Intervju

Magazin Start BiH je u svom aktuelnom izdanju objavio intervju sa osnivačem „Platforme za progres“ prof.dr. Mirsadom Hadžikadićem. Intervju prenosimo u cjelosti:

Razgovarao: Dario Novalić

 Vi ste 1984. godine dobili Fulbrajtovu (Fulbright) stipendiju i od tada do prije 2-3 godine ste bili u SAD. Šta se prelomilo pa ste odlučili da se vratite u BiH i osnujete političku partiju? Znamo da ste profesor, da ste imali apsolutno dobra primanja za američke uslove. Pretpostavljam da je želja za povratkom tinjala, ali šta se konkretno desilo, koji trenutak je prelomio da se vratite?

- Interesantno, očekujete konkretan odgovor od profesora. Mislim da mi je moja supruga otvorila oči kada se radilo o tome. I to mi je čak rekla moja šefica, prorektorica za nastavu i istraživanje. Kažu sljedeće: „Mirsade, cijeli život si se spremao za ovo, samo nisi znao.“ Jer, činjenica da sam bio uključen u formiranje toliko stvari, recimo ta Bosanskohercegovačko-američka akademija nauke i umjetnosti, savjetodavno vijeće u Washingtonu, kulturni klubovi, čak vjerske zajednice, dolazak ovdje sa delegacijama i pokušaj da se nešto uspostavi, saradnja s univerzitetima. I, na kraju, ja, dekan, odem kao student na Harvard da dobijem magistarski iz javne uprave i moja šefica kaže: „Mirsade, kad si tražio da odeš, nisam znala zašto.“ Nije mi dala jednu godinu da odem na taj Harvard. Poslije sam rekao da ću dati ostavku. Ona je rekla: „Sada kad si se kandidirao, sad znam. Spremao si se čitav život, a nisi znao.“

- Godine 1984. ste dobili Fulbrajtovu stipendiju. To ni tada, a ni danas nije malo.

- Pa i tada je bila neka želja da se školujem. Tada sam radio u „Rudi Čajevecu“, magistrirao ovdje i onda želio doktorat. Imao sam uvijek neku ambiciju da saznam više. Nije bila ambicija da imam više, nije bila ambicija da budem veća faca, nego ambicija da saznam više. I tada sam htio tu vještačku, umjetnu inteligenciju da studiram. Jedino je to bilo u Americi. Rekoh, haj'mo tamo.

Pa ste sa svom tom školom ovdje došli?

- Ovo je idealno mjesto. Ovo je najkompleksniji društveni sistem, možda na svijetu. A ja se bavim tim kompleksnim sistemima. Osnova sistema je tražiti taj fundament, tu osnovnu stvar koja ne radi, a kada se popravi sve će biti dobro. Što se toga tiče, ovo je najbolje mjesto. Malo je, tri, tri i po miliona ljudi, teritorijalno malo, sva kompleksnost je tu. Genijalno, laboratorija!

Priznajte, koliko ste za ovih 750-800 dana koliko ste ovdje, koliko Vam je puta pukao film i koliko puta ste svoju šeficu, odnosno suprugu nazvali i rekli... da ne budem prost sada?

- Niti jednom. Ja imam razlog za to. Moj nijet je čist. Nijet je da dam što mogu. Sve ostalo je plus. Ako se desi da je taj nijet efikasan, ljudi kažu ti si ta osoba, hvala što si došao, postupit ćemo tako. Ako kažu ne trebaš nam, opet sam ja taj nijet zadovoljio. Da nisam to uradio, ja bih crkao, što kažu naši ljudi.

Kako su Vaša djeca reagovala i kako reaguju?

- Kćerka je jasno rekla: „Otkud ti pravo? Otkud ti pravo da to blato koje ćeš tamo naći donosiš nama, mojoj porodici, mojoj djeci.“ I u pravu je. Sin je rekao: „Svaka čast!“ On je mlađi i uvijek je htio oca koji razumije mladalačke nestašluke. Kćerka pomaže i danas, hoće i želi da razumije, ali i dan-danas ima neku zadršku. Ali je podrška sve vrijeme, kao i supruga.

Kako Vi sad poredite BiH i Sjevernu Karolinu?

