[{"img":"https:\/\/cdn.startbih.ba\/articles\/2018\/07\/09\/mesa-fotografije-copy.jpg","thumb":"https:\/\/cdn.startbih.ba\/articles\/2018\/07\/09\/100x73\/mesa-fotografije-copy.jpg","full":"https:\/\/cdn.startbih.ba\/articles\/2018\/07\/09\/mesa-fotografije-copy.jpg","size":"220.43","dimensions":{"width":1170,"height":580}},{"img":"https:\/\/cdn.startbih.ba\/articles\/2018\/07\/09\/mesa-fotografije-copy_1.jpg","thumb":"https:\/\/cdn.startbih.ba\/articles\/2018\/07\/09\/100x73\/mesa-fotografije-copy_1.jpg","full":"https:\/\/cdn.startbih.ba\/articles\/2018\/07\/09\/mesa-fotografije-copy_1.jpg","size":"220.43","dimensions":{"width":1170,"height":580}},{"img":"https:\/\/cdn.startbih.ba\/articles\/2018\/07\/09\/mesa-fotografije-2-copy.jpg","thumb":"https:\/\/cdn.startbih.ba\/articles\/2018\/07\/09\/100x73\/mesa-fotografije-2-copy.jpg","full":"https:\/\/cdn.startbih.ba\/articles\/2018\/07\/09\/mesa-fotografije-2-copy.jpg","size":"268.38","dimensions":{"width":1170,"height":580}},{"img":"https:\/\/cdn.startbih.ba\/articles\/2018\/07\/09\/mesa-fotografije.jpg","thumb":"https:\/\/cdn.startbih.ba\/articles\/2018\/07\/09\/100x73\/mesa-fotografije.jpg","full":"https:\/\/cdn.startbih.ba\/articles\/2018\/07\/09\/mesa-fotografije.jpg","size":"397.33","dimensions":{"width":1170,"height":580}},{"img":"https:\/\/cdn.startbih.ba\/articles\/2018\/07\/09\/nusret-i-mesa-vatic-019.jpg","thumb":"https:\/\/cdn.startbih.ba\/articles\/2018\/07\/09\/100x73\/nusret-i-mesa-vatic-019.jpg","full":"https:\/\/cdn.startbih.ba\/articles\/2018\/07\/09\/nusret-i-mesa-vatic-019.jpg","size":"477.18","dimensions":{"width":1170,"height":580}},{"img":"https:\/\/cdn.startbih.ba\/articles\/2018\/07\/09\/nusret-i-mesa-vatic-068.jpg","thumb":"https:\/\/cdn.startbih.ba\/articles\/2018\/07\/09\/100x73\/nusret-i-mesa-vatic-068.jpg","full":"https:\/\/cdn.startbih.ba\/articles\/2018\/07\/09\/nusret-i-mesa-vatic-068.jpg","size":"341.32","dimensions":{"width":1170,"height":580}}]
Intervjui

Mensudin Meša Vatić : Baletan koji je volio fudbal

Piše: Asaf  Bečirović

Foto: Mevludin Mekić i arhiva NPS

Kad je francuski kralj Henrik II. oženio Katarinu de Medici 1533. godine, francuska i talijanska kultura sklopile su svojevrsni bračni savez. Tom savezu zahvaljujući počinje i istorija baleta. Naime, Talijani su na balovima i službenim proslavama plesali jednostavne, ali elegantne plesove, poznate kao balli i balletti, koji su se sastojali od gracioznih, ritmičnih koraka, a ponekad i stiliziranih nastupa pantomime. Francuzi su bili ti koji su plesovima nadjenuli ime - ballets.

Službeno, prvom baletskom predstavom smatra se Ballet Comique de la Reine, izveden 1581. godine u Francuskoj. Bješe to ekstravagantan nastup od šest sati. Predstava je pratila priču o čarobnici Kirki, koju su porazili Minerva i Jupiter. Balet je postao toliko popularan u Francuskoj da je suvremenik Descartesa i Pascala, Abbé Mersenne, 1636. godine „autora Svemira“ nazivao i „velikim baletnim majstorom“.

Kralj Luj XIII dizajnirao je kostime za balet, pisao libreta, nastupao u glavnim ulogama. Pierr Beuachamp je bio taj koji je definirao pet osnovih baletnih pozicija koje su se zadržale do danas, a francuski plesač Auguste Vestris je insistirao da se prsti na nogama usmjere u špic. Tako su rođene mekane, ravne baletne papučice koje se vrpcama vežu oko gležnja. Balet je dugo bio ples muškaraca i kraljeva, sve dok sredinom 18. stoljeća nije počela plesati francuska balerina Marie Sallé (1707-1756).

