POZITIVNA BIH / Pozitivna.bih

 Naša mlada sagovornica nije sjedila skrštenih ruku. Upravo je ruke iskoristila za stvaranje vlastitih prilika i osnovala vlastiti obrt . Uključila je u njega obitelj i širu zajednicu. Danas iz njezinog primjera mogu učiti mnogi

Piše: Zdravko Čupović

Foto: Privatni album  sagovornice

Tradicionalni zanati predstavljaju kulturno naslijeđe jedne zemlje pa je suvišno napominjati koliko je važno njihovo očuvanje i razvijanje. Dodatni pritisak svakako predstavlja i činjenica da su ovi proizvodi izloženi i nemilosrdnoj konkurenciji jeftinih industrijskih proizvoda iz mahom dalekih azijskih zemalja. Čak i u Evropskoj uniji je aktuelna rasprava o pronalaženju novih modaliteta podrške i ulaganju dodatnih napora u cilju osvještavanja kupaca o vrijednosti i kvalitetu autohtonih tradicionalnih zanata. Osim toga, pokušavaju se i stvoriti novi mehanizmi za transfer ovih specifičnih znanja na mlađe generacije, ali i stimulisanje strukovnog obrazovanja za tradicionalne zanate.

Kako je bijeg od stresa postao životni poziv?

Bosna i Hercegovina nesumnjivo može biti ponosna na svoju (ne)materijalnu kulturnu baštinu i identitet. Međutim, kada se radi o njihovom očuvanju, zaštiti i promociji, situacija je nažalost znatno drugačija. Srećom, kada sistem zakaže, entuzijazam pojedinaca iskoči. Bar kao privremeno rješenje.

Alisa Mujkanović (33) rođena Dervenčanka, a po prebivalištu Visočanka, tkanjem se počela baviti prije osam godina. Zahvaljujući radu, ljubavi i upornosti s vremenom je razvila prepoznatljiv brend „Bogda rukotvorine“.

Zanimljiv naziv, a još je zanimljivije kako se ova, po zanimanju, „građevinarka“ obrela među vunom i vunicom.

- Riječ bogda u prijevodu znači nešto malo, sitno, a s obzirom da ja u svaki svoj prozvod utkam bogdu svog sna, taj naziv se sam nametnuo kao super ime za brend. Bez obzira što sam završila građevinsku tehničku i upisala studij, nisam se pronašla u tome. Nisam mislila ni da će tkanje biti moje životno opredjeljenje. To je trebao biti hobi  i otklon od stresnog posla Call agenta. Međutim, što sam se više educirala i više vremena tome posvetila, otkrivala sam sve veći potencijal tog zanata i same vune kao materijala i shvatila sam da me takav posao ne umara već da me zapravo čini sretnom i zadovoljnom – iskreno govori za portal Startbih.ba

Pojašnjava nam kako kroz svoj rad nije bazirana na „Bosansku šaru“ već na tehnologiju rada i bosansku vunu kao nepresušan resurs.

Ističe i kako je sve što je naučila tokom proteklih osam godina može zahvaliti svojoj majci Amni za koju kaže da joj je i partnerica u poslu, učiteljica, savjetnica, prijateljica, podrška, ali i najoštrija kritičarka. Sa osmjehom se prisjeća i trenutka kada je odlučila da tkanje bude njen poziv na šta joj je mama poručila da se samo trud i rad isplate te poželjela da bude bolja od „učitelja“.

Bogda obuhvata sve tehnike ručnog rada: tkanje, pletenje, heklanje, keranje i filcanje. Kombinacijom ovih tehnika izrađuju široku paletu proizvoda. Vunu nabavljaju od domaćih uzgajivača iz svih dijelova Bosne i Hercegovine, a željela je "vesele" boje, ne samo prirodnu boju vune. No to nije bilo lako jer, za količine koje njoj trebaju, nikome se nije isplatilo to raditi. Zato je sama počela istraživati i učiti tehniku farbanja vune: šta je potrebno za taj proces , kako da se ubrza, kako da se olakša. Tkanje je zapravo najjednostavnije, priprema zahtjeva mnogo vremena.

