Magazin / Čitaj, saznaj

Stanovnici, barem onih većih gradova u Bosni i Hercegovini, teško da se mogu prisjetiti kada su posljednji put vidjeli bilborde ili neku veću kampanju posvećenu borbi protiv zloupotrebe droga. „Pošast modernog doba“ iz javnog prostora istisnuli su neki drugi problemi kojih, istina, posljednjih godina ne manjka. Pošast je, međutim, i dalje tu među nama i podjednako je opasna iako se o njoj skoro pa nikako ne govori.

Amer Mulić, istražitelj inspektor u Odjeljenju za borbu protiv zloupotreba opojnih droga Sektora kriminalističke policije Uprave policije Ministarstva unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo, praktično je cijelu svoju karijeru, duže od dvije decenije, provodi na „prvoj liniji odbrane“ na ulicama glavnog grada naše države.

- Bilbordi nisu možda namijenjeni konzumentima, ali jesu roditeljima. Da im upadnu o oči, probude svijest i da ih ponukaju da porazgovaraju sa djecom. Svaka kampanja ima svoju evaluaciju. Svaka preventivna kampanja ima efekta. Možda su usljed niza drugih problema ovi ili slični problemi skrajnuti iz fokusa javnosti, ali sasvim sigurno nisu iz operativnog rada. Svako policijsko odjeljenje radi svoj posao. Međutim, najznačajniji rezultat operativnog rada jeste policijski rad u zajednici. Direktan kvartovski pristup i poznavanje komšiluka vjerovatno više doprinosi od neke informativne kampanje. Posljednjih godina je fokus stavljen na face to face komunikaciju u što širem obliku sa građanima - kaže Mulić na početku razgovora za magazin Start BiH.

Zbog bogatog iskustva, od istražitelja Mulića teško da ima boljeg sagovornika koji može dati pregledniji poslijeratni presjek zloupotrebe droga, bar kada je riječ o Kantonu Sarajevo.

 Kritičnih 15-ak godina

Prema njegovim riječima, kada je riječ o heroinu, početak 2000-ih godina je bio najkritičniji period u Sarajevu, a to je trajalo do 2014.

- Tada smo imali povećan broj smrtnih slučajeva koja se mogu indirektno dovesti u vezu sa konzumiranjem droga, prvenstveno heroina. Međutim, nakon 2015., a pogotovo u zadnje vrijeme, opala je potražanja za heroinom. Nažalost, većina tadašnjih konzumenata danas više nije živa - kaže Mulić.

On ističe da je u pomenutom kritičnom periodu došlo do alarmiranja ne samo policije nego cjelokupnog društva i Vlade Kantona Sarajevo u cilju rješavanja ovog problema. Mulić potom dodaje i kako je važan dio godišnjeg rada njegovog policijskog Odjela posvećen prevenciji uprkos činjenici da se kao inspektori prije svega bave represivnim poslom.

U sklopu preventivnog rada, a po odobrenju komesara, rade i po zahtjevu i nevladinih organizacija i školskih ustanova u KS, kako državnih tako i privatnih. Zapravo, drže predavanja gdje god ima mladih osoba.

Naš sagovornik ističe kako je sa svojim kolegama u tom periodu obišao možda i 90 posto škola u Sarajeva.

- U aprilu 2002. došlo je do reforme unutar policije. Sjećam se da sam 8. aprila prvi put izašao na ulicu, a mi naravno radimo u građanskim, civilnim odijelima. Vidjeli smo faktički u svakom prolazu narkomane sa iglom. Slike kao u nekom evropskom velegradu, ali u onom negativnom kontekstu. Sjećam se situacija kada su mi, dok sam hodao kroz Vilsonovo šetalište, tinejdžeri prilazili sa džointom i tražili upaljač. To je bio haos.

Mi smo tada izašli na ulice, a uz brojne obuke paralelno, uspjeli smo problem staviti pod kontrolu. Moram reći da je to problem koji se nikada ne može trajno riješiti jer to nikome nije uspjelo nigdje u svijetu. U tom periodu smo imali ogroman broj krivičnih djela iz oblasti imovinskih delikta poput obijanja auta, drskih pljački, naročito žena na tramvajskim stajalištima. Trgani su lančići, naušnice... Sve su to radili ovisnici o drogama. Neću reći da danas toga više nema, ali se dešava samo sporadično. Ovisnici su morali naći novac za drogu - podsjeća Mulić na taj mračni period.