UMJETNOST SVIH UMJETNOSTI

Kad je netko snove pjesnika shvatio ozbiljno rodio se - balet, objašnjava Mensudin Meša Vatić, umirovljeni sarajevski igrač baleta. Balet je, objasnit će Meša, umjetnost svih umjetnosti.

- U baletu imate i glumu jer prezentujete lik kojeg vam je koreograf dodijelio u modernoj ili klasičnoj izvedbi baleta. Balet se može podijeliti na klasični i savremeni, džez balet kojem sam sklon. Klasični balet na daskama Narodnog pozorišta Sarajevo morao se igrati minimalno dva puta u sezoni. Moderni balet je, kada su Sarajevo i BiH u pitanju, krenuo s predstavom Bolero 1980-ih godina kada je došao Drago Boldin, solista baleta. Boldin će otići u Njemačku, u Nirnberg, gdje je bio šef baleta. Napravio je Bolero koji ima strašnu poruku, simboliku. To je priča o zajedništvu, strasti, mržnji, ljubavi. Ti se osjećaji u baletu izražavaju pokretom - objašnjava Vatić.

Sve se to, ti pokreti, uči u školama, osnovnoj i srednjoj baletskoj školi, na akademiji. Meša je baletski igrač postao sticajem okolnosti. U Narodno pozorište Sarajevo je 1967. došao na audiciju. Majka, inteligentna žena koja je i šila i plesala i pjevala, poslala je hiperaktivnog sina na audiciju.

- Zapravo sam, kao i svaki klinac iz mahale (Bjelave), volio fudbal. Otac me je odveo u Fudbalski klub Partizan, na šljaku. Tada su se igrale te mahalske lige. Bio sam brz, jak, trener me htio prebaciti u FK Sarajevo. A ja sam onda i sada bio vatreni željovac. Na utakmici povrijedim skočni zglob i upropastim karijeru fudbalera. Dugo sam gips nosio. Doktori su preporučili da vježbam. U suprotnom, postao bih invalid. I majka u novinama pročita da ima audicija u Narodnom pozorištu, koje je imalo jak baletski studio sa vrhunskim pedagozima koji su završili ruske škole baleta. Odmah položim audiciju. Tako je počela moja karijera. Dakle, kada sam položio audiciju imao sam 10 godina. Tada se i kreće u profesionalne vode baleta. Ranije, a Boga mi ni kasnije, i ne može - kaže Meša.

Helem, Meša je završio osnovnu blaetsku školu, što je u to vrijeme bio studij baleta. Kasnije, 1990. godine, studij je prekinut, uvedena je osnovna, srednja baletska škola. Trebalo je da Meša ode na školovanje u Rusiju, ali je rano ostao bez oca koji trebao finansirati školovanje. No, položio je Meša prijemni ispit i postao član ansambla Narodnog pozorišta. Tada počinje njegova zvanična karijera. Zanimalo nas je kako je odluku da se bavi baletom primila Mešina raja u mahali? Jer, nije to baš „mačo“ zanimanje?

SAVRŠENSTVO POKRETA I DUHA

- Je li ikad iko vidio ružnog baletskog igrača ili balerinu? Trenirate 5-6 sati svaki dan, naveče imate predstavu, idete u teretanu! Ako je balerina teška oko 50 kilograma, a dignete je dvadeset puta tokom predstave ili probe znači da ste digli tonu. A za to treba i snaga i energija. Oprostite, ali meni je to baš „mačo“. Neko ko je, kako nas zovu, „feminiziran“ to ne može! Nismo feminizirani, ali radimo takve pokrete zbog karaktera uloge koju igramo. Neka neko proba da napravi takav „feminiziran“ pokret. Ne bih mu preporučio, slomit će se! Dakle, baletski igrači i balerine imaju savršenstvo pokreta i duha - siguran je naš sagovornik.

Mešinoj raji, zapravo, i nije baš bilo jasno šta je baletski igrač! Danas je to, zna Meša, drugačije. Baletske su predstave rasprodane! No, tako je bilo i kada je Meša učio prve baletske korake, francusku baletnu abecedu. Ljudi, misli Meša,  vole otići u bajku koju baletski igrači i balerine pričaju.