- Pazite, taj Charlotte, ili Šarlota kako mi kažemo, ima 800 hiljada stanovnika, a tri miliona veće područje koje gravitira Šarloti. Predivna klima, tri dana pada snijeg, golf se može igrati sve vrijeme - ne da sam ja igrao. Kupa se 7-8 mjeseci. Aerodrom je 14. po veličini u Americi. Do BiH dva leta. Ja mislim da je stvarno dobra, odličan standard, nije skup grad, dobro se zarađuje, drugi bankarski centar u Americi, sad i informacione tehnologije napreduju. Univerzitet Chapel Hill mislim da je broj dva u Americi, možda najstariji. A mi smo dio istog sistema. Visoko obrazovanje je odlično.

Da se vratimo u bh. stvarnost. Najavili ste proteste za 30. maj. Da li je kasno za to?

- Nije nikada kasno, ja sam ubijeđen da se ovdje može desiti jedino narod u mirnom smislu. Da do stvarne promjene neće doći putem političara, nego će oni biti prisiljeni na promjenu. Niti će internacionalna zajednica to donijeti zato što se njihovi interesi ne poklapaju uvijek s interesima BiH. Zato narod mora da se podigne, da kaže stvarno dosta je. U Sarajevu su bili protesti i 30. maja prošle godine. Ne bismo mi stali, mi bismo bili svakog mjeseca tu, ne samo u Sarajevu nego u cijeloj državi, ali nismo mogli privući toliki broj ljudi jer smo bili ograničeni na 100, 150, 300 ljudi. Pandemija je. Mi ne možemo ugroziti živote građana. Ali za promjenu nije nikada kasno. Nikada nije kasno. Godina 2022. je ključna. Bez promjene u shvatanju naroda da su oni ključ promjene neće se ništa desiti. I taj 30. maj je prekretnica.

Ko će osim Platforme za progres još izaći? Govorimo o političkim partijama.

- Ponudit ću svima, zaista. Da zajedno napravimo organizacioni odbor, da zajedno idemo u pripremu i pozovemo svoje simpatizere, svoje članove, građane. Ima građana koji nisu članovi niti jedne stranke. Svi imamo razloga za nezadovoljstvo u svim strankama. Ima i dobrih ljudi, loših ljudi u svim strankama. Ima simpatizera kojima je dosta. Radi se ovdje ne o strankama nego o državi. Stvarno se radi o državi. Mi moramo promijeniti tu našu svijest. Mi smo politički nesofisticirani, neizgrađeni. Moraju građani shvatiti da imaju ulogu značajnu u ovom svemu. Ako ne tražimo odgovornost političara, nećemo je ni dobiti. Evo šta smo dobili, dobili izbore gdje nemamo glasa.

Dobili smo i Vas, jako ste „sumnjivi“. Niste jasni nijednom političaru. Razgovarao sam sa nekoliko ljudi koji kažu da Vas „nisu još prokužili“. Više od 30 godina niste bili ovdje, niste stigli upasti ni u jednu aferu do sada, nema nekih tragova o Vama, mada neki vjerovatno još uvijek traže i pokušavaju. Potpuno ste atipičan političar za ovo područje. Mislite li da kao takvi možete u borbu sa trenutnim političkim establišmentom u BiH?

- Jedino takav sam potreban ovom području. Da sam još jedna kopija postojećih političara, pa šta je razlog da postojim, ne trebam nikom. Moj nijet od početka je bio da pokažem da može drugačije, iskreno rečeno. Ono što sam očekivao, najbolje da se desi je da neko od postojećih političara kaže da možda i može drugačije, da mogu biti bolji, iskreniji, otvoreniji, produktivniji, efikasniji. Ja bih to smatrao uspjehom. To se već desilo kod mnogih. Mislim da je ovo jedini način. Ja smatram da politika može biti poštena, čista. Mislim da je fenomenalna nauka, svime se bavi, a mene sve interesuje. Mislim da je potreban čovjek koji otvoreno kaže, i tačno je i istina je da mene vlast ne interesuje, interesuje me samo kao poluga da dođem do nečega boljeg u BiH, da ljudi vide primjer da može drugačije. Nisam ja idealan ni u kom smislu, grešaka imam kao i svi ostali. Ali mislim da je neko ovakav potreban. Ja nisam ničiji.

Bilo je ideja da su Vas Amerikanci poslali?

- Imao bih para, imao bih uticaja, već bih bio u Predsjedništvu. Ja sam atipičan zato što sam normalan.