-Izrađujemo namještaj, stolice i taburee, prostirke, deke, jastuke, igračke i modne asesoare. Ne mogu reći da je najteže, ali je bio najveći izazov uraditi instalaciju u vidu goblena za jedan ugostiteljski objekat. Bila je to instalacija od 15-tak metara dužine i tri metra visine gdje se vez radio na čeličnoj žici. Svaki ručni rad zahtjeva strpljenje i vrijeme. S obzirom da imamo puno različitih proizvoda izdvojila bih mali suvenir „Ovčica“. Za njega je potrebno oko tri sata da se izradi, a imamo i proizvode koji znaju da se rade po mjesec dana i više. Radimo isključivo sa prirodnim materijalima kao što su pamuk, svila, lan, ali se vuna izdvojila kao dominirajući materijal, jer je nepresušan resurs na našim područjima i jedan od najkvalitetnijih prirodnih materijala po svojoj specifikaciji – navodi naša sagovornica.

Kada imaju neku veću porudžbinu onda uključuje žene iz lokalne zajednice koje pripomognu da se ispoštuju rokovi za izradu.

Predstavljala BiH u Dubaiju na EXPO 2020

Bogda proizvodi se mogu pronaći u Bazerdžanu Concept store-u u Sarajevu i na lokaciji Tuneli Ravne 2 u Visokom.

-Kada je riječ o kupcima, ne mogu reći da li su to više turisti ili naši ljudi. Kupci su ljudi koji cijene ručni rad, neki zbog toga što je upravo od vune izrađeno, a drugi zbog dizajna – kaže Alisa.

Za portal Startbih.ba, Alisa se prisjeća zanimljive situacija prilikom posjete jedne televizijske ekipe koja je imala namjeru da snimi njen proces rada.

-Kada sam ih dočekala pred vratima ateljea pitali su me: " A gdje je nana koja tka ćilime?", na što sam ja rekla: "Evo me!" (smijeh). To mi je jedna od dražih anegdota jer oslikava i naše predrasude da je ovo zanat kojima se samo starije generacije bave.

Upravo kako bi razbila takve predrasude i ujedno potakla mlade na aktivnije djelovanje surađuje s obrazovnim ustanovama i  tekstilnim školama pa je bila gost predavač studentima sa historije i tekstilnog fakulteta, ali i učesnicima kampa organizovanog od strane CHwB-a (Cultural Heritage without Borders), koji su u to vrijeme educirali mlade o važnosti tradicije zanatstva i današnjeg modernog pristupa istom. Reakcija studenata nakon njenog izlaganja bile su pozitivne, a ona kroz vlastiti primjer zapravo pruža novi pogled mlađim generacijama kako bi na tradiciju gledali kao na nešto što bi ih trebalo inspirisati u budućnosti.

Alisa je imala veliku čast i priznanje da bude dio tima koji je predstavljao BiH nedavno na EXPO 2020 u Dubaiju.

-Bila je to izuzetna čast i predivno iskustvo. Svaki vid umrežavanja je bitan za biznis, jer otvaramo nove prilike, ali također zahtjeva veći obim posla i ulaganja. A Bogda trenutno radi na tome da svoj proizvodni pogon polako proširuje – kaže Alisa.

Ona ističe kako je vizija od samog početka bila da se zadrži tradicionalna tehnika samog rada, ali uz moderan dizajn, što je svakako važno zbog komercijalnog efekta. Istovremeno je svjesna i naše bogate baštine, ali i sve veće popularnosti i potražnje za proizvodima tradicionalnih zanata tako da vidi mogućnost da se naša baština znatno bolje iskoristi.

To je ujedno i poruka za druge mlade ljude u BiH.

-Bogda upravo u tome daje svoj doprinos. Imamo resurse i vrijedne ljude, a sve ostalo je do nas da to iskoristimo na pravi način. Perspektive stvaramo sami, ali je ključ u tome koliko smo spremni da se posvetimo, trudimo i radimo za ono što želimo. Ukoliko vjerujete u sebe i mislite da radite nešto ispravno, ne dozvolite nikome da vas u tome sputava. Prilika ima i uvijek će ih biti – poručuje Alisa.

A poslije ovakve poruke bilo bi suvišno dodati bilo kakav komentar.

“Izradu ovog teksta podržala je Američka agencija za međunarodni razvoj (USAID) kroz projekat PRO-Budućnost. Sadržaj ovog tekta ne odražava neminovno stavove USAID-a ili Vlade SAD-a".