Intervju

 Pripremili smo 33 pitanja za Ismeta Nunu Arnautalića, jednim od osnivača legendarne grupe Indexi. Razgovaramo o muzici, prijateljstvu, Sarajevu, ...

1. Dokumentarni film „Indexi“ je krajem prošle godine osvojio nagradu stučnog žirija na Festivalu muzičkog dokumentarnog filma „Dok’n’Ritam“ u Beogradu. Koliko je važno što se snimio takav film i kako ste Vi zadovoljni?

- Već sam napisao na facebooku svoju pohvalu: „Dva autora, Zoran Kubura i Bojan Hadžiabdić uzela su pretežak zadatak, kako bi napravili nešto što se može gledati u dahu. Uspjeli su u potpunosti. Ovo je važan dokumentarni film koji je dobro objasnio fenomen grupe Indexi.“

2. Da Vas neki stranac pita „ko su i šta bili Indexi“, šta biste mu odgovorili u jednoj, dvije rečenice?

- Zaštitni znak Sarajeva i Bosne i Hercegovine.

3. Kako se uopšte iz grupe Echo '61 izrodila grupa Indexi?

- Eho 61 nije bila grupa nego klub Druge gimnazije u kome su započeli mnogi muzičari i vokalni solisti. 

4. Mnoge legende, muzičke, sportske, kulturne se žale na ignorantski odnos vlasti. Kakvo je Vaše mišljenje, da li su Indexi zaboravljeni?

- Indexi su čarobna riječ koja još uvijek otvara mnoga zatvorena vrata. Vlast je učinila dosta dobrih stvari koje nas podsjećaju na Indexe. Davor ima svoju ulicu i trg. Obilježeno je mjesto u ulici Ferhadija gdje su osnovani Indexi. Napravljena je muzička ulica (Pruščakova) u kojoj prolaznici mogu na muzičkim kutijama slušati poznate izvođače sarajevske pop-rok škole. Na kući u ulici Hamze Hume (bivša Maksima Gorkog), gdje je rođen Slobodan Bodo Kovačević, stoji spomen-ploča koja nas podsjeća da su tu nastale neke poznate pjesme Indexa („Pružam ruke“, „Plima“, „Negdje na kraju zatišja“, itd.). 

5. U kojem gradu je bila najbolja publika, gdje je bila najbolja atmosfera na koncertima?

- U Sarajevu i u mnogim gradovima tadašnjeg SSSR-a gdje su Indexi bili dva puta na turnejama. 

6. Možete li se prisjetiti neke anegdote sa mnogobrojnih koncerata, a nepoznata je široj javnosti?

- Prije nego smo započeli 1968. godine turneju po SSSR-u, organizator nam je skrenuo pažnju da ne smijemo svirati rokenrol. Mi smo se pridržavali tog pravila, ali nismo mogli odoliti da u Odesi na zasviramo „Twist and Shout“. Već na prve taktove pjesme publika je potpuno poludjela. Počelo je razbijanje stolica tako da su organizatori morali prekinuti koncert. Nakon toga i mi smo bili svjesni zašto nam nisu dozvoljavali da sviramo rokenrol.

7. Da li je u grupi ikada bilo sujete, možda nekih neslaganja ili animoziteta između nekih članova?

- Ne sjećam se da je ranije bilo toga. U Indexima su tokom njihovog postojanja svirala 24 člana. Neki su svirali kraći period, a neki, kao Davor i Bodo, cijeli period. Iako sam ja napustio Indexe 1970. godine, nakon odsluženja vojnog roka, Bodo i ja smo sve do njegove smrti 2004. godine bili nerazdvojni drugovi i kumovi. Na moje veliko iznenađenje, danas se kod nekih članova Indexa pojavljuje neobjašnjivi animozitet, ali ja na to gledam kao ispad pojedinca, koji su prestali sa kreativnim radom pa su zbog nečega nezadovoljni. To će se sve zaboraviti, samo će ostati muzika Indexa i činjenica da su bili poštovani, voljeni i dio naših života.

8. Koja pjesma Indexa je bila remek-djelo?

- Album „Modra rijeka“.

9. Sarajevski pisac Dario Džamonja, u knjizi „Ako ti jave da sam pao“, piše: „Sjedim sam u sobi, slušam traku Indexa i sjećam se kako si mi jednom, kada sam te pitao zašto ih voliš rekla: 'Tata, kada slušam tvoje Indexe, ja sanjam u koloru.'“? Emotivan i dirljiv opis. Komentar?

- Jedan je bio Dario i to je najljepši opis Indexa.

10. Koliko često čujete Indexe na radiju?

- Nedovoljno.

