeno plaćanje“ itekako prisutan i u kulturi?

- Izgleda samo u mom slučaju. Ta nagrada mi je izuzetno draga i došla je u pravo vrijeme – u mojoj 48. godini. Da sam bio nagrađivan kao mladi pisac ne bi bilo ništa od mene. 

3. Šalu na stranu. Uprkos svemu, domaći autori su ipak plodonosni. Koliko Vas je stoga iznenadilo što je nagradu ipak pobrala poezija?

Ovu nagradu dobilo je dosta pjesnika. Pogledajte spisak nagrađenih. Čast mi je biti u društvu Maka Dizdara, Duška Trifunovića, Ilije Ladina i ostalih majstora.

4. Ako izuzmemo stručnu publiku, ko je u ovo turbulentno vrijeme zainteresovan za poeziju?

- Mnogo više nego što mi se činilo. Pravilo je da nema pravila. Poezija uvijek ima svoju publiku.

5. U međuvremenu, tačnije 2018. ste objavili još jednu knjigu poezije „Na šahovskom turniru“. Koliko je teško naći izdavača?

- Imao sam sreću s izdavačima, nije nikad bilo problema sa njima. Sreća prati hrabre.

6. Na čemu radite ili šta trenutno pišete?

- Radim na prozi, ali još nemam pravih rješenja. Imam i dopola završenu zbirku poezije, ali me proza trenutno više okupira.

7. Kakav Vam je način rada – da li je olovka i papir ili odmah pišete u wordu?

- Pišem u malu svesku pa onda prekucavam na kompjuter. Ipak, ovu najnoviju prozu direktno u wordu.

8. Koliko imate vremena za čitanje, možete li izdvojiti nekog autora ili neki naslov kao preporuku?

- Čitanje je moja strast i veliki je spisak knjiga koje bih preporučio. Recimo „Aleksandrijski kvartet“ Lawrencea Durrella (Lorens Darel), „Stoner“ Johna Williamsa (Džon Vilijams), svi romani Patricka Modiana (Patrik Modijano) i naravno čudesni „Vernon Trodon“ Virginie Despentes (Viržini Depent).

9. Član ste PEN-a BiH koji je nedavno, nažalost, dospio u žižu javnosti nakon što su Miljenko Jergović, Ivan Lovrenović i još neki književnici napustili Udruženje kao reakciju na protestno pismo PEN-a povodom mise za Blajburg sa kojim se pomenuti autori očigledno nisu slagali. Kakav je Vaš komentar i smatrate li da je sve moglo i trebalo drugačije da se uradi?

Miljenko Jergović i Ivan Lovrenović liče na braću Čvorović - Iliju i Đuru iz filma „Balkanski špijun“. Puni su lažnih i besmislenih optužbi poput one iz pomenutog filma „da se pod izgovorom lova izvodi klasična vojna vežba“.  Toliko o njima i svemu što je vezano za njih.

10. Književnost je sastavni dio obrazovnog sistema, a to nije mala odgovornost. O čemu književnici pričaju kada se nađu na kafi, kakve teme dominiraju?

- Nekad sam se više družio sa književnicima, sada se društvo rasulo. Pa uglavnom priča se o književnosti, o pročitanim knjigama, uz neizbježan trač.

11. Kad već spomenusmo obrazovanje, koliko ste upućeni u obavezne lektire i generalno kvalitet obrazovanja jer ste radili i kao profesor u srednjoj školi?

- Kao profesor sam radio svega osam mjeseci prije dvadeset godina tako da nemam relevantne informacije. Moj posao u školi je bio kao češki film.

12. Čuo sam da ste puni anegdota upravo iz tog književnog kruga. Možemo li ovom prilikom saznati barem jednu?

- Najbolja je ona kad je čovjek u biblioteci tražio za dijete „Ruke“ od Marinka Rokvića.

13. Kažu da kada biste sve to stavili „na papir“ da bi ta knjiga bila bestseller. Postoji li ikakva mogućnost da nešto tako nekada ugleda svjetlost dana?

- Posao u školi, zatim rad u Društvu pisaca ima puno potencijala. Vjerovatno za nekoliko dobrih priča.

14. Zaposleni ste kao stručni saradnik za promociju i marketing u JU "Zaštićena prirodna područja KS". Pjesnik / književnik i priroda, trebalo bi da se fino uklapate u tu priču?

