Intervju

Bosna i Hercegovina je stalni učesnik Olimpijskih igara, a do sada nikad nije osvojila medalju. Prije tri dana je svoj nastup na Zimskim olimpijskim igrama u Pekingu okončao naš sankaš Mirza Nikolajev koji je zauzeo 34. mjesto. Osim njega, svoj nastup je završila i Esma Alić, mlada skijašica, koja je diskvalifikovana zbog nepravilnog starta. Zbog činjenice da trener Nikolajeva nije bio u Pekingu  burno je reagovao Amel Mekić koji je za portal source.ba kazao da je istovremeno na Olimpijske igre otišlo tročlano predsjedništvo Olimpijskog komiteta BiH, generalni sekretar i sekretarica te da upravo ta činjenica najbolje opisuje stanje i odnos prema bosanskohercegovačkom sportu.

Ovaj iskusni sportista, uspješni bh. džudista, bivši evropski prvak, danas zastupnik Naroda i Pravde u Skupštini Kantona Sarajevo za Start govori o Olimpijskim igrama, ali i budućnosti bh. sporta u kojem očito naša zemlja ima potencijala.

 Na samom početku ističe on da je sport iznimno važan segment društvenog života koji posebno utiče na stvaranje zajedništva cijele nacije pa pita i zaključuje:

- Ima li veće sreće nego kad naši sportisti dožive međunarodni uspjeh u bilo kojem sportu?! Ponosni smo na naše uspjehe!

Zbog toga smatra da je sport kao djelatnost od posebnog interesa za Bosnu i Hercegovinu, ali da je veliko pitanje u kojoj su mjeri ostvareni preduslovi za ostvarivanje vrhunskih sportskih rezultata.

Osvrnuo se na Zakon o sportu na državnom nivou, za koji kaže kako nije nikad u potpunosti implementiran, premda je donesen još 2007. godine. Mišljenja je i da će teško bh. sport krenuti naprijed bez dostatnog budžeta. Osim toga smatra kako se i to malo novca što je u “igri” dodjeljuje bez nekih kriterija, već se dijeli prema entitetima.

- Drugi problem je što se i to malo novca što ima djeli bez kriterija. Na državnom nivou to se jednostavno razdijeli po eksplicitnim procentima 33,33 posto manjem entitetu i po 33,33% unutar Federacije – kaže Mekić  te zaključuje da ćemo, dok se god novac za sport bude dijelio paušalno, bez ikakvih kriterija, uvijek imati uranilovke zbog čega ćemo se i dalje vrtiti u začaranom krugu. 

- Na primjer, Larisa Cerić je od Federalnog ministarstva kulture i sporta u olimpijskoj godini za pripreme dobila 1000KM. Da nije žalosno, bilo bi smiješno – kazao je ovaj bivši džudista te zaključio da je ovo moguće upravo zbog nepostojanja jasnih  kriterija što i predstavlja  gorući problem za raspodjelu finansijskih sredstava u oblasti sporta.

- Niti jedan postojeći zakon nije dostatno implementiran pa ni Zakon o sportu na nivou kantona – podsjeća Mekić.

Pogledajte susjede

Kaže da je  ovaj Zakon Ustavom “spušten” na nivo entiteta i kantona te kako je javni interes Kantona u sportu prije svega vrhunski sport, a da je po ovom Zakonu, razvojni sport na nivou Grada, dok sport za sve postojeći Zakon određuje kao djelatnost iz domena općina.

- Zato, kad čujemo floskulu, zašto entiteti i kantoni finansiraju reprezentativni, vrhunski sport, jer to bi kao trebala država, zaključujem da se taj koji tako govori ne razumije u ono što priča jer, nažalost, sport je, kao što rekoh, Ustavom spušten na pomenute nivoe – objašnjava sagovornik našeg portala. Kada je riječ o Federaciji nema Zakona o sportu jer, kako kaže , donošenje ovog zakona koči H komponenta i koliko mu je poznato njima je čak i Ustavni sud to dao za pravo. Dodaje da se tamo gdje nema zakona donose  uredbe sa zakonskom snagom.

- Tako na nivou Federacije imamo jednu takvu uredbu, Uredbu za sport i u ovoj neuređenoj oblasti sporta se doima kao svjetlo na kraju tunela. Ova uredba prevashodno tretira vrhunsko sportsko stvaralaštvo i to prije svega iz domena sportova sa programa Olimpijskih igara. Slijedeći ovu Uredbu, sportista junior ili senior koji ostvari rezultat na OI, Svjetskom prvenstvu(SP), Evropskom prvenstvu(EP) ili obori državni rekord, u roku od 15 dana  podnosi zahtjev Ministarstvu i on biva nagrađen jednokratnom novčanom nagradom u zavisnosti na kojem je od ovih nivoa ostvario rezultat – pojašnjava naš sagovornik značaj uredbe.

