Intervju

Mirza Mušija, glumac je i  od novembra prošle godine v. d. direktora JU Kulturno-sportskog centra  Kakanj. Iza njega je niz uloga u filmovima i predstavama, režisersku palicu držao je 12 puta, osvojio nagradu „Tremovača“ kao  najbolji glumac u ansamblu predstave „Brak ili mrak“ koju je i režirao, te  Srebrenu masku za ovu predstavu na internacionalnom Trema fest-u Ruma, u Srbiji ; njegova  predstava „Princeza na zrnu bibera“ bila je najbolja na internacionalnom festivalu „SMIF“, BiH 2010., a kratki film „Put bez povratka“ proglašen je najboljim na Internacionalnom festivalu Bogazici u Turskoj. Za ovog izuzetno talentovanog i duhovitog umjetnika pripremili smo 33 pitanja: 

Prvo da Vam čestitamo na izboru za direktora Javne ustanove Kulturno-sportski centar Kakanj (JU KSC). Šta će biti prvi koraci?

- Zahvaljujem na čestitkama, mada će to biti „zaprave“ kada i ako ispred direktor ne bude v. d. Prvi koraci su ulazak u prostranu kancelariju, sjedanje u „fotelju“ i bacanje pogleda na jedan od najljepših i najuređenijih parkova u Kaknju - park Doma kulture. S obzirom da je ova ustanova dobitnik najvećeg priznanja Grb Općine Kakanj, a to svakako nije moglo „nako“ doći, nego sinergijom čestitih i vrijednih uposlenika ustanove i nesebične podrške, ovdje ne mislim samo na moralnu, nego i novčanu podršku, Općine Kakanj, tako da je pred nama već mnoštvo ranije zadatih aktivnosti koje treba realizovati i podići na još veći nivo.

Kakve su se manifestacije i događaji do sada održali u KSC-u?

- Naša ustanova ima širok spektar djelovanja, od Nove godine i bogatog programa za sve uzraste i generacije (koncerti, predstave, zabave na snijegu u SKI centru Ponijeri, itd.) do sljedeće Nove godine, u našoj ustanovi se odvija mnoštvo aktivnosti. Navest ću samo neke: skijaška sezona, od prošle sezone smo uveli i noćno skijanje, obilježavanje svih značajnih datuma za državu BiH i Općinu Kakanj, produkcija minimalno dvije pozorišne predstave godišnje (jedna smo od rijetkih ustanova koja pravi profesionalne predstave sa domaćim kadrom i povremenim angažmanima perspektivnih pozorišnih djelatnika), sa dvije sportske dvorane, plus dvije u završnoj fazi izgradnje, pet premijerligaša, biznis liga, liga mjesnih zajednica, novogodišnjih turnira. Naša ustanova participira u skoro svim sportskim aktivnostima općine. Manifestacija „Kakanjski dani“, koja u sedam dana ponudi 40 kvalitetnih programa međunarodnog karaktera sa motom za sve generacije i akcentom na mlade,  uključuje u organizaciju veliki broj udruženja, nevladinih organizacija, sportskih klubova, preduzeća, što rezultira da je posjeta u tih sedam do devet dana došla do brojke 100.000!!! Muzej Kakanj ima šest formiranih zbirki, četiri stalne postavke, biblioteku i suvenirnicu, kroz sektor obrazovanja godišnje okupljamo između 150 i 220 polaznika raznih edukativnih i kreativnih kurseva, Muzički centar, Škola glume, Dramski studio, Likovna galerija također rade u punom kapacitetu, kino-projekcije, promocije knjiga, izložbe slikara i mnoge druge aktivnosti, koje nisam nabrojao, zaista širok spektar djelovanja! Održavanje naših objekata i mašina je posebna priča, tu velike zasluge pripadaju našim vrijednim uposlenicima koji često rade prekovremeno da bi stigli odgovoriti na mnogobrojne zahtjeve koji se pred njih stavljaju!

Direktorska funkcija nije mali teret. Da li ste se predomišljali?

- Nije. Jesam. Međutim, nakon što sam se dobro preispitao i posavjetovao sa ljudima do čijeg mišljenja držim, shvatio sam da je sve sazrelo da prihvatim ovaj izazov i „teret“.

Činjenica da je u Federaciji prošle godine uplaćeno milijardu i sedam stotina milona KM u kladionicu dovoljno govori o stanju u kojem se nalazimo! Zamislite šta smo sve mogli napraviti za te pare!?! Jok! Bolje igrati iz keca u iks na Ipswich protiv Brondbyja

Da li Vaš izbor nagovještava da mladi postepeno počinju dobijati priliku da konačno o nečemu zaista i odlučuju?

