Magazin / Start Video

U intervjuu za magazin Start BiH politolog Jasmin Mujanović između ostalog ističe da se Čović i Plenković grčevito bore da uruše suštinu presude Kovačević. Prenosimo dio intervjua:

Kakav je Vaš komentar na Čovićev prijedlog izmjene Izbornog zakona u cilju, kako je kazao, „otklanjanja želje Bošnjaka da glasaju za člana Predsjedništva iz reda Hrvatskog naroda“?

- Počnimo s time da je Čović vjerovatno najuspješniji poslijeratni političar u BiH. Jednom prilikom sam slušao njegov intervju u kojem je rekao da kada je prvi put počeo da zagovara ideju legitimnog predstavljanja i izmjene Izbornog zakona prije 15 godina, da su mu se stranci smijali u lice. A onda malo-pomalo se više nisu smijali, nakon čega su počeli da razgovaraju i pregovaraju o tome. On je, doduše, ostvario cilj uz pomoć ogromnog pritiska iz Hrvatske, naročito vlade Andreja Plenkovića. Međutim, moramo priznati da su oni ostvarili ono što su željeli i vjerujem da u ovom momentu smatraju da sve ovo što sada zagovaraju, iako jeste u sukobu sa međunarodnim konvencijama i presudama Evropskog suda za ljudska prava, mogu ostvariti, između ostalog, i zbog toga što vjeruju da je Schmidt tu da „pogura“ tamo gdje bude trebalo pogurati. Uz sve to su mislim i ubjeđeni da će im Trojka izglasati i Marina Vukoju na Ustavni sud i da će tako u svakom smislu pokriti svoje stvarne političke potrebe. Kada dođe do ostvarivanja tih ustavnih i izbornih izmjena ili kako to već ispadne u praksi, onda može da se tuži u Strazburu narednih 30 godina, ali to neće biti važno jer će suština biti realnost na terenu.

Da li to znači da vjerujete da će progurati izmjene Izbornog zakona onako kako je zamislio?

- U ovom momentu se čini da ne, ali samo iz razloga što su se Amerikanci eksplicitno tome suprotstavili. Amerikanci su ta kočnica vis-à-vis OHR-a, ali ja čvrsto mislim da će Čović nastaviti da gura tu priču i moglo bi se vrlo brzo dogoditi, u narednih godinu ili dvije, pogotovo ako se Donald Trump vrati, da  to progura.

Ipak, primjetan je oštriji ton američkih zvaničnika prema Čoviću u posljednje vrijeme. Vjerujete li da bi on mogao završiti na crnoj listi?

- Razlog za oštriji stav je taj što smatram da je postojala neka vrsta dogovora između ambasade SAD u Sarajevu i Čovića u kontekstu Izbornog zakona. Vjerujem da je dogovor bio da će SAD odobriti OHR-u da uradi izmjene, a da se zauzvrat Čović malo primiri što i jeste nakratko uradio, ali da će postati konstruktivniji po pitanjima od strateškog interesa za SAD poput južne interkonekcije te da će se udaljiti od Dodika. Ubrzo se ispostavilo, što i jeste njegova tendencija, da je slagao. Iskoristio je tu priliku da zacementira odnose sa Dodikom, a sada je krenuo sa narednom fazom dugoročnog strateškog plana za fragmentaciju na osnovu etničkih linija u BiH, iako su mnogi od nas znali još u oktobru 2022. da će tako biti i da će Čović izigrati. To je dovelo do neke pukotine jer su se relevantni ljudi u ambasadi u Sarajevu osjetili uvrijeđenim. A što se tiče pitanja da li je moguće da završi na crnoj listi, vjerovatno jeste, ali sa druge strane to i nije baš relevantno jer su ga već pretvorili u ustavnu kategoriju zahvaljujući svom angažmanu preko OHR. A to što će on možda biti pod američkim sankcijama, kao što vidimo na primjeru Dodika i nije baš Bog zna šta u kontekstu bh. politike, ukoliko ne dođe do stvarnih posljedica koje će ga ugrožavati.

Presuda Evropskog suda u slučaju Kovačević dovela je do svojevrsnog političkog potresa. Sada, međutim, politički lideri na vlasti aktivno pokušavaju pronaći način da je „zaobiđu“. Vjerujete li da je to moguće i da li je moguće da bi neku takvu pravnu egzibiciju podržala međunarodna zajednica?

- Suštinski, presuda Kovačević je izuzetno problematična i za međunarodnu zajednicu i za relevantne političke aktere u BiH jer kada je pročitate, a ja jesam, vidite da je vrlo teško zamisliti modalitet koji bi mogao zadržati sektaški koncept unutar ustavnog sistema BiH i istovremeno ostvariti suštinu te presude. Presuda Kovačević jasno govori da koncept demokratskog predstavljanja mora biti u centru političkog sistema BiH, a ne koncept etničkog predstavljanja ili što bi Čović rekao „legitimnog predstavljanja“. Nemoguće je zamisliti modalitet koji u ovom momentu zagovaraju ljudi unutar HDZ-a, NiP-a, SNSD-a, a koji bi bio u skladu sa tom presudom. To je bio i jedan od razloga zašto su međunarodni zvaničnici uglavnom prešutili tu presudu. Mnogo je lakše ostvariti presudu Sejdić-Finci kao što je to recimo Matthew Palmer sugerisao da se samo sklone etnički predznaci, iako bi sistem zapravo ostao isti. Ali sa presudom Kovačević to je nemoguće. To je i jedan od razloga zašto je vlada Plenkovića izlobirala da se ta presuda preispita na Velikom vijeću Evropskog suda. Stalo im je jako da što više ublaže ili uruše suštinu te presude jer znaju da ako to ne urade ovo će za njih biti dugoročni politički problem. Naravno da će on nastavljati sa ovom pričom i da će tražiti način da ostvari političke ciljeve čak i ako su u sukobu sa presudama i normama Evropskog suda za ljudska prava.