Potrebna je, kaže on, izrada i definiranje strategije razvoja sporta od državnog nivoa do nižih nivoa vlasti:

- Dakle, treba raditi na definiranju, izradi strategije razvoja sporta, prije svega na državnom nivou, gdje ovu vrstu posla koordinira, ili bar treba da koordinira Savjet za sport. Pristupiti izradi i dopuni postojećih zakona, na državnom i kantonalnom nivou. Za ovu vrstu posla treba organizirati određene tematske sesije, okrugle stolove, gdje bi prije svega učestvovali sportski eksperti ali i određeni vrsni pravnici.

Amel Mekić je i sam podnio inicijativu za održavanje tematske sjednice Skuštine Kantona Sarajevo o sportu. Smatra kako je upravo to jedinstvena šansa da se sportisti stave u prvi plan, da se riješe pitanja kategorizacije, budžeta i pitanja sportskih radnika i trenera. Osim toga, naglasio je, kako je žalosno što su KK Bosna i ostali ekipni sportovi na samom dnu. Smatra kako ne trebamo čekati da drugi riješe naše probleme, nego da zasučemo rukave i krenemo da radimo za bolje sutra naših novih naraštaja.

Treba, kako smatra Mekić, raditi na strategiji razvoja sporta na nivou BiH, gdje je ipak potrebna politička volja za enormnim povećanjem budžeta za sport: 

- Podsjetimo se još jednom da je evropski standard izdvajanja za sport 1,5 do 2 posto., a da smo mi drastično daleko od ovog procenta. Sa državnog nivoa za bh. sport se izdvaja cca. 0,05% , tačnije 1.400.000 što nije dostatno ni za jedan rukometni klub koji ima ambicije da izađe na međunarodnu sportsku scenu. Hrvatska i Srbija su se proglasile sportskim nacijama, a iskrenost tog opredjeljenja iskazuju značajnim izdvajanjima za sport. Treba samo pogledati  nacionalni program razvoja sporta Republike Hrvatske i Slovenije vidjet ćete da nije čudo da oni imaju šampione. Sport u BiH je na marginama i podržava se samo deklarativno. Treba učiniti sve da se na godišnjem nivou izdvaja neuporedivo više sredstava za sport. Raditi na izmjenama i dopunama Zakona o sportu na svim nivoima i naravno na podzakonskim aktima, a prije svega izradi kriterija za raspodjelu sredstava.

Jonquel Jones dodijeliti najviše državno priznanje

Uvriježena je floskula da su sportisti najbolji ambasadori zemlje, a kako ističe Mekić, znano je i to da ih se, kada završe karijeru, rijetko ko i sjeti. Ovaj bivši predstavnik BiH na Olimpijskim igrama se osvrnuo i na naše trenutno najbolje sportiste koji imaju realnu šansu da osvoje prvu olimpijsku medalju.

- To je prije svega naš tekvandoista Nedžad Husić, koje već sad ima najbolji rezultat na OI (peto mjesto) kao i srebrenu medalju na Evropskom prvenstvu 2021.. Temeljem njegovih rezultata i napretka koji je vidljiv iz dana u dan, možemo ga smatrati najvećim potencijalom u BiH sportu – ističe Mekić.

Spomenuo je i našu mladu plivačicu koja je ostvarila fenomenalan rezultat u seniorskoj kategoriji, kao i Mesuda Pezera i Amela Tuku čiji  nastup na idućim OI zavisi od njega i koliko on može izdržati.

- Lana Pudar je odmah uz Nežada Husića. Treće mjesto na Svjetskom prvenstvu u Qataru u 2021. i peto mjesto na Evropskom prvenstvu u Kazanju 2021. Pored njih, tu su Mesud Pezer atletika, kugla. Blizu okončanja karijere je Larisa Cerić, a postavlja se pitanje da li Amel Tuka može izdržati do sljedećih OI – rekao je. Ocjenjuje da će se Damir Džumhur vratiti u top 50 tenisera svijeta te da su on i Dea Herdželaš nezaobilazna tema.

- Treba spomenuti i naše tenisere Džumhura, koji se vratio nakon povrede, koji dobro trenira i mislim da će se vratiti opet među 50. Osim njega, Dea Herdželaš je napravila ranking karijere i za godinu se popela za preko 250 mjesta i sada je 205-to. Treba također spomenuti i mladog džudistu Tonija Miletića, koji je blizu penjanja na pobjednička postolja – istakao je ovaj bivši džudista.

Mekić postavlja sebi ali i svima nama pitanje: zar svi ovi mladi sportisti ne mogu da postanu nacionalni projekat i da im se obezbjedi budžet za ciklus od četiri i više godina?! 

