„Kada žena dobije šamar, zaboravlja ono što ga je uzrokovalo“ riječi su bivšeg delegata u Domu naroda Parlamenta FBiH i predsjednika Komisije za ljudska prava Parlamenta FBiH Muharema Serbezovskog tokom rasprave o usvajanju Nacrta zakona o zaštiti od nasilja u porodici na sjednici održanoj daleke 2009. godine. Od tada do danas nije se mnogo toga promijenilo, a sistematska borba protiv rodno zasnovanog nasilja još uvijek nije prioritet

Piše: Emir Velić (Istinomjer za magazin Start BiH)

Ubistva u Gradačcu koja je 11. 8. 2023. vatrenim oružjem počinio Nermin Sulejmanović, usmrtivši tri osobe, uključujući i bivšu partnerku Nizamu Hećimović, izazvala su osudu porodičnog i rodno zasnovanog nasilja, a političari i političarke, bilo da su vladajući ili opozicija, isticali/e su potrebu za usvajanjem zakona koji bi definisao femicid kao poseban krivični prekršaj. Ministar za ljudska prava i izbjeglice BiH Sevlid Hurtić, tadašnja predsjedavajuća Predstavničkog doma Parlamenta Federacije BiH Mirjana Marinković-Lepić, ministrica pravde i uprave Kantona Sarajevo Darja Softić-Kadenić, kao i zastupnik u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Saša Magazinović, podržali su ovu inicijativu.

Dennis Gratz, zastupnik Demokratske fronte u Predstavničkom domu Parlamenta FBiH, uputio je u septembru 2023. godine Prijedlog izmjena i dopuna Krivičnog zakona FBiH, kojim se prepoznaje i zločin femicida, dok je Klub SDPBiH u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH predstavio Prijedlog rezolucije o suzbijanju svih oblika nasilja nad ženama i uznemiravanju žena.

Iako se čini da su političari/ke u Bosni i Hercegovini stavili/e suzbijanje rodno zasnovanog, porodičnog i drugih oblika nasilja, uključujući femicid, na vrh svojih prioriteta, mnogi od njih su tokom karijere bili/e nedovoljno angažovani/e u podršci mjerama za sistemski obračun s ovim društvenim problemima. Činjenica je da su svojim glasovima ili, jednostavno, pasivnošću, podržavali/e kolege s nasilničkom reputacijom i time doprinijeli/e institucionalnom normalizovanju nasilja.

Politika bez samokritike

Tokom sjednice Predstavničkog doma PSBiH 28. 8. 2023. godine zastupnica Sanja Vulić (SNSD) komentarisala je slučaj Sanje Stanković i dio njenog svjedočenja o nasilju pretrpljenom od bivšeg supruga Staše Košarca, ministra vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH. Vulić je u svom izlaganju navela da protiv Košarca nikad nije podnesena krivična prijava, odnosno da protiv njega svjedoče „samo plač i žalopojka jedne žene“, te da Stanković nikad nije dostavila nijedan dokaz o „batinanju navodnom“. Na ovakvo izlaganje Sanje Vulić, koje na apologetičan način tretira nasilje nad ženama, niko od preostalih zastupnika/ca u Predstavničkom domu nije imao/la repliku, iako se među njima nalaze upravo oni/e koji su nekoliko dana ranije osudili/e ubistvo Nizame Hećimović i najavili/e odlučnu borbu protiv svih oblika nasilja.

Nakon što je SDPBiH predložio Kenana Magodu za ministra kulture i sporta Kantona Sarajevo, ispred sjedišta te stranke u Sarajevu 9. 3. 2023. godine organizovan je protest. Aktivistkinje Foruma žena SDP-a bile su inicijatorke ovog okupljanja. Besima Borić, članica Predsjedništva SDPBiH i Foruma žena SDPBiH, izrazila je uvjerenje da „osobe s takvom pozadinom“ ne bi trebale biti kandidati za javne funkcije. Povod protesta bile su krivične prijave koje je Dinka Hasičić, bivša supruga Kenana Magode, podnijela 2017. godine za nasilje u porodici. Demonstranti/kinje na protestu zahtijevali/e su od SDPBiH da povuče prijedlog za imenovanje Magode za ministra, međutim, taj zahtjev nije uslišen.

Normalizacija nasilja kroz seksizam i mizoginiju

Trend koji je u bh. politici prisutan godinama jeste normalizacija nasilja kroz seksizam i mizoginiju. Seksizam se definiše kao stereotip ili predrasuda bazirana na temelju spola i usko je vezan sa diskriminacijom po tom osnovu, koja najčešće targetira žene, te često povezan sa tradicionalnim društvenim ulogama muškaraca i žena. Mizoginija je izražavanje netrpeljivosti ili odbojnosti prema ženama, obično temeljeno na stereotipima i predrasudama. Ove pojave često karakterizuju patrijarhalna društva, kakvo je i naša zemlja, gdje se muška dominacija smatra implicitnom i normalnom.