Smrt je čest ishod kod dugogodišnjih ovisnika o heroinu

Kada je riječ o trenutnoj situaciji u KS, naš sagovornik kaže kako su neke droge u međuvremenu izašale iz „mode“ uz jasnu napomenu kako za policiju nema lakih i teških droga, jer takve kategorizacije nema ni u Zakonu.

- Možemo ih kategorisati samo po tome da li izazivaju veću ili manju ovisnost. Najveću ovisnost izaziva heroin. On izaziva najveće zlo i vrlo čest ishod kod dugogodišnjih konzumenata je smrt. U Sarajevu je, međutim, smanjena potražnja za heroinom i sada imamo određeni broj ovisnika koji se „vrte“ već godinama. Srećom, on je, uličnim riječnikom kazano, izašao iz mode. Ja naravno mogu da govorim samo za područje Kantona Sarajevo, a prema informacijama koje imam od kolega iz susjednih država slična je situacija na prostoru cijele bivše Jugoslavije. U Evropi je već nešto drugačija situacija. Kod njih je ponovo došlo do ekspanzije heroina - sumira Mulić.

Njegove navode potvrđuje i zvanična statistika MUP-a. Broj krivičnih djela iz imovinskih delikata prije deset godina je zaista bio veći nego što je danas ukupni broj krivičnih djela koja su zabilježena u Kantonu Sarajevo. Te 2012. evidentirana su 5.142 krivična djela protiv imovine dok je u prošloj godini ukupan broj svih krivičnih djela 3.880.

- Mi na terenu smo to znali, naravno. Heroin stvara strašnu ovisnost i takvom ovisniku, čim se ujutru probudi, na umu je samo kako da nabavi novac za heroin. Naravno, kada iscrpe sve kućne resurse oni se onda upuštaju u izvršenje krivičnih djela. Tako je u cijelom svijetu, a ne samo kod nas. Činjenice pokazuju da smo našim tadašnjim represivnim radom na suzbijanju i prevencijom kod mladih, dosta toga dobro uradili - kaže Mulić, uz napomenu kako je u tom periodu formiran i Centar za odvikavanje Crni vrh, gdje je ovisnicima na heroinu ponuđena metadonska terapija koja je kontrolisana legalna medicinska terapija, što je također značajno doprinijelo reduciranju problema.

Zajednički rad raznih institucija i ustanova je pokazao rezultate. Prema zvaničnim podacima, 2017. je 27 osoba tuženo samo za heroin, dok ih je prošle godine bilo 20.

- To je 20-ak starih ovisnika koji cirkulišu. Naravno, u stvarnosti njih ima nešto više. To što nešto nije evidentirano ne znači da i ne postoji, ali mi je drago što nema mladih koji postaju ovisnici o heroinu. Ljudi to ne znaju ili možda ne primijete, ali to govori o našem radu. Jasna je uzročno-posljedična veza. Međutim, postoje neke druge stvari. Iako sam profesionalac i nemam nikakvih predrasuda, danas nažalost imamo situacija da ponekad hapsimo djecu nekih ovisnika koje sam sa kolegama hapsio početkom 2000-ih što je za mene porazno. Kada kažem „djeca“ govorim o osobama koje su u 20-im godinama života - otkriva Mulić.

Djeca eksperimentišu sa sredstvima koja nisu zabranjena

Ipak, kuloarske priče o maloljetnim konzumentima droge te o narkoticima koji navodno kruže obrazovnim ustanovama, došle su i do ušiju policijskih službenika, a to je nešto što ove profesionalce jako pogađa.