11. Poznato je kako ste Vi svirali ritam gitaru, zbog čega ste napustili grupu Indexi?

- Ja sam svirao od osnivanja grupe 1962. do kraja 1969. godine, kada sam morao otići na odsluženje vojnog roka. Više je razloga zašto sam napustio Indexe. U vojsci sam imao mnogo vremena za razmišljanje. Shvatio sam da sam za osam godina studiranja završio samo dvije godine fakulteta i da ću uskoro izgubiti pravo na studiranje, ako ovako nastavim. Teško je bilo studirati i svirati. Osim toga očekivao sam prvo dijete. Članovi Indexa nisu mnogo zarađivali. Zarađivali su toliko da smo Bodo i ja morali kupiti zajedno jednu staru „bubu“ i voziti je naizmjenično. Jedan dan on, drugi dan ja. I zbog toga sam se morao zaposliti kako bi moja porodica imala sigurnije prihode.

12. Kako se postaje muzička legenda, da li su dobre pjesme dovoljne ili treba još nešto?

- Ne može se otići u legendu samo sa pjesmom. Moraju ljudi da vas vole i rado vide. Sarajevo je čudan grad po tom pitanju. Ne daju nikome preko reda da ode u legendu. 

13. S obzirom da su Indexi kultna grupa u BiH, a isto tako su kultni i u regionu, koliko je na vas djelovala sva pažnja koju ste imali?
    - Svaki član Indexa imao je različito iskustvo po tom pitanju.

14. Postoji li danas sarajevska pop-rok škola?

- Postoji, ali u tragovima. Kada smo mi stvarali sarajevsku pop-rok školu imali smo izgrađenu muzičku infrastrukturu. Imali smo studio na Radio-Sarajevu, gdje smo snimali muziku koja se isti dan emitovala na Radio-Sarajevu, imali smo diskografske kuće koje su finansirale muzičku produkciju i koje su plaćale autorska prava. Danas mladi solisti ili grupe moraju sve sami da finansiraju, a već sutradan mogu na buvljaku kupiti svoje djelo. Da bi nešto postalo „škola“ potrebno je da to bude masovna pojava. Ja bih mogao sada nabrojati veliki broj vokalnih solista i grupa iz Sarajeva i BiH koji su postali zvijezde („Indexi“, „Bijelo dugme“, „ Ambasadori“, „Plavi orkestar“, „Crvena jabuka“, Dino Merlin, Zdravko Čolić, Jadranka Stojaković, Hari Varešanović, Ismeta Dervoz… itd.), a danas je ta lista mnogo kraća.

15. YouTube, društvene mreže... Danas gotovo da i ne treba izdavačka kuća, pa ipak teško se stvaraju nove zvijezde u BiH i Sarajevu. Zašto?
    - Ne možete postati zvijezda sa jednom pjesmom. Pjesme ne nastaju tako jednostavno. Mnogo truda mora se uložiti u produkciju muzike. Danas se od muzike ne može živjeti. 

16. Kako ocjenjujete kvalitet muzičkog programa na javnim servisima?

- Dobro je da su javni servisi shvatili da je proizvodnja vlastitog muzičkog i bilo kojeg TV-programa najvažnija stvar. Ako nemate svoj program niko vas i neće gledati jer sada možete birati šta ćete gledati.

17. Koliko danas uopšte dnevno slušate muziku ili uglavnom slušate ono što uhvatitete na radiju?

- Najčešće slušam muziku u autu. Imam iPod od 80 gB na kome se nalazi više od 5.000 pjesama. Uključena je opcija „random“ pa nikada ne znam koja je sljedeća pjesma. 

18. Tokom karijere sarađivali ste sa mnogim muzičarima, a poznato je da su oni često tersovi. Ko je bio najveći ters sa kojim ste sarađivali?

- Ako riječ ters nema nikakvo negativno značenje onda je to moj brat Esad. On je bio toliko suguran u svoje stručne i profesionalne stavove da nije popuštao nikome ni milimetar.

19. Već nekoliko godina na facebooku imate projekat „Ulice i trgovi Kantona Sarajevo“ koji uključuje gotovo hiljadu ulica koje pripadaju opštinama Stari Grad, Centar, Novo Sarajevo i Novi Grad. Za svaku od ulica napisan je i kratki historijat sa prevodom na engleski jezik. Šta Vas je ponukalo na to?
    - Pa to što sam zaljubljen u Sarajevo. Sarajlije vole svoj grad, ali mnogi i ne znaju puno o istoriji Sarajeva, a pogotovo o istorijatu njegovih ulica. Pošto živimo u digitalnom dobu koje nam omogućava brzu komunikaciju, ja sam odlučio da snimim 985 kratkih filmova o ulicama i trgovima grada Sarajeva i da ih prezentiram na internetu. Iskoristio sam svoje poznanstvo sa dr. Behijom Zlatar i dr. Amirom Ljubovićem koji su mi pomogli da napišem i knjige o općinama Stari Grad, Centar, Novo Sarajevo i Novi Grad. Autor sam i softvera koji na internetu omogućava brzu pretragu i pregled tražene ulice i trga.
    
