POZITIVNA BIH

U Hrvatskoj imaju devet klubova plivača djece s invaliditetom, u Srbiji na fakultetu u Nišu imaju predmet adaptivno plivanje, a u Turskoj su jednoj djevojčici napravili proteze sa perajama samo za plivanje. Kod nas zakon ne prepoznaje društveno korisne aktivnosti, a u Statutu bazena Otoka stoji da nikom ne mogu dati besplatan termin

Ako za narednu godinu ne obezbijedi novac za korištenje bazena za plivače - djecu s invaliditetom, Amel Kapo će, kaže, prodati bubreg, a za dalje će vidjeti šta će i kako će. Nema namjeru ostaviti djecu bez ovih dragocjenih termina.

- Ismail je rođen bez obje ruke, jedna noga mu je u funkciji. Drugom nogom i jede i crta i piše! Stoga je stalno u kifotičnom položaju i plivanje je za njega najbolji oblik rehabilitacije. Bio je pravi izazov njega naučiti da pliva. Kada je prvi put došao na bazen, samo je dotaknuo vodu i odmakao se! Sada sam prepliva prugu u velikom bazenu - hvali svog malog štićenika tridesetogodišnji profesor sporta i tjelesnog odgoja Amel Kapo, trener u prvom bh. plivačkom klubu djece s invaliditetom koji je osnovan pri Sportskom društvu Speed.

PLIVANJE JE LIJEK

Kapo, zaposlen u Javnom preduzeću Bazen Otoka, tri dana u sedmici besplatno radi sa djecom s invaliditetom. Kada završi posao, piše dopise ne bi li obezbijedio novac za korištenje bazena. Htio bi da što više djece s invaliditetom  pliva, da za sve njih sati u bazena budu besplatni.

- Ljekari plivanje preporučuju kao najbolji vid rehabilitacije. Danas bi svako trebalo da zna da vozi bicikl, skija i pliva. Za krive kičme, ravna stopala, krive noge i druge deformacije plivanje je lijek. Kada sam odlučio da radim sa djecom s invaliditetom, htio sam da to sve bude besplatno jer porodice te djece imaju previše troškova. Želio sam da kao društveno odgovorna osoba dam svoj doprinos - pojašnjava Kapo.

Ovaj mladi profesor sporta i tjelesnog odgoja, uskoro magistar fizičke kulture, sekretar je u sportskom društvu Speed u kom i igra sjedeću odbojku. Za studija je imao predmet plivanje, često je bio na bazenu Otoka. Onda su ga pozvali i da radi kod njih.

- Postao sam i trener u klubu Sport Time, jednom od tri najbolja plivačka klub u Sarajevu, možda i u BiH. Imaju 159 članova. Radeći u klubu i u Klubu sjedeće odbojke Speed, pomislio sam kako bi dobro bilo da osnujemo plivački klub za djecu s invaliditetom. Primijetio sam da na bazen dolazi dosta osoba s invaliditetom, ali sa njima niko ne radi na način da im pokaže korisne vježbe. Tako mi je sinula ideja da bih mogao nešto probati. Jednog dana me pozove predsjednik Paraolimpijskog komiteta BiH Sabahudin Delalić, koji je tražio nekoga da ide u Istanbul na edukaciju za trenera plivanja za osobe s invaliditetom. Čuo je da se raspitujem i ponudio mi da idem. Na edukaciji trenera plivanja za osobe s invaliditetom iz 15 zemalja Evrope, bio sam jedini iz BiH. Odlučio sam - nema natrag, moram napraviti taj klub. U Hrvatskoj imaju devet klubova, u Srbiji na fakultetu u Nišu imaju predmet adaptivno plivanje, a u Turskoj su jednoj djevojčici napravili proteze sa perajama samo za plivanje. Shvatio sam da je ovaj sport vrlo rasprostranjen i da je koristan - priča Kapo. 

DIJELIMO ZNANJE

Odmah nakon povratka s edukacije u Istanbulu krenuo je u osnivanje i registraciju kluba. Klub je registrovao pri Sportskom društvu Spee jer je ono praktično postalo brend za sportske aktivnosti ljudi s invaliditetom. U isto vrijeme pojavio se Smail, dječak bez ruku, kojega je želio naučiti da pliva.

- U Istanbulu sam sa mnogo ljudi razgovarao o metodama učenja plivanja. Moj mentor u Istanbulu bio je trener reprezentacije Grčke. Kod nas je problem što ljudi koji nešto znaju ne žele da dijele svoje znanje! Meni je sugerisano da ne radim s ovom djecom jer je to, kao, suviše emotivno! - priča Kapo.

On naglašava da je u početku rada sa djecom s invaliditetom bio u situaciji da drugi korisnici bazena prekinu sve što rade kako bi gledali kolonu njegovih pačića dok prilaze prostoru u kome će vježbati.

- Plivanje, osim što je oblik resocijalizacije, aktivira sve mišiće. Komunikacija s osobama s invaliditetom u početku nije laka! Teško vas  puštaju u svoj svijet, ali kada vas puste, to je neviđeno bogatstvo i počinje šou! Imam neviđenu sreću da sarađujem sa njima i da su me prihvatili objeručke i pustili u svoj svijet - veli Kapo i naglašava da su članovi njegovog kluba podijeljeni u dvije grupe: starije i mlađe plivače! Stariji dolaze tri puta  sedmično, a mlađi dva puta.