- Nije samo moj izbor u pitanju, nego je situacija slična i u drugim preduzećima gdje mladi ljudi preuzimaju rukovodeće pozicije. U konačnici, u Kaknju imate načelnika Općine koji je u novembru napunio 31 godinu!

Nekoliko dana nakon što ste sjeli u fotelju izašli ste na pozorišne daske u predstavi „Državni lopov“. Da li su se šereti već našalili sa time?

- Igrao sam ja tu predstavu i prije fotelje... Na šta aludirate!?! Naravno da su me zezali, bilo je mnogo duhovitih komentara.

Šalu na stranu, iako naziv dosta govori, šta nam možete reći o toj predstavi?

- „Državni lopov“ je predstava koja se igra 14 godina, što je čini jednom od najstarijih „živih“ predstava! Izvrsna komedija Fadila Hadžića u kojoj igram zajedno sa svojim kolegama Nusmirom Muharemovićem i Irfanom Kasumovićem od 2014. godine, nakon što je kolega Adem Smailhodžić odselio u inostranstvo, pa sam ja uskočio i od tada sam ulogu čuvara Joze odigrao preko 50 puta!

Pored „Državnog lopova“, koje su još predstave aktuelne?

- U sklopu JU KSC aktuelne su dvije predstave: „Ludilo udvoje“ i „Emigranti“,  u kojima igram s Aidom Bukvom i Mirzom Bajramovićem.

Kakva je reakcija publike?

- Odlična! Sale su popunjene, publika dobro reaguje na našu igru, pogotovo na komičnim dijelovima!

Kolege za Vas imaju samo riječi hvale: radišan, vrijedan, pragmatičan, sposoban, snalažljiv... Da li i Vi sebe tako vidite?

- To kolege o sebi govore! Isti je slučaj i kad su negativni komentari. Zato se ja i okružujem sa boljim od sebe, uvijek sam na dobitku.

Čuo sam i da Vaš mentalitet nije tipičan za naše prostore, da ne podliježete „mišljenju čaršije“ te da imate jake individualne stavove?

- I Vi svašta čujete!?! Naravno da ne podliježem „mišljenju čaršije“, niti ikakvim stereotipima tipičnim za naše prostore. Univerzalne vrijednosti prevazilaze prostorne i vremenske okvire, a to je moja permanentna težnja i kao čovjeka i kao kulturnog djelatnika. Smatram da je preuranjeno da kažem umjetnika!

Dok ste studirali na Akademiji scenskih umjetnosti, osnovali ste Udruženje  FACE, sa kolegicama Nelom Đenisijević i Lanom Stanišić. Šta su bili najveći produkti FACE-a?

- Sa svojim dragim kolegicama Nelom i Lanom sam osnovao Udruženje Face prije više od deset godina i za nekih pet godina, koliko smo zajedno radili, proizveli smo šest predstava. Neke smo sedmično znali odigrati preko 10 puta, osvojili smo četiri nagrade na međunarodnim festivalima, igrali u cijeloj BiH, Hrvatskoj, Srbiji, Crnoj Gori, sarađivali sa velikim brojem kolegica i kolega reditelja, glumaca, dramaturga i na neki način bili među pionirima ovakvog vida promišljanja i djelovanja pozorišnih djelatnika. Mišljenja sam da je naš najveći produkt što smo inspirisali i druge mlađe kolege da se odvaže na ovaj korak. Nije jedini način da se baviš pozorištem tako što ćeš biti uposlen u jednu od sarajevskih i inih pozorišnih kuća.

Nakon toga ušli ste u saradnju sa Studiom Teatar?

- Naravno! Studio Teatar je još jedan od dokaza koji potvrđuju gore navedenu teoriju! Sa Studiom Teatar smo otišli korak dalje, igrali smo po Evropi od Švicarske, Njemačke, pa sve do daleke Švedske! Studio Teatar ima jedan lijep projekat pod nazivom Ljetne večeri Studio Teatra, koji polahko, ali sigurno postaje lijepa međunarodna pozorišna priča!

Glumci se uglavnom pamte po generaciji. Ko je bio u Vašoj generaciji?

- I po toj osnovi sam specifičan slučaj. Spletom okolnosti sam imao tu sreću da mi predaju tri vrsna i različita profesora na ASU, od Miralema Zupčevića, Izudina Bajrovića i na kraju Admira Glamočaka kod kojeg sam i diplomirao. Ja sam studirao sa dvije generacije. Moji prvi klasići su bili Nusmir Muharemović, Adisa Zuberović, Maja Zećo, Lana Delić i Selma Mehanović Alijagić, a potom sam upao u tu veliku klasu sa kojom sam i diplomirao -Adnan Hasković, Nerman Mahmutović, Aldin Omerović, Boris Ler, Damir Kustura, Jasenko Pašić, Salih Palo, Maja Izetbegović, Lana Stanišić, Irma Alimanović i Marija Omaljev Grbić.