- Naravno i do nas dolaze te priče kako policija ne radi ništa i kako se djeca drogiraju po školama. Međutim, policijska statistika to ne pokazuje. Svi smo mi osjetljivi na djecu, pogotovo kada ih se dovodi u kontekst konzumiranja opojnih droga. Policijski rad u zajednici podrazumijeva svakodnevni obilazak škola, da pitamo za eventualne probleme i sl. Mi idemo preventivno i moram reći da nemamo takve informacije iako je naravno moguće da se to negdje desi sporadično. Ali za mene je jako ružna slika i kada vidim tinejdžere sa cigaretom u rukama. Ali nemojmo to povezivati sa drogama - tvrdi naš sagovornik.

Mulić, međutim, navodi drugi problem kod maloljetnika koji se, kaže, mora razjasniti zbog javnosti. On ističe razliku između droga i opojnih droga koje su zabranjene i zakonski definisane. Dalje pojašnjava kako se drogom može nazvati sve što izaziva ovisnost poput, recimo, duhana koji ipak nije zabranjen zakonom.

Prema njegovim riječima, informacije sa terena pokazuje da djeca eksperimentišu sa nekim sredstvima koja nisu zakonom zabranjena, odnosno ne spadaju u opojne droge.

- Prije nekoliko godina imali smo trend koji se prelio iz drugih zemalja, a u pitanju su neke mirišljave soli za kupke. Njihovim paljenjem stvarao se dim koji izaziva određenu euforiju. Mi smo tražili vještačenje, ali laboratorijski nalazi su pokazali da te soli ne sadrže nikakve psihoaktivne supstance. Zakonski, mi smo nemoćni. Ali policija može neke druge stvari da uradi i da skrene pažnju na te negativne pojave. Na kraju krajeva, možete otići roditeljima na vrata i upozoriti ih na vrijeme. Treba reagovati preventivno. Bili su također popularni i neki kanabinoidi, zbog asociranja na kanabis. Ali ni tu nije bilo zabranjenih psihoaktivnih supstanci. Neke mirišljave svijeće i štapići ili duhan. Snus. Bile su također i neke tablete. Ima ljudi koji upakuju u paketić da izgleda kao droga običnu tabletu protiv bolova. Zašto to rade, ne znam, ali sami sebi prouzrokuju problem - ilustruje Mulić, uz konstataciju kako policijski službenik nije vještak i da svaki put kada se zaplijeni nešto sumnjivo i karakteristično dobiju povratnu informaciju nakon analize.

Trava se više puši, a jača i do 50 puta nego prije

Svoje tvrdnje potkrepljuje i zvaničnim podacima koji pokazuju da među počiniocima već godinama unazad bude samo nekoliko starijih maloljetnika, tačnije 17-godišnjaka u cijelom KS, uz pojašnjenje kako je počinilac svako ko je procesuiran za to krivično djelo bez obzira da li se radi o konzumiraju ili prodaji. Ukupan broj prijavljenih osoba u prošloj godini je bio 340, od čega 328 muškaraca i 12 žena.

I dok broj ovisnika o heroinu opada, povećava se broj konzumenata produkata kanabisa, odnosno marihuane ili uličnim žargonom rečeno „trave“. Podjednako, međutim, zabrinjava i informacija o njenoj jačini i efektima na zdravlje konzumenata.

- Porastao je broj konzumenata amfetamina, odnosno spida. To je jedno  obično smeće. Hemijski proizvod, odnosno sintetička droga koju neko doslovno „smućka“ od par komponenti koje su dostupne na dark netu. U roku od par sati on napravi kilogram-dva neke „hemije“, nekog praha kojeg nazovu spid i puste to na ulici u promet. Tu bilježimo rast konzumenata kod mlađe populacije, 20-godišnjaka i nešto malo starijih. Moram također naglasiti i da marihuana danas nije ista kao prije 15 godina. Ona je tada imala daleko manje prisustvo THC nego danas. Marihuana koja je danas na tržištu je genetski modifikovana. To su hibridi koji se ciljano prave u laboratorijama gdje je koncentracija THC i do 50 puta jača i opasnija nego prije 15 godina. Samim tim je i pogubnija za zdravlje. Slično važi i za spid. Prije je dolazio iz zapadne Evrope, najviše iz Holandije. Sada imamo informacije da se pravi u kućnoj radinosti. Ilegalno se uvoze iz Evrope određene kiseline, a onda se u „kućnim laboratorijama“ to sve miješa. Ipak, spid je po efektima i djelovanju na organizam slabiji od heroina - pojašnjava Mulić.