- Moja raja u početku i nije znala čime se bavim! Vremenom su vidjeli da sam jak, da plešem. Kad su saznali da sam baletski igrač, nisu mi govorili da sam gej. Ja to naprosto nisam! Mislim da je to bolest, ne furka. Neko ko ima deset godina i počinje se baviti baletom sigurno ne razmišlja o homoseksualnosti ili seksualnosti. Ne kažem da nema homoseksualaca među baletskim igračima. Ima! Ali najmanji procenat homoseksualaca je u baletu u odnosu na druge profesije. Javnost ima pogrešnu percepciju zbog pokreta koje vidi kao feminizirane. Kad dođete na naše vježbe vidite koliko je to težak posao. Kad sam postao solista baleta, družio sam se sa fudbalerima Želje koji, kao i svi muškarci, vole balerine, manekenke. Pozvao sam ih na naš „trening“, da im pokažem vježbe koje će im pomoći. Bili su sat vremena. Otišli su oznojeni, nisu vjerovali da su to tako teške vježbe. Kažu, što mi uradimo za sat vremena, oni urade za pet dana. Zato baletski igrači imaju beneficirani radni staž - objašnjava Meša.

Dobrog baletskog igrača čini najprije fizička spremnost, potom talenat, rad, školovanje, ali i strast koju unosi u svoj posao. Koreografi i reditelji baletskim igračima otvaraju vidike i ovaj nije svjestan šta mu tijelo sve može napraviti. Zato je, misli Meša, balet genijalna umjetnost. Može li se živjeti od te genijalne umjetnosti?

- Umjetnik, u principu, ne trči za novcem. Ljubav i strast su ono što ga vodi. Bogatstvo je aplauz koji dobijemo na kraju predstave. Nije to fraza, to jeste tako! Znam raju koja pamti predstave od prije dvadeset godina. Od primanja možemo solidno živjeti. Ipak, trebalo bi da imamo neki dodatak. Specifična nam je ishrana, poredimo se sa vrhunskim sportistima koji imaju enormna primanja. Veliki baletski umjetnici imaju svoje agente. Kad iz jednog prelaze u drugo pozorište, dobiju enormne cifre. Kad gostuju, honorari su znatno veći. Gostovao sam na mnogim regionalnim, evropskim i svjetskim scenama i znam šta govorim. U Rusiji su umjetnici cijenjeni, dobivaju sve beneficije, velike plate - kaže Meša.

KOSA

Nakon rata su, sjeća se Meša, genijalci na vlasti koji ne vole ni sebe, kamoli balet i umjetnost, htjeli ukinuti balet u Sarajevu. Uslijedio je odgovor umjetnika. Rekli su: Dobro, evo vam ključevi, napravite hotel od pozorišta, ali nećete moći u Evropsku uniju bez nacionalnog baleta i pozorišta! Odustali genijalci!

Čini se, Bolero (Moris Ravel) u kom je igrao Meši je baš prirastao za srce. Bješe to, opisuje, zahtjevna predstava. U originalu, kada se sluša, traje 18, a kada se igra - 20 minuta. Nakon Bolera, sjeća se Meša, baletski igrači i balerine su izgledali nokautirani. I Carmina Burana mu je draga.

- Tu je predstavu, rekoh, Drago Boldin iz Nirnberga donio u Sarajevo. Kažu da je naše tadašnje rukovodstvo bilo protiv te predstave! No, kancelarija baleta je bila uporna. Dragan Kitić je tada bio prvak baleta koji je dao zeleno svjetlo za Carminu Buranu. Predstava je bila skupa, zahtjevna... Na sceni je bilo od 100 do 180 ljudi. Na kraju - euforija. Zadnja Carmina Burana izvedena je 1990., u Izraelu. Iznajmili smo čarter let za 300 ljudi. Igrali smo je na otvorenom, pred nekoliko hiljada ljudi. Bilo je toliko dobro da su neki američki producenti htjeli da iz Izraela letimo za Ameriku. Kad smo se vratli u Sarajevo, čekao nas je rat! - sjeća se Meša.

Zadnja predratna baletna predstava bila je, ako Mešu pamćenje služi, Don Kihot! A za 6. april, Dan oslobođenja Sarajeva, spremali su Bolero. Vježbali su kada je u baletsku salu, koja ima pogled na Trebević, uletio metak. Puzeći su izašli iz sale.