Tako je bivši delegat u Domu naroda Parlamenta FBiH i predsjednik Komisije za ljudska prava Parlamenta FBiH Muharem Serbezovski tokom rasprave o usvajanju Nacrta zakona o zaštiti od nasilja u porodici na sjednici održanoj 12. 5. 2009. godine izjavio da „kada žena dobije šamar, zaboravlja ono što ga je uzrokovalo“. Početkom 2013. godine načelnik Općine Novi Grad Sarajevo Semir Efendić izrazio je negodovanje povodom osnivanja Kluba parlamentarki u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije BiH. Pritom je iznio ocjenu kako se političkim organizovanjem prema spolnoj pripadnosti ženama ispire mozak do te mjere da više nisu sposobne za normalnu socijalizaciju s ostatkom društva.

Na posebnom zasjedanju Narodne skupštine RS u junu 2014. godine poslanik SDS-a Miladin Stanić dobacivao je kolegicama i poslanicama iz SNSD-a te rekao, između ostalog, da se „ženama i gleda u noge“, i to u vezi s čizmama bijele boje koje je tokom posjete tada poplavljenim dijelovima Bijeljine nosila premijerka RS Željka Cvijanović. U oktobru 2015. godine tadašnji ministar bezbjednosti BiH Dragan Mektić izvrijeđao je, na konferenciji za medije, novinare i novinarke Radio-televizije Republike Srpske, nazvavši novinarku Biljanu Knežević „silikonjarom“.

Zamjenik generalnog sekretara Predsjedništva BiH i kandidat na nadolazećim prijevremenim izborima za načelnika Općine Stari Grad Dženan Selimbegović na svom Facebook profilu 2017. godine nazvao je novinarke Sanelu Prašović-Gadžo i Arijanu Saračević-Helać „polovnjačama“. U toku predizborne kampanje za Opće izbore u BiH 2018. godine predsjednik SNSD-a Milorad Dodik je na jednom od predizbornih skupova iznio niz komentara na račun Vukote Govedarice, tadašnjeg predsjednika SDS-a i kandidata za predsjednika RS. Pored uobičajenih „političkih uvreda“, on je govor začinio i riječima da je Željka Cvijanović veće muško od Govedarice, rekavši da je Govedarica „ona ženska stvar“.

Tokom 2020. godine, usred žustre rasprave u Predstavničkom domu Parlamenta BiH, zastupnik u ovom domu Zukan Helez poručio je zastupnici Sanji Vulić da ima veliku šansu da izraste u pravog političara, navodeći kako ima „ljepotu Dušanke Majkić, mudrost Milorada Dodika i poštenje Nikole Špirića“. Na sjednici Skupštine Kantona Sarajevo održanoj u julu 2022. godine zastupnik Dževad Poturak komentarisao je haljinu ministrice za nauku, visoko obrazovanje i mlade KS Aleksandre Nikolić, ustvrdivši da je „neprimjereno obučena, kao da je pošla na plažu“.

Sistem vrijednosti koji podržava nasilje

Seksizam i rodni stereotipi najčešće su usmjereni prema ženama u svim sferama javnog života, iako su takve prakse zabranjene u svim međunarodnim sporazumima o ljudskim pravima. Očigledno je da normalizacija nasilja i podrška patrijarhalnim strukturama predstavljaju izazove koji zahtijevaju sveobuhvatne i složene strategije. To podrazumijeva potrebu za zaštitom žrtava, izmjene zakonodavstva i sankcionisanje političara/ki koji/e svojim uvredljivim komentarima seksističke ili mizogine prirode doprinose normalizaciji nasilja nad ženama.

U smjernicama Agencije za ravnopravnost spolova BiH u vezi sa rodnim stereotipima i seksističkim stavovima i jezikom u medijima u BiH, između ostalog, navodi se da „umjesto da se uspoređuju po kvalifikacijama, iskustvu ili sposobnostima, o ženama – a naročito ženama u politici ili javnom životu – uglavnom se govori na osnovu njihovog izgleda, ‘uticaja’ njihovog bračnog druga ili slično“.

Stručnjaci/kinje za mentalno zdravlje kao razloge za normalizaciju nasilja i podršku patrijarhalnim vrijednostima navode norme i vrijednosti društva koje dopuštaju ili čak podržavaju nasilno ponašanje, koje može dovesti do šireg prihvatanja nasilja. Osim toga, ako zakoni i institucije ne pružaju odgovarajuću zaštitu od nasilja i ne kažnjavaju nasilne radnje, to može poslati poruku da je nasilje prihvatljivo ili da se ne smatra ozbiljnim problemom. Ove dinamike zajedno doprinose stvaranju okruženja u kojem nasilje može postati „nevidljivo“ ili „normalno“, a pojedinci/ke postaju manje osjetljivi/e ili reaktivni/e na nasilne akte.

Sve dok vodeći/e političari/ke u Bosni i Hercegovini, zbog koalicionih dogovora i partijskih interesa, ne mogu stati na put imenovanju osoba koje su povezane s nasilničkim postupcima na izvršne pozicije, poruka koju građani i građanke primaju od onih koji ih zastupaju jeste da sistematska borba protiv rodno zasnovanog nasilja još uvijek nije prioritet.