Vi ste kao takav u Americi predavali hiljadama studenata. Ovdje ste Vi postali student. Dobili ste više od 100, 200 savjetnika. Recite nam malo nešto o tome?

- Da završim odgovor na prošlo pitanje. Ja stvarno nemam tog straha. Kada sam gradio koledž, počeo sam iz ničega, nikada ja nisam bio šef nekog departmana, pa sam formirao, ne postao dekan, nego formirao koledž. Kada čovjek želi i hoće, ima iskrenu namjeru, desi se. I meni je drago što uvijek gledam širu sliku, a tražim osnove te promjene. I kada čovjek dođe sa takvim stanovištem, da razmišlja najčešće o konceptima, rijetko govorim o ljudima, o događajima češće. Ali, o idejama, to je moje mjesto. Ljudi kažu da je to vizija. I dođete ovdje i odjednom svi znaju sve. Ko god dođe u ovu kancelariju dođe da mi da savjet. Ja saslušam, ima tu i stvarno pametnih ljudi, pametnih riječi. Ali me interesuje sljedeće: zašto niko od vas ne kaže svaka čast na dosad urađenom, bilo je drugačije, ali možda bi se moglo još i bolje, popraviti s ovim. To poštujem. Ono što čujem je trebaš ovo, ovako. Pa mislim se, ako znate sve, haj'te uradite. I ja znam da sam blag. I znam da ne lupam šakom od sto, znam da ne vrijeđam ljude, znam da mi svi kažu da moram biti agresivniji, da moram početi spominjati ljude po imenima. Ja kažem, šta će vam još jedna osoba koja to radi? Zar vjerujete da je snaga argumenta u šaci, u glasnoći vašeg glasa?

Pa dobro, to je kod nas običaj.

- Jeste, ali isto tako je običaj da niko ne sluša. Odnosno, svi slušaju, a ne čuju. Malo je ljudi koji će saslušati šta imaš da kažeš.

Ja pretpostavljam da Vi imate više internih informacija iz Amerike nego jedan prosječan bh. političar. Da li je to tako i da li to koristite i u kojim slučajevima?

- Imaju tamo instituti koji imaju odjeljenja koja se fokusiraju na BiH. Oni obično vide bolje zato što nisu u našoj svakodnevici. Njihove procjene su realističnije. Oni jednostavno kažu da će promjene biti spore, da je Zapad, kao što jeste, pragmatičan, kažu da Bošnjaci, recimo, imaju odgovornost za BiH, što je sasvim jasno, ali da mora da dođe do formiranja zaista snažne i bošnjačke jedinstvene i bosanske jedinstvene politike da bi došlo do promjene u BiH. Previše smo rascjepkani, često igramo ulogu žrtve, i jesmo žrtva, ali sa druge strane, mora se razmišljati o budućnosti, konstruktivno graditi budućnost, ne očekivati donacije i sažaljenje, nego mi moramo izgraditi snagu i dobiti od svih poštovanje.

Neprijatelji BiH su poprilično maštoviti. Zadnjih dana imamo priču o non-paperu. Ako postoji iko ko ne zna, to je otprilike nastavak pokušaja dijeljenja BiH, zbog čega je i počeo rat. Onda gledamo Dodika kako poziva mir, a Izetbegović kaže da nije siguran da neće biti rata i da „genocidašima“ nikako ne bi dozvolio da zavladaju dijelom Bosne. Kako Vi komentirate svu ovu predratnu retoriku godinu i nešto dana prije izbora?

- Igre bez granica. Izbori dolaze, kampanja je već počela. Mi ovo imamo već 180 godina. Nacionalne politike sa strane se stvorile, mi nikada nismo imali našu. Jednostavno reagujemo na to. Pogledajte, stvarno, non-paper. Govori se o podjeli BiH već dugo godina. Na dva, tri dijela. Sada kada to izađe, ima razloga, neko ga pusti. U isto vrijeme imamo izborni zakon, neko želi da ga promijeni. Tako imate jedan pritisak, pa ima ovaj drugi, izgleda malo manji... Plan postoji i mi treba da shvatimo da ne djelujemo kako treba u odbrani države, te snage koje su prodržavne. Sva ta retorika, sva priča je na kraju dogovor, ili prećutni ili eksplicitan - hajde ti sad ovo, ja ću ovamo... Ja na to gledam kao dobro okrestriranu igru u kojoj su jedini koji se ne snalaze građani BiH kojima je stalo do ove države.

