Intervju

Razgovarao: Zdravko Čupović

Predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine Denis Bećirović obratio se jučer Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija, ističući da Bosna i Hercegovina ostaje posvećena miru, saradnji i euroatlantskim integracijama. Tom prilikom se se zahvalio Generalnoj skupštini UN-a na donošenju rezolucije kojom se 11. juli proglašava Međunarodnim danom sjećanja na genocid u Srebrenici, naglašavajući važnost očuvanja istine o ovom događaju za prošlost, sadašnjost i budućnost. Također je upozorio na prijetnje regionalnoj stabilnosti, posebno se osvrćući na destruktivnu deklaraciju koju je usvojila Srbija u junu ove godine, nazivajući je opasnim dokumentom koji prijeti teritorijalnom integritetu Bosne i Hercegovine.

Nedugo zatim, prema pisanju srbijanskih medija, Delegacija Srbije u Ujedinjenim nacijama je uputila pismo generalnom sekretaru UN-a i predsjedniku Generalne skupštine UN-a, u kojoj su reagovali na izlaganje Bećirovića te ga optužili da je iznio "niz neosnovanih i malicioznih optužbi na račun Srbije i srpskog naroda", te da "zloupotrebom izlizanog narativa o 'Velikoj Srbiji' oživi u regionu konflikte iz devedesetih godina prošlog vijeka."

Također su istakli i da "Srbija nije prijetnja miru, već je orijentisana ka budućnosti, što izaziva nelagodu kod onih koji bi da region vrate u mračnu prošlost."

Imajući na umu i govore nekih drugih državnika koji su iznosili neka svoja viđenja, probleme i rješenja iz svoje perspekive postavlja se pitanje koliko su zapravo učinkovite sjednice i generalne debate u UN-u i kome su namjenjene.

To je bio povod za razgovor sa Emirom Hadžikadunićem, bivšim ambasadorom BiH i stručnjakom za međunarodne odnose.

 Generalna skupština UN-a je svjetska pozornica, prilika da se pojavite i održite govor pred svim svjetskim liderima je važna stvar ili tako bar izgleda laicima!?

Obraćanje na Generalnoj skupštini UN-a tokom godišnjeg generalnog zasjedanja prije svega zavisi od toga ko se obraća. Ako su u pitanju velike ili regionalne sile onda ta obraćanja mogu imati neki značaj. Ovoga puta je recimo izlaganje Iranskog predsjednika pokazalo otklon od Ruske Federacije ka kolektivnom zapadu. To je sada recimo bila zanimljiva poruka. Međutim, u većini slučajeva ta obraćanja zapravo uopće nisu bitna. Većina tih lidera se zapravo obraća domaćoj i regionalnoj publici i susjedima i ne obraćaju se previše međunarodnoj javnosti, niti ona obraća pažnju na njih. Obratite pažnju koliko ljudi bude u sali i koliko ih sluša izlaganja manjih država kada je u pitanju međunarodna politika. Dakle, zavisi ko se obraća.  Važno je također napomenuti i kako se na Generalnoj skupštini svake godine obrate i populistički lideri poput bivšeg predsjednika Venecuele Huge Chaveza, bivšeh predsjednika Irana Ahmadinedžada ili izraelskog premijera Netanyahua koji svaki put ima teatralni nastup...Nije to ništa neuobičajeno. To ga je bilo i biće i dalje.

Obraćanje na Generalnoj skupštini UN-a tokom godišnjeg generalnog zasjedanja prije svega zavisi od toga ko se obraća.

Kako biste ocjenili nastup Bećirovića i reakciju Srbije?

Moram priznati da nisam preslušao cijeli govor predsjedavajućeg Predsjedništva Bećirovića, ali od onoga što sam čuo mogu reći da je to njegov uobičajeni nastup. On te poruke ponavlja i kroz bilateralne sastanke sa drugim državnicima i kroz multilateralne nastupe i to nije iznenađujuće. Druga stvar, njegov nastup je bio generalno više obraćanje domaćoj javnosti i donekle regionalnoj. Što se tiče međunarodne javnosti mislim da to neće privući pažnju, kao što nije privuklo ni obraćanje Vučića jer su naprosto takve okolnosti. Reakcija Srbije ne iznenađuje, ali mislim da ni ona nije usmjerena ka generalnom sektretaru nego je za domaću političku upotrebu.

Pa gdje se onda stvaraju međunarodni  kontakti, gdje se lobira...?

Mislim da je puno važnije šta se priča po kuloarima, na tim sastancima na marginama, jer se tu desi jako puno sastanaka sa drugim šefovima vlada i država na kojima se razgovara. Naravno, velika većina i takvih razgovora su kurtoazni, ali kada država ima plan, program i agendu onda se na tim sastancima na margini može mnogo štošta dogovoriti – od trgovinskih sporazuma do strateških ugovora. Mislim da su zasjedanje Generalne skupštine UN-a ove godine obilježili kuloarski razgovori iranske delegacije sa državama kolektivnog zapada, prije svega sa SAD i to mijenja kolotečinu. Vidimo da se već spominje i neki trosedmični prekid vatre na Bliskom istoku..To se sve dogovaralo tamo iza kuloara. Ali te se stvari naravno ne saopštavaju.

Mislim da je puno važnije šta se priča po kuloarima, na tim sastancima na marginama, jer se tu desi jako puno sastanaka sa drugim šefovima vlada i država na kojima se razgovara

A kakva je uloga ambasada?

Ambasade su izgubile značaj koji su imali u 19. vijeku ili početkom 20-og, mada to opet zavisi jer ako se radi o kolektivnom zapadu odluke se donose u institucijama multilateralnog karaktera poput Evropske unije. Ako govorimo o državama globalnog juga ili istočnog bloka onda su to bilateralni sastanci. Tu se donose važne odluke. Kada govorimo o kolektivnom zapadu dao bih prednost multilateralnim susretima poput NATO, EU...gdje se lideri kolektivnog zapada sastaju i na marginama donose odluke o nekim budućim koracima. Ambasade i ambasadori tu više nisu važni kao nekada kada su direktno učestvovali u pregovorima i bili izaslanici šefova vlada i država. Diplomatija odnosno DKP mreža je sada više servis i to je neki novi trend u diplomatiji.