U povodu smrti velikoga pisca i nomada Bekima Sejranovića objavljujemo intervju koji je u januaru 2011. dao za magazin Start BiH.
- Ne radim više kao izbacivač, a ni romane ne pišem cijelo vrijeme. Ali radio sam svašta, kad je bilo potrebno. Mislim da je svaki posao dragocjeno iskustvo, neko lijepo, neko malo manje ljepše, a i besparica je najbolja motivacija za rad.
- Iskreno, otvorilo mi je to mnoga vrata, mnogo više ljudi je čitalo knjigu vjerovatno samo iz razloga što sam dobio tu nagradu. Možda je to pomalo glupo, ali je tako. Istovremeno, nagrada donosi pritisak očekivanja, što može ponekad biti nezgodno.
- Pa sad, ne znam baš kako bih nazvao svoj stil, to je prilično teško bilo kom autoru. Ali, da, trudim se pisati jednostavno i precizno, što ponekad, da budem iskren, nije uopšte lako. Istovremeno pokušavam izbjeći nepotrebnu patetiku, koristiti autoironiju.
- Ne znam. Može biti da je taj, šmek kako kažete, jednostavno proizvod svih tih seljenja i putovanja koja su me pratila kroz život. Mislim da putovanje oslobađa, da naučiš mnoge stvari o prostorima i ljudima koje upoznaješ, ali upoznaš i samog sebe bez nepotrebne ambalaže koje nam nameću današnja društva.
- Ne znam ni sam. Ima više razina, recimo roman o potrazi za vlastitim identitetom, roman o ljubavi, o ovisnosti, o Bosni, o Norveškoj... Pokušavam pisati o svemu, što je, naravno, nemoguće, ali mislim da bar treba probati.
- Trenutno pripremam novi roman, ali nemam pojma kad će biti gotov.
- Pa, zapravo i ne. Ne živim od pisanja, niti se kod nas može živjeti od pisanja, tako da se s te strane mogu opustiti i pisati o čemu hoću i na način koji hoću.
- Sve se odražava na rad, ali baš sve. Pitanje je samo koliko ću ja promijeniti sebe ili svoj život ulaskom u zrelo doba. Ja se nadam promjenama.
- Roman Nigdje, niotkuda izlazi na norveškom na proljeće, pa ćemo vidjeti šta će biti. Ne očekujem neku veliku pompu, možda eventualno malo bolji honorar.
- Recimo da sam možda više avlijaner (smijeh), jer se ipak uvijek vraćam na ista mjesta, da napunim ili ispraznim baterije.
- Ne znam, ali volim čitati Ivu Andrića, Darija Džamonju, Faruka Šehića i još mnogo njih.
- Sve je lično iskustvo. Fikcija, fantazija, snovi, sve je to lično iskustvo. Ali, da odgovorim jednostavnije: pišem o stvarima koje poznajem, pišem o svom svijetu koji je takav kakav već jest.
- Sve, ali baš sve može biti inspiracija, pitanje je samo šta ćeš iskoristiti, a šta ne.
- Čitam stvarno sve što mi dođe pod ruku, ali evo trenutno čitam jednog Bosanca koji je objavio knjigu na švedskom, Zulmira Bečevića. Odlična emigrantska priča.
- Povezivanje nespojivih ideja.
- Knjige su bolje, ali honorar za film je mnogo veći.
- Volio bih imati neku bazu, radim na tome, ali život ima svoj ritam. Mislim da se može živjeti i kao lutalica, odnosno avlijaner. Bar za sada.
- Eh... A ko zna koliko ih je ispred.
- Ništa mi ne pada na pamet.
- Ne znam, to je pitanje koje si postavlja sva sirotinja na svijetu.
- U Splitu, s prijateljima.
- Sve što neka misica poželi kad pobijedi.
- Pa Lepa Brena, valjda.
- Bilo je i jedno i drugo.
- Bio je.
- Da se naspavam.
- Humor.
- Ne.
- Kad nemaš šta drugo slijediti.
- Zavisi o kojem novcu je riječ. A ni ja nemam baš nekih jakih uvjerenja, sve zavisi o raspoloženju.
- Ono što i sve ljude, znate o čemu pričam.
- Ne pratim, ali volim tračati i skijati.
- Jesam, najviše mi se svidjela slika koja se, ako se ne varam, zove Odlazak.
Komentara: 0
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije StartBiH.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.
Morate biti prijavljeni kako bi ostavili komentar.