- Mobilisan sam! Balet zamijenio rovom. U međuvremenu su se sastali Salko Pervan, šef baleta, Srđan Jevđević, Kaća Dorić, braća Ćeramide, nekoliko baletskih igrača... I počinju pripreme za Kosu. Iz rova sam išao na vježbe. Bješe to otpor ludilu. Na premijeri je bio politički i vojni vrh. Odradili smo oko 50 predstava. Na jednu od njih došao je američki reditelj Fil Robinson. Snima ju je i plakao. Odnio je snimku u Ameriku. Nakon mjesec dana, zovu iz Amerike da dođemo sa predstavom Kosa. Poziv potpisalo 40 kongresmena. Prikazali su Kosu u Parlamentu. Kažu, plakali kongresmeni! No, neko naš nije dao dozvolu da idemo iako smo bili spremni i čekali transportere da nas prebace. I TVBiH je, sa Slavišom Mašeićem, došla i napravila snimak Kose. Nedavno je emitovana - ponosno će Meša.

Pred rat, u Sarajevu je gostovao Novosibirski balet. Šef baleta Nedžad Potogija im ponudi da ostanu. Osam od deset odluči da ostane! Kad je rat krenuo, veli Meša, nisu htjeli napustiti Sarajevo. Objasnili su im da moraju ići. Jedni su završili u Zagrebu, drugi u Rijeci, treći u Beogradu...

PORODICA

No, kanimo se rata! Popričajmo sa Mešom o erotici kakvu laici vide u baletu! On objašnjava da u baletu stilizacijom pokreta igrači i balerine na sceni nastoje dočarati strast, ljubav, ljubomoru, mržnju, da bi publika shvatila o čemu se radi.

- Ako neko misli da će se nešto vidjeti ako balerina digne nogu, nema veze. Samo bolesni ljudi tako razmišljaju.Nastupamo u pamučnim trikoma koji upijaju znoj, mijenjamo po tri majice tokom probe. Mi smo porodica. Kao patner vodim računa da kolegica ne padne, inače bi mogla postati invalid. U privatnom životu ima mnogo baletskih parova, imaju djecu koja se bave baletom - veli Meša.

Može li se, zanima nas, igrati bez baletanki? Carminu Buranu su, kaže Meša, igrali bosih nogu. Balerine imaju špice, specijalno napravljene patike. Baletski igrači nikada nisu obuli špice. Oni imaju baletske patike ili čizmice. Kako god, za Mešu je propao svaki dan u kojem nije baletski igrač. Njemu je to prečica do radosti!

MENSUD VATIĆ

Rođen 1956. u Sarajevu. Završio Višu turističku školu i Baletni studio Narodnog pozorišta Sarajevo u klasi Anđelke Jablan, kasnije u klasi Minke Kamberović i Muhameda Imanića. Od 1980. u stalnom je angažmanu Baleta NPS, a od 1986. je i solista druge grupe. Igrao u velikom broju baletnih predstava: Ohridska legenda, Derviš i smrt, Prizivanje Peruna, Miris kiše na Balkanu, Moja zemlja, Hasanaginica, Adam i Eva, Dubrovački kantuni, Katarina, bosanska kraljica, Labudovo jezero, Giselle, Romeo i Julija, Španski kapričo, Vragolasta djevojka, Bolero, Posvećenje proljeća, Carmina Burana, Kao slavuj sa zuboboljom, Pepeljuga, Coppelia, Appassionato, Slike s izložbe, Petar Pan, Pulcinella, Dr. Jojboli, Meu amor, Carmen… Učesnik je Zimske olimpijade 1984. u Sarajevu.

RIKI LEVI, PRVA SARAJEVSKA BALERINA

U Sarajevu je ponikla i naša prva profesionalna balerina - Riki Levi. Kao talentirana i perspektivna učenica jedne baletne škole iz Zagreba, svoje sugrađane je prvi put obradovala nastupom 1920. godine, a potom 1923. kao uspješna učenica baletne škole u Beču. U Sarajevu je ponovo nastupila 1925. godine kao cijenjena solistica Baleta Narodnog pozorišta Beograd. Svojim solističkim koncertom, avgusta 1926. godine, publici se predstavila sa nekoliko numera iz popularne baletne literature.

CVIJETA ZUZORIĆ

Pri Društvu prijatelja umjetnosti Cvijeta Zuzorić, decembra 1934. godine, osnovana je Ritmičko-baletna škola. Školu su do jeseni 1936. vodile učiteljice ritmike i plesa Antoaneta Raguž i Marga Hempl, a zatim ruska balerina Maša Arsenjeva-Igneva i Margarita Hempl, do proljeća 1941. godine, kada je rad škole prekinut. Iz Škole su izašli i budući članovi Sarajevskog baleta: Nevenka Đoković-Petrović, Sofija Cvijanović, Zinaida Samokovlić, Inge Tudaković-Jakić, Danica Đoković-Petrović, Vuk Krnjević. 