Šta je maksuzija sa pečatom

Za kokain se često kaže da je droga bogatih, što i ne čudi s obzirom da na crnom tržištu gram ove droge košta oko 200 konvertibilnih maraka pa je dostupan uglavnom samo jet-setu. Uprkos ogromnoj cijeni, kvalitet kokaina koji završava na domaćem tržištu se, prema tvrdnjama samih konzumenata, može podvesti pod „smeće“.

- Konzumenti sami kažu da je loš i da nije pravi, a kada ih pitamo kakav je pravi kažu da taj pravi dolazi sa pečatom. To je, kažu, baš maksuzija. Da li je to psihički momenat kod konzumenata ili nešto drugo, ne znam. Ja sam dugo u ovom poslu i na terenu pa imamo otvorene razgovore sa mnogima od njih. Samo smo na različitim stranama zakona - smatra naš sagovornik.

Prema njegovim riječima, kokain na ove prostore obično dolazi brodom u neku luku na Jadranu. Mulić navodi i zanimljiv podatak koji su mu ispričale kolege iz

američkih službi da je jednom prilikom čak i čuvena  Šesta flota Američke vojske mobilisana za praćenje određenih pošiljki kokaina iz Južne Amerike, što je poslije rezultiralo hapšenjem velikih dilera u Srbiji.

- Kokain u Sarajevu sporadično zapljenjujemo iz više razloga. Ovisnika o kokainu je teško prepoznati i nećete ih pronaći na mjestima na kojima se obično konzumira droga. Kokain se obično konzumira na privatnim zabavama, klubovima, u zatvorenim prostorima, stanovima ili na zabavama zatvorenog tipa, gdje policija ne može direktno pristupiti bez posebnih odobrenja kada imamo određena operativna saznanja. Mi smo znali ljude, biznismene, koji su šmrkali po 5-10 grama dnevno. To su desetine hiljada maraka mjesečno koje su trošili na kokain - navodi Mulić.

Kada je riječ o dobnoj strukturi konzumenata narkotika, uglavnom se radi o osobama u kasnim 20-im godinama.

Putevi droge dobro poznati

Kada je riječ o rutama kojima droga dolazi i prolazi kroz BiH, naš sagovornik kaže da su to stare i dobro poznate rute koje se djelimično koriguju u zavisnosti od geopolitičke situacije, ali i potražnje konzumenata. Mulić ističe kako može govoriti samo o KS koji se ne naslanja na državnu granicu osim GP na aerodromu, ali i dodaje da su svjesni poroznosti granica, što se, kako kaže naš sagovornik, najbolje vidjelo tokom migrantske krize kada su nam dolazile i prolazile hiljade živih ljudi, a kamoli nešto drugo.

- Heroinska ruta koja kreće iz Afganistana je stara ruta. To je praktično karavanski put. Međutim, s vremenom se promijenila geopolitička situacija na terenu. Nema više bivše Jugoslavije. Promijenile su se i navike i potrebe. Smanjila se i potreba za heroinom, ali je i dalje ima. Prije je to išlo direktno. Sirovi opijum iz Afganistana u Tursku, u rafinerije gdje se pravi heroin, a onda dalje ka Zapadu. Raspadom bivše Jugoslavije, situacija je postala drugačija. Na graničnom prijelazu Kapetan Anderejev u Bugarskoj su napravljene najveće zaplijene heroina, najčešće u kamionima. Na Kosovu se radi „miksanje“. Gledao sam te snimke od svojih kolega sa Kosova. Heroin se obično miksa sa glukozom u prahu i spremaju ga dalje za zapadnu Evropu. Jedan krak ide preko Srbije i Hrvatske, a jednim dijelom preko BiH pa opet preko Hrvatske. Ti transporteri u Sarajevu ostave možda kilogram, dva ili tri za lokalne ovisnike. Mi zapravo i nismo svjesni koliko droge pređe preko BiH. Ali evidentno je da ta droga dođe nekako do zapadne Evrope što znači da je morala preći ovuda - otkriva Mulić.