    
20. Planirate li se „prošetati“ i drugim opštinama?

- Rado bih to uradio, ali nisam uspio zainteresovati za ovaj multimedijalni projekat ni gradonačelnika Sarajeva niti načelnike općina. Sve sam uradio sam, na mišiće. Svi vas samo tapšu.

21. Vjerujem da ste i sami kroz ove šetnje saznali dosta toga što niste prije znali ili čak i vidjeli?

- Ja sam jedini Sarajlija koji je prošetao svim ulicama grada Sarajeva. Ako ima još neko, neka mi se javi da ga propitam gradivo.

22. Svojim turama ste odlično upoznali grad. Šta trenutno najviše nedostaje Sarajevu?

- Sarajevo je čaroban grad. Grad po mjeri ljudi. Moglo bi se reći da je danas Sarajevo ljepše nego što je bilo. Prepuno zelenila, parkova, asfaltiranih ulica, obnovljenih fasada, ali čini mi se da mu nedostaje kreativnih ljudi, na pozicijama na kojima se može odlučivati. Sada ako nekome ponudite da bude direktor nuklearne elektrane većina današnjih ljudi će odmah prihvatiti funkciju iako o tome ne znaju ništa.

23. Imate li ičiju pomoć ili ste sami svoj majstor?

- Ja sam uglavnom sam svoj majstor ili one man band.

24. I šta danas kaže statistika, koliko pregleda, iz kojih dijelova svijeta...?

- Gledanost je ogromna. Snimke koje sam objavio na facebooku pogledalo je mnogo ljudi. Statistika kaže da se ravnomjerno gleda u inostranstvu i u BiH i Sarajevu. Neke ulice imale su više od 50.000 pregleda. 

25. Vjerujem da, pogotovo iz dijaspore, stiže mnogo emotivnih poruka. Možete li se prisjetiti neke?

- Jedan mi se stariji čovjek zahvalio ovako: „Obiđoh Sarajevo, a nisam izašao iz sobe niti sam se umorio“. Drugi čovjek napisao je: „Volio bih kada se ponovo rodim da se rodim u Sarajevu.“

26. Da li je to sada Vaša najveća dnevna preokupacija ili imate paralelno još nekoliko aktivnih ili periodičnih projekata?

- Ja uvijek imam neke planove koje moram završiti jer je moj slogan „Bolje na vrijeme nego nikada“. 

27. Da li Vam se možda mlade snage obraćaju za neki muzički savjet, pomoć, možda neki kontakt?

- Bolje je da mladi ne pitaju nikoga za savjet. Kada ne znaju koliko ne znaju onda su mnogo hrabriji. 

28. Sa kim Nuno danas najčešće popije kafu od javnih ličnosti?

- Goran Gerin, Nedžad Begović i Ivo Šunjić. 

29. Da li Vas je pandemija usporila na bilo koji način ili izmijenila svakodnevne navike?

- Ja se brzo prilagođavam. 

30. Puni ste entuzijazma. Imate li u planu neke nove inicijative i projekte?
    - Kada ne budem imao nove ideje i želju da ih ostvarim to će značiti da mi se približio kraj.

31. Znamo da su ljudi prije više voljeli zasvirati gitaru na nekom „derneku“, a danas to sve ide preko interneta. Ima li više igdje starog dobrog derneka?
    - Ne sjećam se nekog svog derneka na kome se izvadi gitara i zajednički pjeva. 

32. Kada se osvrnete na kompletnu karijeru, možete li izdvojiti jednu ili više sjajnih odluka koje ste donjeli, a isto tako postoje li neke zbog kojih ste se pokajali?

- Jedna od mojih boljih odluka je ta što sam često mijenjao oblasti djelovanja. U svakoj oblasti ostvario sam neki uspjeh. Prvo sam se bavio muzikom („Indexi“, Plesni orkestar RTSA, Grupa „Jutro“), nakon toga bio sam urednik programa na Televiziji Sarajevo (uradio mnogo muzičkih emisija sa svim pop/rok zvijezdama). Moja dobra i korisna odluka je bila da dajem šansu novim snagama. Radio sam seriju Top-lista nadrealista, novogodišnje programe, Pjesmu Evrovizije, itd. Od 1990. bavio sam se produkcijom filmova, tako što sam sa nekoliko ljudi oformio prvu privatnu filmsku kompaniju SaGA koja je za svoj rad u ratu dobila kolektivnu nagradu Felix, koji nam je 1994. godine dodijelila Evropska filmska akademija. Posebno sam zadovoljan što sam sa mojim drugom Nedžadom Begovićem producirao i režirao film „Sarajevo“, koji se bavi postojanjem našeg grada preko 500 godina. 

33. Završili ste psihologiju. Koliko Vam je to znanje u praktičnom smislu možda pomoglo u muzičkoj karijeri?

- Nisam se nikada bavio tim poslom, ali je sigurno da mi je to znanje pomoglo u komunikaciji sa ljudima jer sve što sam radio bilo je vezano za kolektivni rad.

(Magazin Start BiH)

Foto: Facebook