Prije nego ste upisali Akademiju, studirali ste dvije godine građevinu. Šta se desilo pa napraviste takav zaokret?

- Nisam imao dovoljno smjelosti da slijedim svoj unutarnji glas, prosto nisam imao plan, pa sam neminovno postao dio tuđeg plana! Moj istinski poziv nije bila geodezija. Trebalo mi je dvije godine da tu lekciju shvatim. Svaka škola se plaća. Ja sam svoju platio (pri tome ne mislim na ASU, tada još uvijek nije bilo privatnih fakulteta).

Često gostujete u manjim gradovima širom BiH. Kakva je u provinciji teatarska scena, ima li publike?

- Iznenadili bi se kada biste vidjeli koliko se u manjim mjestima njeguje i cijeni pozorište i pozorišna umjetnost.

Po čemu je specifičan glumački rad u malim mjestima?

- Po entuzijazmu i velikoj ljubavi. Baš moraš biti veliki entuzijasta i mnogo voljeti pozorište pa da pored rudnika, cementare ili elektrane odabereš pozorište.

Možete li se prisjetiti anegdote sa nekog gostovanja?

- Mogu, kako neću moći.

Čuo sam da nerijetko znate zalutati na putu do nekog pozorišta i da prvo što tada uradite jeste da svratite negdje da jedete?

- Taj „adet“ smo uveli još od snimanja famozne serije „Seks i selo“, koja će kasnije postati „Nagovorite ljudima“. Kada u ekipi imate takozvana „tri glicerida“ Batka, Milana i Gigu, zbog kojih se stajalo kod svake mesare, pekare, aščinice, postane prirodno da češće jedete. Opet, imali smo Ogija (Minka iz Nadrealista), koji je vegan (njemu je nezamislivo jedenje mesa uopšte, a kamoli u tolikim količinama), pa je Haris Memija u jednom trenutku rekao, solidarišući se sa Ogijem: „Ljudi, hajmo jednom stati kraj neke cvjećare da se i Ogi ko čovjek najede!“

Pripadate generaciji „nularica“, ništa alkohol, što je malo neobično za glumce?

- Ništa alkohol! Koliko samo nesreće i zla sa njim. Pogledajte ovaj slučaj u Novom Travniku. Ali, džaba, nema te naučne studije, niti poučnog primjera koji će našeg „tipičnog“ čovjeka probuditi i razdrmati! Navika je čudo neviđeno! Tak'i su nam i „đedovi“ bili.

Kako se riješavate stresa?

- Prva asocijacija mi je državni aparat BiH! Postoji milion boljih, ljepših, efikasnijih, produktivnijih i korisnijih načina da se riješiš stresa od odlaska na pivu! Kao što rekoh, sve je to stvar navike, ljudi navikli na jedno, ne d'o ti Bog da šta promijeniš ili probaš drugo! Ista stvar je s uređenjem BiH! Zar mi zaista vjerujemo da ne može bolje od dva entiteta, jednog distrikta, deset kantona, sto ministarstava, dvjesto kabineta, tristo klinaca palaca!? Pa dajte molim Vas! Djeca nam se na Zapadu smiju.

Na neki način Vi ste glumački „freelancer“. Sa kim ste najčešće sarađivali?

- Od reditelja sa Gradimirom Gojerom i Nedžadom Begovićem, a od glumaca sa Nelom Đenisijević, Lanom Stanišić, Aidom Bukvom i Nusmirom Muharemovićem.

Koliko je teško nasmijati publiku?

- Nije teško nasmijati publiku ukoliko su vam jake „proFale“, što bi rekao Zenit Đozić!

Taj nadimak mi je dao Feđa Štukan, zbog bena koji liči na fleku, otuda Ben Affleck! Prijatelji me zovu raznim nadimcima, kao i ja njih. Uglavnom su simpatični nazivi, nikada pogrdni! Osim Feđe. Šalim se, i taj mi je nadimak drag

A ko Mirzu uvijek nasmije?

- Moja djeca i Charlie Chaplin!

Kakanj je poznat po termoelektrani i cementari, ali vjerujem da to nije sve. Kakav je danas život u tom gradu?