Prema njegovim riječima, prijevoznici su najčešće špediterske kompanije koje u povratku pakuju ekstazi i tovare spid, odnosno „hemiju“.

- U posljednje vrijeme je velika potražnja u arapskom svijetu, odnosno otkako je počeo rat u Siriji. Od tada su se počele zapljenjivati velike količine tih hemijskih droga, stimulansa, tableta, ekstazija i spida. Ta droga ide i dalje, prema Australiji. Put droge je zapravo jedna kružna ruta. U jednom smjeru heroin, a u drugom hemija. Neki nažalost prođu, a neki završe u zatvoru - kaže on.

Kada je riječ o saradnji sa drugim institucijama, Mulić tvrdi kako je ona odlična i sa Kantonalnim tužilaštvom, i sa Općinskim i Kantonalnim sudom u Sarajevu, i sa obavještajnim agencijama, kao i sa svim kolegama iz policijskih agencija otrkivajući pritom i jednu zanimljivu informaciju.

- Ako govorimo o onom kritičnom periodu 2000-ih godina, najbolju saradnju smo imali sa kolegama iz Istočnog Sarajeva. Samo naše Odjeljenje je uspjelo potpisati Memorandum sa kolegama iz I. Sarajeva jer je problem sa drogom bio baš veliki, a dileri su vješto koristili entitetsku granicu za bijeg. Ratne rane su još bile svježe, prelazak policije sa oružjem preko entitetske granice se nije baš gledao sa odobravanjem i kriminalci su to koristili. Mi smo, međutim, napravili saradnju koja je bila tako dobra da smo radili zajedničke akcije i patrole. To niko nije znao. Ali najbitnije je da to nisu znali kriminalci. Imali smo velikih uspjeha. Naravno, i danas je saradnja maksimalna. Naravno, geografski oni su nam najbliže kolege, ali imamo odličnu saradnju i sa SIPA-om, Graničnom policijom, FUP-om, sa svim okolnim kantonalnim kolegama. Kada je riječ o nekim operativnim stvarima, imamo i odličnu saradnju sa Američkom ambasadom. Droga ne bira. Sjajna je saradnja i sa svim kolegama u regionu. Sa te strane sam zaista zadovoljan - kaže Mulić na kraju razgovora.

Simbioza novca, droge i oružja

Naš sagovornik ističe simbiozu droge, novca i oružja koji gotovo u pravilu uvijek ide jedni sa drugim.

- Droga, oružje i novac uvijek idu zajedno. Iako smo mi zaduženi za drogu, jedne godine moja ekipa je u pretresima zaplijenila toliko oružja da je tadašnji ministar Predrag Kurteš to duhovito prokomentarisao da nismo zaduženi za oružje već za droge. Te godine smo zaplijenili više oružja nego cijeli MUPKS. Nevjerovatno! - otkriva Mulić.

LSD i lude gljive

Tokom prošle godine u KS je zapljenjeno oko 18 kilograma marihuane, pet kilograma spida, oko 305 stabljika marihuane te pet laboratorija za uzgoj indijske konoplje od kojih se proizvodi opojna droga marihuana. Periodično se dese i neke egzotične zapljene.

- LSD je također bio izašao iz mode. Imali smo sporadično nekih zapljena. Simptomatične su recimo i „lude gljive“. To su prave gljive, ali u sebi imaju zabranjeni sastojak. Pretpostavljam da negdje nabavljaju sjeme pa sami sade - kaže Mulić.

Samo keš

I dok se u svijetu jedan dio kriminalnih aktivnosti počeo realizovati u sve popularnijim kriptovalutama, to u BiH nije slučaj.

- Kada je riječ o trgovini narkoticima, naši domaći dileri vjeruju samo u keš. Kriptovalute nisu popularne. Kriminalci imaju svoj kodeks. Ne vjeruju u ništa što nije opipljivo. Štaviše, rijetkost su i zlato i plemeniti metali, mada je bilo sporadičnih slučajeva. Ali to uzimaju samo u slučaju krajnje nužde - navodi Mulić.