ŽETVA, PRVA BALETSKA PREDSTAVA

U Sarajevskoj operi je djelovao hrvatski kompozitor i dirigent Boris Papandopulo. On je, u saradnji sa čuvenom ruskom balerinom, tada pedagogom i koreografom iz Beograda - Ninom Kirsanovom, koja je istovremeno bila i libretista i koreograf Žetve, realizirao prvi balet na sceni Narodnog pozorišta. To da je upravo domaće djelo označilo pravi početak postojanja Sarajevskog baleta, karakteristično je i veoma značajno za daljni razvoj mladog umjetničkog kolektiva. Praizvedbom Žetve, 25. maja 1950., počinje uzbudljiva historija Sarajevskog baleta… 

126 PREMIJERNIH IZVOĐENJA

Sarajevski balet ima iza sebe 126 premijernih izvođenja, praizvedbi i obnova… Osamnaest djela je postavljano i obnavljano više puta. Ohridska legenda, Labudovo jezero i Žizela postavljani su četiri puta, Romeo i Julija i Kopelija tri puta, te po dva puta Šeherzada, Španski kapričo, Licitarsko srce, Bahčisarajska fontana, Frančeska da Rimini, Bolero, Čudesni mandarin, Na plavom Dunavu, Rapsodija u plavom, Pepeljuga, Uzaludna predostrožnost, Posvećenje proljeća i Karmen.

HORVATOVO RAZDOBLJE

Presudan uticaj na puni stvaralački razvoj i afirmaciju mladog ansambla imala je pedagoška i koreografska djelatnost Franje Horvata, šefa Sarajevskog baleta od 1952. do 1962. Ovaj neumorni stvaralac je radio na neprestanom školovanju i tehničkom usavršavanju ansambla i solista. Ostao je zapamćen i kao pedagog od discipline i šef čvrste ruke. Iz njegove škole izašli su sjajni umjetnici i brojni članovi baletnog hora: Muhamed Imanić, Suada Kavazović, Minka Kamberović, Nedžad Potogija, Aleksej Ivanovič-Judenić, Dragan Tičić, Fejzo Osmanović, Mladenka Langhofer, Paša Hafizović i dr. Zahvaljujući upravo njemu prva decenija djelovanja Sarajevskog baleta obilježena je velikim rezultatima. Zato se ovaj plodni i ulazni period razvoja naziva „Horvatovim razdobljem“. 

PERSONALNOST NA SCENI

Slavko Pervan ima posebno mjesto u razvoju Baleta matične kuće. Sarajevu je posvetio maltene čitav plodni i sadržajni stvaralački vijek. Kao interpret vodećih solističkih rola i odličan partner, Pervan se odlikovao „finim i plemenitim zračenjem sa scene svog cjelovitog lika“. Krasila ga je otmjena „personalnost na sceni, izražajnost i zrelost u tumačenju“ najsloženijih uloga klasičnog i modernog repertoara: Princ Florimont (Uspavana ljepotica), Marko (Ohridska legenda), Franc (Na plavom Dunavu), Carević (Žar ptica), princ Zigfrid (Labudovo jezero), princ Albert i Hilarion (Žizela), Danilo (Kameni cvijet), Tankred (Dvoboj), Ribar (Zlatna ribica), Nurali i Vaclav (Bahčisarajska fontana), Momak (Nina), Palemon (Ondina) i dr. Kritika je po umjetničkoj ekspresivnosti kao naročito vrijednu i cjelovito ostvarenu izdvojila njegovu kreaciju Merkucija u Romeu i Juliji

CARMINA BURANA

Dragutin Boldin je zaslužan za više uspjeha Sarajevskog baleta. Vrsni je tumač uloga princa Zigfrida, Marka, Gireja, Čavola, Kopelijusa, Čančeta Malateste i soliste u Boleru, koreografisao je kao gost u periodu 1969-1990. godina, osam premijera, četrnaest većih i manjih baleta. O Boldinovoj negaciji špic patike, vrhuncu artificijelnosti baletne igre najbolje svjedoče njegovi bosonogi baleti. Na prvom mjestu tu jeCarmina Burana Karla Orfa. Prosto se nadmećući u davanju najviših ocjena o ovoj predstavi, kao ni o jednoj do tada, kritika je pisala samo u superlativima. Carmina Burana je „umjetničko čudo“, „svečanost artističkog transa“, „primjer snage sarajevskog umjetničkog zajedništva“, kojim su standardne vrijednosti naših predstava „pomaknute za stepenicu bliže evropskim“.

 

Podijelite ovaj članak!