No, svako od njih mora imati individualne časove da bi se lakše prilagodio grupi.

- Sada imam grupu od 25 članova, ali stalno dolaze novi. Tražim način da pokrijemo te povećane potrebe. Djeca dolaze iz Zenice, Gračanice... Imam kolegu koji je izrazio želju da pomogne, ali za sada se nije u punom kapacitetu prihvatio ovog posla. I jedna djevojka pomaže! No, meni i djeci treba redovno prisustvo. Ljudi se boje nepoznatog, ne žele da rade besplatno. I ja za platu radim ponedjeljak, srijedu i petak, a utorak, četvrtak i nedjelju sa djecom - pojašnjava Kapo i naglašava da ovoj grupi za korištenje bazena treba oko 22.000 KM za godinu dana.

Kada je grupa djece bila manja, 11.000 KM obezbijedila Gradska uprava Sarajevo i Bosnalijek. Sada, kad ima viš djece, treba im 22.000 KM za godinu dana. Cilj je pokriti troškove bazena.

- Ministarstvo sporta i kulture kantona Sarajevo se javilo, a Bazen nam ne može dati besplatne termine. Znam da 20.000 KM nije malo i svaka nam pomoć mnogo znači. Nedavno smo dobili majice od Bosnalijeka i sva djeca su bila jako sretna - priča Amel Kapo i naglašava da je korištenje bazena pokriveno do kraja ove godine i ne krije razočarenje zbog činjenice da zakoni ne prepoznaju društveno korisne aktivnosti.

NAŠ AMEL

Dok razgovara  sa ekipom Starta, sa drugog kraja bazena mašu djeca. Upozoravaju, uskoro počinje njihov sat plivanja. Amel trči, uzima špagetice i plutače, dijeli ih djeci. Onda u koloni, kao pravi mali pačići iz crtanog filma idu do malog bazena. Trening počinje razgibavanjem nogu, plivanjem, pa opet razgibavanjem nogu... Poneko zabušava, ali Amel sa svakim od njih napravi šalu, ponovo pokaže vježbu, namjesti naočale, popravi kapu, nekog malo poprska...

Roditelji baš nisu raspoloženi da o ovoj aktivnosti govore za medije. Zahvalni su što su njihova djeca dobila priliku da se bave plivanjem. Medija im je preko glave. Elvis Žigonja, koji iz  Zenice dovodi dva sina od kojih je jedan sa invaliditetom, ne krije radost.

- Dolazimo ovdje mjesec dana i oduševljen sam Amelovim radom i pristupom djeci, ali i napretkom našeg Ajdina. Nakon svakog treninga sve je vedriji, jači. Veseli se dolasku u Sarajevo. Vidio je da nije jedini koji ima problem. Nekako je zreliji - kaže Elvis. Priznaje da putovati iz Zenice u Sarajevo dva puta sedmično nije jednostavno ni jeftino. Oslobođeni su plaćanja putarine.

Kapo kaže da je u Turskoj upozao tamošnjeg šampiona Fejtulaha, koji pliva stilom delfin koji je fizički najzahtjevniji plivački stil

- Fejtulah ima 15 godina, rođen je bez obje ruke. Nedavno je 50 metara isplivao za 28 sekundi. Hajde da mi kao zdravi samo prohodamo 50 metara i da vidimo koliko nam treba - smješka se Amel Kapo, trener prvog i za sada jedinog plivačkog kluba koji okuplja djecu s invaliditetom i koji je spreman prodati bubreg da bi ta djeca i naredne godine imala besplatne termine za plivanje.

KAPINE RIBICE

- Više ja učim od djece, nego oni od mene. Smail je prvi put samo dohvatio nogom vodu i počeo plakati, htio da ode! Sada ga jedva istjeram iz bazena. Sam prepliva skoro cijele dvije pruge velikog bazena. Imam dječaka koji ima hemiperezu, bolest povlačenja tetiva i njemu se ruke savijaju i skraćuju, ali ne ravnomjerno! Sa nama je i šestogodišnji Zejd Ćoralić, gluhonijemi dječak zbog koga je učiteljica cijeli razred naučila gestovni jezik. Imam djevojčicu koja ne može da hoda samostalno po čvrstoj podlozi, ali u bazenu je kao ribica! Imam i dječaka koji je dugo bio u komi i njegovi roditelji nisu mogli vjerovati da je ovo besplatno jer svakog dana moraju nešto da plate, a njihov sin od jednog treninga u vodi ima više koristi od svih intervencija koje je imao do sada. Ponekad mislim da nisam ni svjestan šta sam pokrenuo! Ovo je valjda jedino što su ova djeca besplatno dobila.

ROĐENDAN

- Nemoguće mi je opisati kako su mi djeca sa kojima radim nedavno čestitali rođendan: u garderobi je bila torta, pjesma, smijeh... Sve su snimali, a ja sam bio na rubu suza. Mislm da stvarno radimo dobru stvar - kaže Amel.