Hajdemo isto tako reći da u svim dijelovima svijeta postoje iste ili slične priče. I ako bi se, teoretski, desilo da se BiH podijeli, sljedeće bi bilo da Slovenija da jedan dio teritorije Mađarskoj, drugi dio Italiji. Nakon toga bi sjeverna Italija, uz pomoć Legije Nord, bila odvojena. Poslije toga bi se u Španiji Baski odvojili, Belgija bi također htjela da svi žive u svom dijelu države, Teksas bi se odvojio, Kalifornija bi postala republika, Turci bi definitivno u Njemačkoj sa svojih 7-8 miliona stanovnika tražili državu. Tako da ja mislim da cijeli svijet na neki način čuva BiH jer ukoliko bi se desilo ovdje isto, slično ili gore bi se moglo desiti u ostalim državama svijeta. Šta mislite o tome?

- Tačno je da je zaista teško mijenjati granice jer se otvara ta Pandorina kutija. Imamo milion granica koje trebamo promijeniti. Ali u isto vrijeme pogledajte: Krim se desio, Ukrajina se desila, svijet šuti. Ekonomski interesi kažu - čekaj, stani. Kuvajt, granice... Tako da ipak neće doći do prekrajanja granica.

Moram biti malo bezobrazan prema Vama kao Amerikancu. Ne mislite li da se NATO dolaskom u Ukrajinu previše približio Rusiji? Ili, na drugi način da pitam, zašto je Americi bilo neprijatno kada su na Kubi bile ruske rakete?

- Pa, tačno je, postoje interesi i Kuba je strahovito smetala Americi. I Rusima će, tačno, smetati Ukrajina i NATO pakt tamo. Tako da čovjek treba biti objektivan i reći da ono što meni smeta, smeta i drugima. To je sad diplomatija, to je sad pritisak.

Ovo meni liči na Alana Forda, Super Hik otima od siromašnih i daje bogatima?

- Jeste, i to je tačno, ali to je visoka politika u koju ne možemo ulaziti. Ne vjerujem da NATO očekuje da će dobiti, ali ima pritisak, testiranje, proba.

Moguće je za godinu dana da ćete Vi biti član Predsjedništva BiH i ta visoka politika Vas čeka. Jeste da nas niko nikad neće ništa pitati, tolika smo država, ali šta biste Vi u tom slučaju rekli?

- Pa pazite, pitanje nije to što smo mali da nas pravi malom politikom. Mi ne razmišljamo naveliko, mi obično razmišljamo namalo, kada se radi i o parama i o idejama. Ali ono što bih ja uradio, neka diplomatija koja bi me vidjela u svakoj prestolnici svijeta, tražio bih prijatelje svuda. Prijatelji moraju biti i Amerikanci i EU i Rusija i Turska i - svi.

Znači, Vi i Tito?

- Pa Tito je bio genijalac kada se o tome radi. Pazite, jedna mala Jugoslavija napravila je neki nesvrstani blok i otvorila puteve u Africi, Aziji za velike gigante da se stvori ekonomska ponuda i mogućnost Jugoslavije da se tako razvije. Ono što je Tito uradio je stvarno način da se vodi politika. Kreirao je svoj blok. Ne govorim ja da ćemo mi kreirati svoj blok. Ali kreirao je svoj krug prijatelja. Mi moramo definisati naš interes, još nismo. Pogledajte, činjenica je da nemamo logističku grupu. Činjenica je da mi preko medija, i članovi Predsjedništva i Vijeće ministara, mi se preko medija prepucavamo umjesto da tražimo prijatelje i gradimo prijateljstva svuda po svijetu.

Znate što je to tako? Vaši suparnici političari ne umiju „udarati“ na kompjuter. Vrlo jednostavno, neki znaju, a da svi znaju, kao što znate Vi, Trump, oni se ne bi skidali sa Twittera, Whatsuppa ili čega već.

- Tačno je. Stvarno mi smeta kada ljudi odu negdje samo da se slikaju i da se pošalje slika u novine, da bude članak u medijima, na portalima, i da kažu: „Evo ja sam važan.“ Nije to poruka. Stvari koje se dese kad se zatvore vrata, kada nema novinara, onda haj'mo se dogovoriti. Pa se onda uslika, govori se o bilateralnim odnosima i onda se dođe ovdje i, vidite, napravio se neki ugovor.