- Sve se to uklapa teoretski. Stvarnost je drugačija i dobija često potpuno nepredviđene oblike. Ne žalim se uzimajući u obzir rat i gdje sam ranije radio.

15. Kad smo već kod prirode, koliko često volite pobjeći s asfalta i koja su vam omiljena izletišta?

- Što sam stariji, sve sam osjetljiviji na buku tako da me odlasci u prirodu okrepljuju. Volim sva mjesta koja vole stari.

16. Zanimljivo je da ste bili izvrstan fudbaler. Zašto odustaste od te karijere?

- Bio sam junior Željezničara, a moju karijeru je prekinuo rat. A i da ga nije bilo, mislim da bih se opet posvetio književnosti, nisam mogao odoljeti njenom sirenskom zovu.

17. Možete li nam nešto više reći, gdje, kada, ko je bio u toj generacija, a bilo je čuvenih imena?                                                             

     Igrao sam sa Katanom, Radetom Bogdanovićem, Mario Stanićem, Konjićem, Sejom Kapetanovićem, Željkom Pavlovićem i mnogim drugim poznatim fudbalerima. Nikad rezerva, da naglasim.

18. Čujete li se sa nekim od njih danas?

- Ne. Ražalovani oficir ne komunicira s oficirima koji su ostali u vojsci.

19. Šta je Mustafi sada najvažnija sporedna stvar na svijetu?

- Fudbalska karijera mog osmogodišnjeg sina koji je mnogo talentovaniji od mene.

20. Govorite i ruski jezik. Sudeći po Vašim godinama postoji vjerovatnoća da ste ga učili u školi ili ste ga možda ipak savladali negdje drugo?

- Učio sam ga u školi sa promjenljivim uspjehom. Sviđa mi se njegova melodija.

21. Ruski jezik i poezija, to nekako ide jedno sa drugim. Ima li ruski danas još nekih prednosti?

- Ruski ima mnogo riječi koje završavaju na tzv. meki suglasnik pa je na njemu relativno lako rimovati.

22. Kako je ova pandemija koja još traje uticala na Vas, i profesionalno i privatno?

- Ubila me je u pojam. Dodala nekoliko strahova više.

23. Koliko često posjećujete razne književne i kulturne festivale kojih ne manjka i kakav je Vaš stav o njima – da li opravdavaju svoje postojanje ili su sredstva potrebnija da se ulože u nešto drugo?

- Književni festivali su potrebni. Jedna od rijetkih lijepih stvari u književnosti su putovanja i druženja.

24. Postoje li ikakvi fondovi za književnike, pogotovo mlade?

- Ne znam. Zanimljiviji su mi fondovi za stare.

25. Vjerujem da je prevod na druge jezike jedno od najvažnijih priznanja za svakog autora. Na koliko jezika su Vas prevodili?

- Fragmentarno po časopisima i antologijama na češki, engleski, francuski, makedonski, njemački, poljski i slovenski jezik. Nemam nijedan cjelovit prevod.

26. Sadržaj je naravno najbitniji, ali da li ste ikada pročitali neku knjigu u digitalnoj formi i kakav je užitak čitanje, a da se papir ne osjeti pod prstom?

- Ništa ne može zamijeniti knjigu, bar u mom slučaju.

27. Kakva su Vam interesovanja izvan kulture i fudbala?

- Ne ribarim i ne planinarim. Nemam psa ni kanarinca.  

28. Na šta nikada ne žalite potrošiti novac?

- Da budem patetičan – na knjige.

29. Pratite li politiku, kako teku ove naše višedecenijske (dez)integracije?

- Htjeli - ne htjeli svi je pratimo. Toliko su nametljivi i bahati ovi političari da ne ostavljaju ni trenutak predaha.

30. Imate poznato, da ne kažemo uticajno prezime. Dođe li Vam to katkad dobro?

 Nisam imao problema ni koristi zbog svog prezimena.

31. Da li ste ovog ljeta išli negdje na odmor?

- Bio sam u Poreču. Takođe i na Ramskom jezeru.

32. Imate li neki životni moto?

- Probleme pod tepih.

33. Šta Vas je posljednji put istinski obradovalo?

- Dribling mog sina.