Magazin / Start IZDVOJENO

Jezivi slučajevi seksualne eksploatacije maloljetnica iz Tuzle i Sarajeva zgrozili su javnost u Bosni i Hercegovini proteklih dana. Dodatnu dozu užasa ovim slučajevima dodala je i činjenica da su ove radnje bili uključeni policijski službenici, socijalni radnici, univerzitetski profesori i ko zna ko sve ne čime je ionako nisko povjerenje građana u institucije porušeno do temelja.

Prof. dr. Sarina Bakić, šefica Odsjeka sociologije Fakulteta političkih nauka UNSA za portal Start BiH ističe kako su saznanja o gnusnim dešavanjima u Tuzli i Sarajevu duboko potresla društvo koje je već dugo izloženo slojevima nesigurnosti, straha i normalizovanog nasilja u javnom i privatnom prostoru. 

-Međutim, ja bih kazala da više nije u pitanju kriza društva, već njegov totalni slom i moralni sunovrat. Naročiti ako se uzmu u obzir potencijalna nova saznanja i potencijalno razotkrivanje ko sve i koliko osoba je uključeno u ovakve vidove nasilja i kriminala, koliko je drugih aktera, saučesnika, pomagača i 'pokrivača'. Kao zajednica, suočavamo se sa osjećajem kolektivne nemoći, sa jednom apsolutnom zapuštenošću, pa se čak nekad dobija i dojam da zajednica niti postoji, te se suočavamo sa potvrdom višegodišnjeg gubitka povjerenja u institucije i to one najznačajnije za društvo u cjelini, te pojačanim egzistencijalnim strahom. U sociološkom smislu, ovakvi događaji uvijek razotkrivaju slabost sistema, slabost profesionalne etike, društvene solidarnosti i duboku potrebu za obnovom zajedničkog smisla i međusobne empatije – navodi profesorica Bakić.

Godinama upozoravamo

Ona upozorava kako od gnušanja i nevjerice nemamo ništa te da su potrebni su konkretni koraci, konkretni pomaci u ovom beznađu vrijednosnih parametara, patološkoj potrebi za dominacijom i materijalnom koristi.

-Sve ovo jesu, a godinama upozoravamo, simptomi jednog društva koje još uvijek nije razvilo adekvatne mehanizme za prevenciju nasilja, za adekvatno reagovanje na nasilje,  ali i za angažiranim suočavanjem sa prisustvom u svim njegovim porama različitim formama nasilja i devijantnog ponašanja.U širem smislu, da bismo se izborili sa svime što nas 'snalazi', ključno je obnoviti kulturu dijaloga i povjerenja, počevši od porodičnih odnosa, preko školskih institucija, do javnog prostora. Potrebne su kazne, sankcije, potrebna je odgovornost svih u društvu, bez poštede bilo koga ko je odgovoran ili odgovorna za podršku ovakvih ali i drugih oblika bezočnog, brutalnog, surovog iskorištavanja onih koji su u društvu najslabiji i najranjiviji – smatra naša sagovornica.

Ko radi s našom djecom?!

Prema njenim riječima u kontekstu cjelokupnog školskog i socijalnog sistema, potrebno je izvršiti hitne ozbiljne provjere ko radi sa djecom, ko treba da štiti djecu, u kakvim uslovima su djeca, naročito u manjim sredinama, vratiti na prvom mjestu humanost, i osnaživati svakoga ko ima bilo kakva saznanja da prestane sa šutnjom.

-Nadalje, škole, centri za brigu, centri za socijalni rad ne smiju biti prostori traumatiziranja, najblaže rečeno, već mjesto gdje se djeca mogu osjećati sigurno, podržano i saslušano. Nastavnici i stručne službe trebali bi biti još bolje educirani da prepoznaju znakove traume, povlačenje, strah, različite promjene u ponašanju, odsustva, te da na njih promtno reagiraju. Također da promtno reaguju na sve oblike neadekvatnog i neprofesionalnog ponašanja svojih kolega i kolegica, ma ko to bio. U suprotnome, mi ne samo da živimo u duboko oštećenom i traumatiziranom društvu, mi takvo društvo gradimo i za budućnost – upozorava profesorica Bakić.