Stvarno, kad ćete se dogovoriti, Vi ste ovdje već duže od dvije godine i trebali biste ovo znati bolje od mene. I siguran sam da znate i siguran sam da ste sa tom idejom došli. Kad se saberu sve stranke u BiH koje nisu SDA, HDZ i SNSD, u zbiru su nemjerljivo jače od te tri nazovimo ih nacionalne stranke. Što to konačno ne uradite? Što ne pokušate napraviti jedan jedinstveni blok, platformu?

- „Platforma“ se zove platforma zato što smo sa tim ciljem i došli. „Platforma za progres“ kaže u svom statutu da su svi u „Platformu“ dobrodošli, čak i članovi drugih stranaka. U našem državnom savjetu ne mora da bude član Platforme za progres, bilo ko.

Može li Platforma pogurati projekat koji bi uradio ono što ste maločas rekli - da vas vlast i neka mjesta ne zanimaju. Možete li napraviti upitnik gdje će svi predsjednici stranaka koje bi ušle u jedan krug potpisati istu izjavu? Jer je ovdje problem u sujetama, pozicijama i mjestima.

- Upravo to radimo, 12. aprila mi smo pozvali, mi Platforma, da su osim te tri stranke svi dobrodošli da razgovaramo upravo o tome, principima, izjave, programi. Prvi sastanak - sedam stranaka, dvije nisu mogle doći.

Da li je bilo pitanja ko će biti glavni, ko ovo vodi?

- Nije. Devet je stranaka izrazilo interes. Za sljedeći sastanak 27. aprila još dvije, znači 11. Idemo dalje. Odmah sam na početku rekao da se radi o BiH, da je ovo težak momenat. Godina 2022. je ključna. Sastanak danas i ovdje, sutra vi izaberite ko će organizovati sljedeći sastanak. Sujete su težak problem, ego je težak problem, ali pokušavam da dođem do ljudi i da im kažem da ovo nije dnevna politika, ovo nije ko će biti kandidat za nešto, ovo je skup principa da mi zajedno djelujemo, da dođemo na vlast i da dobijemo povjerenje ljudi i da kažemo po kojim ćemo se principima ponašati. Prva stvar kad dobijemo vlast je elektronsko glasanje. Pa da ima odgovornost, kazna političarima koji ne rade dobro. Danas nema kazne, šta god radili oni broje glasove, oni imaju glasove koji im trebaju. Kazne nema, nema odgovornosti.

Recimo da napravite tu zajedničku platformu. Sljedeći problem koji vas čeka je izborni sistem. Govorili ste o elektronskom glasanju, jedno vrijeme su u SAD govorili da imaju jako dobar sistem glasanja, ispostavilo se da nije baš tako. Šta Vi sada ovdje predlažete?

- Čak i da ostane kako jeste, gosp. Sattler kaže da je mogućnost da ćemo imati bar neka pilot skeniranja, ako nemamo elektronsko. Važno je da se krene, da se počne. Ali, recimo, da dođe 15 stranaka zajedno, pa mi možemo očuvati naše glasove bolje nego svako od nas pojedinačno, vjerovatno. Pošto smo u odborima, pošto ćemo imati više mjesta, sačuvat ćemo, nadam se na bolji način, te naše razultate. Ali mislim da treba doći do toga da svi shvatimo da se radi stvarno o državi, a ne o tome ko će šta dobiti. Treba izbjeći taj korak. Treba doći do prvog jednog saopštenja koje ćemo svi potpisati i reći da nam je do ovoga stalo. Evo 10 tačaka, evo programska deklaracija iza koje ćemo svi stati. To pokušavam, da dođem do toga. Pazite, još kada se gleda politička situacija u BiH, prvo nema ljevice i nema desnice, to je sasvim jasno, po nekim svjetskim standardima. Ali, eto, zovemo desničarskim, desnim strankama one koje su etnovjerske na neki način i zovemo ljevicom ono što je recimo liberalno ili došlo iz komunizma ili socijaldemokratije. Fali centar.

Haj'te malo to objasnite građanima BiH. Vi ste građanska partija, vi ste vjernik u isto vrijeme. Nekim našim ljudima te stvari nisu jasne, misle da jedno isključuje drugo.

