Magazin / Start IZDVOJENO

Nastavljamo  intervju s Kemalom Cacanom, komandantom Profesionalne vatrogasne brigade Kantona Sarajevo

Da li ste zadovoljni podrškom vlasti i razumijevanjem važnosti vašeg posla? Treba li nešto mijenjati?

- Razumijevanje vlasti zavisi od sredine do sredine. U Kantonu u Sarajevu, pogotovo u zadnjih 4-5 godina, stvarno se pažnja puno pridaje vatrogascima, a samo podatak da je za zadnjih 4-5 godina primljeno sto novih vatrogasaca. Zanovili smo kadar koji je došao bukvalno na minimum, nije imao k'o da gasi. E sad imamo dovoljno ljudi, ali sad imamo drugi problem. Sva ta djeca koja su došla, bukvalno su djeca, 23, 24, 25 godina, jednostavno nemaju vremena, a nisu oni sposobni za gašenje velikih požara. Jer postoji taj sistem sazrijevanja i rada i iskustva na terenu. I kroz moje iskustvo znam da ti pravog školovanog vatrogasca dobijaš tek poslije nekih 7-8 godina. Onda treba da prođe vrijeme da bi ti opet imao vatrogasca koji može izaći na bilo koju intervenciju, bilo koje vrste, i da znaš da će to uraditi dobro. Imaš još mali broj ovih starih vatrogasaca, iskusnih komandira koji ih vode, ali djeca su ta koja gase. Znači, to je vrlo, vrlo teško sada premostiti. I bukvalno, pogotovo u KS od rata pa naovamo, znači od 1996. kad je primljeno nekih 300-tinjak ljudi iz vojske, pa do 2020. znači otprilike 25 godina, oni su slovom i brojem primili nekih 15 vatrogasaca. U tih 25 godina puno je ljudi otišlo u penziju, puno je ljudi oboljelo, puno je ljudi umrlo, a nismo zanavljali. I sad dođeš u situaciju da ti nemaš dovoljan broj iskusnih vatrogasaca, nemaš dovoljan broj komandira, jer pet godina mora proći da bi ti položio za komandira, ova djeca imaju 1,5 godinu staža i ti bukvalno dolaziš u situaciju da nemaš onoga ko će komandovati. I tu je ogroman problem što se tiče razumijevanja vlasti.

Dobrovoljci bi nam mnogo pomogli

Kako građani mogu pomoći vatrogascima da smanje rizik od požara?

- Koliko ih se može nazvati građanima kakva nam je kultura?! Ali, evo, da kažem svijest stanovnika u Sarajevu je na niskom nivou, ali nisu ni oni krivi jer je društvo zakazalo. Najbitniji oblik preventivnih mjera je obuka, odnosno predavanja, odnosno priča, odnosno savjetovanja, a toga nema. Ljudi čak nisu ni krivi, građani veze nemaju šta mogu uraditi sa svojom nepažnjom. A skoro najveći procenat uzroka požara je ljudski faktor, nehat, nemar i nepažnja. I, jednostavno, građani nisu dovoljno edukovani i treba se na tome raditi.

Važno je ovdje napomenuti i jednu vrlo bitnu stvar da u vatrogastvu postoje dvije vrste jedinica, profesionalne i dobrovoljne. Profesionalne jedinice su one koje gase požare i sve ostalo, dobrovoljci su opštinski, svaka opština bi trebala da ima vatrogasno društvo. E, to bi bilo dobro da se propagira ovo naše zanimanje, da ljudi dolaze, da se učlanjuju u ta dobrovoljna društva, da saznaju o čemu se radi, da pomažu vatrogasnim jedinicama, jer njihova pomoć je neprocjenjiva kad se gase požari šuma. Jer prvo što mi uradimo, zovemo dobrovoljce, jer nam treba više ljudi, treba se razletiti po šumi, po livadi, gasiti. Znači, omasoviti ovo zanimanje, dati im neku  stimulaciju. Evo jedan podatak: u Sarajevu ima sedam vatrogasnih društava, i to je sad na granici, kubure sa finansijama, jednostavno, opštine daju samo za ono golo preživljavanje. A Zagreb ima više od 120 dobrovoljnih društava, a nije velika razlika u broju stanovnika. Nemoguće je da ovi imaju 20 puta više dobrovoljnih društava nego mi. U Sloveniji svako selo ima svoju dobrovoljnu jedinicu. Jer, jedno je kad ja krenem sa 10 ljudi ili 15 ljudi na vrh, ili da imam dobrovoljce da mi dođe 150 ljudi. Ne bi intervencija trajala 15 dana, nego dva dana. Jednostavno, to je tako i tu treba tražiti rješenje. Ali, opet, to su značajna  ulaganja, to je pravljenje domova, vatrogasnih, kupovina opreme, vozila, itd. I opet, kažem, sve ovo što ja pričam, malo mi šega djeluje jer profesionalci, vatrogasci po ovim manjim mjestima nemaju ni opremu kako treba, a sad ti hoćeš dobrovoljce... Mi smo daleko od toga.

Kad se najmanje nadaš

Šta je najvažnije što biste nam poručili o prevenciji?

- Osnovna poruka za građane je: pazite kad radite s otvorenim plamenom, sa ruštiljem, ražnjem, sa brušenjem, sa varenjem, nemojte ostaviti kućanski aparat upaljen i da odete iz kuće, nemojte ostaviti bilo šta upaljeno, kupujete samo provjereno i kvalitetno. Koliko ste u mogućnosti, što se tiče osigurača ili što se tiče instalacija, kad radiš kuću, radiš sa kvalitetnim materijalima, pazite kako je dimnjak postavljen, gdje ga montiraš, je li greda blizu, kako ga održavaš, i sl. Osnovni problem kod nas je rečenica: a neće, ba, pusti, ba, neće, pusti, šuplja. A ljudi nisu svjesni, ti kažeš, ma neće, ma hoće i to kad se najmanje nadaš.

Prvi dio intervjua čitajte :

Kemal Cacan, komandant Profesionalne vatrogasne brigade KS:OSVIJESTITE SE LJUDI! Niko ozbiljno ne shvata opasnost