- Moram da naglasim da mi naše talente moramo da čuvamo, njegujemo a ne da oni idu i takmiče se za susjedne zemlje – misli Mekić pa dodaje:

- Ženska košarkaška reprezentacija, muški rukomet, to su sportovi u koje moramo ulagati, te ovim putem predlažem da se našoj košarkašici Jonquel Jones dodijeli najviše državno priznanje!

Tročlano predsjedništvo OK BiH

Nedostatak adekvatne infrastrukture predstavlja veliki problem za svaki sport u Bosni i Hercegovini, bio on individualni ili timski. Loš fudbalski tereni, loše opremljene sale, bez tople vode i grijanja samo su neki od problema sportskih kolektiva i reprezentacija u BiH koje navodi naš sagovornik.

- Infrastruktura je očajna. Sala i terena ima jako malo. Te koje imamo su oronule, na granici ispravnosti. Ne radi grijanje, nema tople vode, i što je najgore, skupe su. Nemamo olimpijski trening centar, nemamo sportsku kliniku koja će se baviti oporavkom i rehabilitacijom sportista – naglašava on. Posebno se osvrnuo na rad Olimpijskog komiteta BiH i iznio niz kritika.

- Nema psihologa, nutricionista a od rata je prošlo 27 godina, pa vas i javnost pitam da li unutar Olimpijskog komiteta,  krovne kuće bh. sporta treba da sjede ljudi koji su tu preko 20 godina – kazao je Mekić.

Zastupnik u skupšitini KS, bivši džudisita i olimpijac tvrdi kako predsjedništvo Olimpijskog komiteta BiH 20 i više godina putuje, i to sve troje, na Olimpijske igre te je kazao kako je upravo to primjer nesavjesnog poslovanja a sve to na štetu OK BiH. Uz to, napomenuo je i to da na sesije Međunarodnog olimpijskog komiteta (International Olympic Committee ,IOC) samo iz našeg OK BiH dolaze tri predsjednika, što kod određenih zemalja izaziva podsmijeh.

Tvrdi da su minorna sredstva koja menadžment i članovi predsjedništva skupe na osnovu branda, a da je 90 % sredstava od IOC-a.

- Projekti, posebno oni za koje se vezuju enormna sredstva ujedno su i najmanje transparentna. Jednako tako, agencije preko kojih se provlače ova sredstva prema riječima onih upućenijih, totalna su magla- tvrdi Mekić te dodaje:

-Mi sufinansiramo četiri ili pet sportista i očekujemo medalju. Uspjehe koje su pojedinci postizali u prošlosti su uglavnom nauštrb ličnog zdravlja. Imali smo Larisu Cerić, Hamzu Alića, moju malenkost, ljude koji su 24 sata živjeli sport. Mi moramo da rovimo, i kada iskopamo te talente, da ih čuvamo kao malo vode na dlanu. Postavlja se pitanje šta ćemo za naredne ljetne Olimpijske igre ako se uzme u obzir da se Larisa oprašta, Amel Tuka je isto tako u godinama...Ako Lani Pudar, Pezeru i Husiću ne obezbjede sve što je potrebno, mi nemamo čemu da se nadamo- poručuje Amel Mekić. 

Pored dugoročnog finansiranja razvoja sporta, smatra da je važno voditi brigu i o sportskim sadržajima, dvosmjernom obrazovanju sportista, edukaciji stručnih timova, i slično:

- Jednostavno se mora napraviti lijep ambijent za sport i sportiste. Sport je po svojoj prirodi multidisciplinaran, tako da se i druge društvene oblasti moraju uključiti u razvoj sporta. Takođe, potrebno je zaštititi sportiste od bilo kojeg oblika diskriminacije. Sport mora biti autonoman, zaštićen od svih vanjskih uticaja. Odrediti sportove za koje imamo talent i mogućnosti za realan uspjeh. Savremeni društveni sistemi imaju jasno definiran program razvoja sporta, na određeni period. Takav program osigurava jasne smjernice načinom upravljanja i razvojem sporta u društvenoj zajednici. Društvo mora znati prepoznati i iskoristiti brojne benefite sporta- zaključuje Amel Mekić.

Smatra da je potrebna i obavezna edukacija trenera, proces licenciranja i doškolavanje trenera, radnika u sportu i pratećeg osoblja u vanjskim edukacionim centrima, finansiranje treninga vrhunskih sportaša u stranim kampovima, školovanje sportskih psihologa i doktora sportske medicine te da se krene sa izgradnjom nacionalnog trening kampa.

Na kraju dodaje da je BiH jedna od tri zemlje u Evropi koja nema olimpijsku medalju.

- To me stvarno boli!- priznaje ovaj iskusni sportista i bivši evropski prvak u džudou.

(Foto:Facebook)