- Ima tu i rudnik, površinski kop, separacija, pokoja pilana! Šalu na stranu, Kakanj sve više brendira svoj kraljevski background. Kraljeva Sutjeska, kraljica Katarina, Bobovac, kraljevi i banovi, koji su na ovom tlu živjeli i djelovali nam daju inspiraciju i motiv da govorimo o Bosni - zemlji tisućljetnoj, da širimo istinu o njoj, da je volimo i čuvamo od onih koji je drsko, uporno i bezobrazno negiraju! Kakanj se razvija u svakom smislu, ne samo na kulturnom i sportskom planu. Privreda, infrastruktura, realni sektor su sve jači, ljepši i bolji. Naravno, nije u Kaknju savršeno, ima tu još prostora da se pomogne kod zapošljavanja mladih, na čemu će se raditi u narednom periodu, iskreno se nadam.

Imate li problem s odlaskom mladih i čime ih pokušavate zadržati?

- Mislim da mladi odlaze zbog negativne propagande i uticaja medija, nakaradnog državnog aparata, koji poput tumora nagriza zdravo tkivo ovog organizma što se Bosnom zove! Naš cilj je da mladima objasnimo razliku između domovine i državnog uređenja. Naš cilj je da skrenemo pažnju na pozitivne trendove i aktivnosti. Mnogo je lijepa ova zemlja da bi je napustio zbog nečega što je svakako kratkog vijeka. Potrebno je malo više strpljenja i tolerancije, manje generalizacije i netrpeljivosti, više truda i žrtve, manje dokonosti i lijenosti. Činjenica da je u Federaciji prošle godine uplaćeno milijardu i sedam stotina milona KM u kladionicu dovoljno govori o stanju u kojem se nalazimo! Zamislite šta smo sve mogli napraviti za te pare!?! Jok! Bolje igrati iz keca u iks na Ipswich protiv Brondbyja.

 Planirate li nešto za najmlađe Kakanjce?

- Planiramo. Uskoro ćemo imati konferenciju za medije, gdje ćemo objaviti naš četverodnevni program, od kojeg će većina biti za djecu i omladinu! Posebno iznenađenje pripremamo u našem SKI centru na Ponijerima za najmlađe.

Koliko košta sedam ćevapa u Kaknju?

- Ne košta, jer nema tih ciciban porcija u Kaknju. Ne zaboravite da je Kakanj rudarski grad. Ne kaže se džaba „najeo se k'o rudar“.

Ko su danas najpoznatiji Kakanjci?

- Mislim da su najpoznatiji Kakanjci sportisti, muzičari, glumci i političari koji su svojim rezultatima bili ambasadori Kaknja. Ne treba tu zanemariti ni naše uspješne privrednike i naučne radnike, ali nekako su ovi iz prve skupine popularniji, naročito mladi pjevači!

Sjećate li se prvog honorara, za šta ste ga dobili i na šta ste ga potrošili?

- Jedan od mojih prvih honorara je bio kada sam glumio mušketira na proslavi jubileja neke firme u hotelu Aqua! Znam da je sve bilo gala, pjevali su Nina Badrić i Halid Bešlić, a Dragan Marinković Maca i Pile su bili voditelji. Ja sam trebao nešto da odigram na bini sa Macom, kojeg sam vidio prvi put minut pred izlazak na binu. Kao student prve godine glume sam ga pitao šta je moj glumački zadatak i koja je scena u pitanju. Maca me pogledao „u svom stilu“ i rekao: „Macaaa ti ga zavrni, a ja ću ga lomit'!“ Sve mi je bilo jasno. Tako se kalio čelik. Mislim da sam zbog stresa tu istu noć potrošio sav svoj honorar!

Na šta nikada ne žalite potrošiti novac?

- Na ukusnu i kvalitetnu hranu, kao i na dobar parfem.

Sarajevo, Tuzla, Zenica... se guše u magli svake zime. Kakva je situacija u Kaknju, s obzirom da ste veliki industrijski centar?

- Mi imamo alternativu i odlazak na Ponijere. Općina Kakanj u tom periodu obezbjeđuje besplatan prevoz za sve koji žele da provode vikend na čistom zraku.

Na Akademiji su vas zvali Ben Affleck, a kako Vas zovu prijatelji?

- Taj nadimak mi je dao Feđa Štukan, zbog bena koji liči na fleku, otuda Ben Affleck! Prijatelji me zovu raznim nadimcima, kao i ja njih. Uglavnom su simpatični nazivi, nikada pogrdni! Osim Feđe. Šalim se, i taj mi je nadimak drag.

Planovi za narednu godinu?

- Plan mi je da postanem direktor „zaprave“, pa da pravim četverogodišnji plan.