- Vjera je privatna stvar. Moj odnos sa Allahom, sa Bogom, sa Svevišnjim nema veze sa politikom. Vjerske zajednice su predivne, divne, ali moraju biti moralna komponenta svih stranaka, a ne jedne. Vjerske organizacije moraju biti iznad politike, moraju biti na nivou čovjekovog svakodnevnog života i prema tome su potrebne. Svima nam je potrebna ta moralna komponenta. Pazite, ako ja kažem da sam građanski, to znači da svi imamo ista prava. To znači da je, u mom slučaju, tržišna ekonomija, ne liberalna da pobjednik uzima sve, nego država mora biti ta koja štiti one nemoćne. Vjera je iznad toga. Vjernik ili ateista, nema nikakvih problema da čovjek bude u Platformi za progres koja je stranka centra. Ja nemam problema isto da u koaliciji budu oni koji razmišljaju konzervativno ekonomski ili liberalno ekonomski, sve dok imamo iste principe razmišljanja i dok kažemo hajde da najbolja ideja pobijedi. Koji nam je problem, evo kako da izgradimo autoput? Koja je najbolja ideja za novac? Haj'mo vi konzervativci, fiskalni nam recite, a haj'mo vi koji kažete da ćemo uzeti kredite, hajdemo sjesti pa da vidimo koji je najbolji način da razmišljamo. To znači centar, znači sjediti, razmišljati, okupljati i gledati sve moguće. Vjera je stvarno nadgradnja i ja tu ne vidim stvarno nikakvog sukoba u bilo kojem smislu.

Da li je BiH zarobljenik sistema, pojedinca ili i jednog i drugog?

- Pojedinac gradi sistem, mislim da smo mi zarobljenici našeg, Amerikanci kažu mindset, stanja uma. Možda je to činjenica da smo mi bili 500 godina pod Otomanskom imperijom, pa Austro-ugarska, pa onda Kraljevina, pa komunistička Jugoslavija, pa i Daytonski sporazum. Nekad smo bili svoji, u svome, bilo je Kraljevstvo, nakon toga smo se snalazili.

Vi naravno znate da mi imamo 143 ministarstva. Šta Vam komšije Amerikanci u Sjevernoj Karolini kažu na to kada pričate sa njima?

- Ne mogu da shvate da je moguće da to postoji i prva stvar koju bi pitali je otkud vam pare da sve to platite, da izdržite. I sada ja mislim da mi nismo naučili da budemo državnički, da razmišljamo o velikim idejama, kuda država treba da ide, kako da izgleda, koji joj je cilj, koji su odnosi tu... Mi smo se naučili snalaziti i mislim da je tu problem. A 25 godina nije dovoljno, 50 godina, da se uspostavi stvarna demokratija i da tu izađe politička elita koja će reći da je odgovorna za državu svom narodu. Ta rečenica, ja izabrani predstavnik naroda sam odgovoran tom narodu da gradim zajednicu, to nisam čuo u BiH. Da svako radi svoj posao po interesu naroda i da, kad nešto uradi što nije kako treba, dadne ostavku prije nego što oni traže ostavku.

Da niste osnivač i predsjednik Platforme za progres, kojoj biste se partiji priklonili?

- Da sam htio tako, priklonio bih se, ne bih gradio stranku. Pazite, to nije ideološki, ja kažem da sam ja centar. Centar, možda centar lijevi. Tu nema stranke. Način razmišljanja ne postoji, način odgovornosti ne postoji. Ko je od tih stranaka rekao: Evo principa po kojim ćemo se ponašati svi mi?

Završili ste srednju školu i hoćete da idete na more. Sa kim od političara biste išli? Koja bi Vam osoba iz političkog života odgovarala?

- Otišao bih recimo na more, ne smijem reći ime jer će ljudi reći: Nemoj, majke ti, u ovom kontekstu. Imam ja prijatelja među političarima, išli smo u Neum. Imam ja prijatelja u političkom životu koga ne bih volio da spominjem, nisam govorio o tome sa njim. Ali, recimo, mogao bih otići sa ljudima kao što su Lazović, Bogićević, da se potpuno opustim, razgovaram, da se čujemo i slušamo, i da kažem i da slušam.

Šta mislite o odgovoru bh. vlasti na krizu uzrokovanu pandemijom covid-19 virusa? Pokazalo se da je na nivou države potrebno jedno tijelo koje bi se isključivo bavilo pitanjima poput pandemije, poplava, zemljotresa, nabavke vakcina…

- Nesposobnost države da zaštiti svoje građane zbog nepostojanja jedinstvenog mehanizma djelovanja na nivou Bosne i Hercegovine najbolje se mogla vidjeti u odgovoru različitih nivoa vlasti BiH na pandemiju koronavirusa.

Nakon početka pandemije, imali smo situaciju u kojoj su entiteti i Brčko Distrikt BiH na različite načine odgovorili na pojavu koronavirusa. Krizni štabovi su formirani na mnogim nivoima vlasti na cijeloj teritoriji države, bez adekvatne koordinacije u djelovanju. Takođe, Republika Srpska je proglasila vanredno stanje, što je Vladi RS-a omogućilo da donosi uredbe sa zakonskom snagom. Federacija Bosne i Hercegovine je proglasila stanje prirodne nesreće, zbog čega nije mogla donositi uredbe sa zakonskom snagom bez odobrenja Parlamenta FBiH. Brčko Distrikt BiH je takođe proglasio stanje prirodne nesreće.

Na nivou Bosne i Hercegovine proglašeno je stanje nesreće, a obzirom da Ustav Bosne i Hercegovine ne sadrži odredbu koja dozvoljava da se proglasi vanredno stanje, za razliku od ustava entiteta.

U ovoj situaciji, na teritoriji cijele Bosne i Hercegovine građani nisu imali jednaku zaštitu, niti su mogli na jednak način uživati svoja prava. Neshvatljivo je nepostojanje mehanizma na nivou države u ovakvim situacijama, koji će vršiti koordinaciju djelovanja entiteta i nižih nivoa vlasti, sa ciljem jednake zaštite svih građana. Posljedice trenutnog stanja najbolje možemo vidjeti sada, kada je do izražaja došla nesposobnost države da nabavi vakcine i zaštiti zdravlje svojih građana. Jedinstveni mehanizam djelovana se mora uspostaviti što prije, kako ne bismo neku narednu nepogodu koja nas zadesi dočekali jednako nespremni.

Samo iskreno o kolegama

Šta mislite o Komšiću?

- O Komšiću mislim sve najbolje. Znam njegovu prošlost, znam teške odluke koje je morao donijeti, mislim da mu je srce čisto.

O Radončiću?

- Radončića ne znam, poštujem ga kao poslovnog čovjeka koji je uspješan, ali nisam nikad razgovarao sa njim i ne znam da bi on i htio razgovarati sa mnom niti da bismo otišli na more zajedno.

O Lagumdžiji?

- Veoma pametan, inteligentan, sposoban čovjek. Malo više zajednice treba biti kod njega. Kao čovjek zaista inteligentan i veoma pametan, previše je u sebe zatvoren na neki način. Mislim da bi trebao imati više povjerenja, više vjerovati drugim ljudima i više čuti, slušati. Ne znam da dobro sluša, baš zato što je pametan.

O Nerminu Nikšiću?

- Nermin Nikšić je veoma prijatan čovjek kad razgovarate sa njim. Nikad nismo razgovarali o konceptima, o politici. Sa njim bi mogao sjesti i popiti kafu uvijek, bez problema.

Dino Konaković?

- Veoma pametan, elokventan, ambiciozan, agresivan. Ono što će morati naučiti je da ne može sam nikad ništa ostvariti. Mora vjerovati ljudima, mora graditi tim, mora uspostaviti to povjerenje sa drugima koje će biti recipročno.

Peđa Kojović?

- Interesantno, on je bio jedan od prvih političara sa kojima sam razgovarao i bilo nam je jako fino. Popili smo kafu, uvijek mi je veoma prijatno, uvijek najbrže od svih odgovori na tekstualnu poruku. Nisam nikad imao nikakvih problema sa Peđom Kojovićem. Mislim da je inteligentan, da mu je srce na pravom mjestu, da želi dobro.

Sad ste me u belaj uvalili sa svim ovim razgovorima o ljudima. Nadam se da nisam nikoga uvrijedio, a valjda iskrenost ne treba da vrijeđa, ali imam poštovanja za sve te ljude.