Intervju

Pobjeda Donalda Trumpa najvažnija je politička vijest u svijetu od dana izbora, a po svemu sudeći to će tako još zadugo ostati. Iako još uvijek nije zvanično preuzeo funkciju, cijeli svijet pomno prati i sluša njegove izjave i najave. Naravno, ni Bosna i hercegovina nije izuzetak.

O promjenama koje u naredne četiri godine očekuje svijet, pa tako i Bosnu i Hercegovinu odnosno regiona Zapadnog Balkana, portal startbih.ba je razgovarao sa Adnanom Hadrovićem, bivšim bh. diplomatom i višim saradnikom Instituta za globalni utjecaj (The Institute for Development Impact - I4DI) iz Washingtona.

Kako će povratak Donalda Trumpa na poziciju predsjednika SAD-a uticati na međunarodne odnose?

Povratak Donalda Trumpa u Bijelu kuću mogao bi značajno promijeniti smjer američke vanjske politike, s naglaskom na strategiju "Amerika na prvom mjestu" i promjene u globalnim odnosima. Trumpov pristup, koji se temelji na bilateralnim vezama i ekonomskom pritisku, vjerovatno će smanjiti američko oslanjanje na multilateralne institucije i savezništva, poput UN, NATO, EU, AUKUS, i dr.

Tokom prvog mandata, Trump je insistirao na tome da zemlje koje ne izdvajaju 2-3% BDP-a za odbranu ne mogu računati na američku zaštitu. U ekstremnom scenariju, ovaj pritisak mogao bi oslabiti značaj Člana 5 NATO-a, koji garantuje kolektivnu sigurnost, te ostaviti manje članice izloženima većem riziku.

Spomenuli ste upravo multilateralne institucije. Vjerovatna najvažnija od svih, pogotovo u svjetlu trenutne sigurnosne situacije u svijetu, jeste NATO. Kakvo je Vaše predviđanje?

U kontekstu NATO-a Trumpov povratak mogao bi ponovo izazvati pritisak na članice saveza da povećaju izdvajanja za odbranu, što bi moglo ugroziti povjerenje u američku posvećenost evropskoj sigurnosti. Tokom prvog mandata, Trump je insistirao na tome da zemlje koje ne izdvajaju 2-3% BDP-a za odbranu ne mogu računati na američku zaštitu. U ekstremnom scenariju, ovaj pritisak mogao bi oslabiti značaj Člana 5 NATO-a, koji garantuje kolektivnu sigurnost, te ostaviti manje članice izloženima većem riziku. Ovo bi moglo potaknuti zemlje poput Njemačke i Francuske da ubrzaju razvoj svojih obrambenih kapaciteta i pojačaju saradnju unutar Evropske unije. Iako bi povećana vojna autonomija EU dugoročno mogla donijeti prednosti, mogla bi također oslabiti koheziju NATO-a i dovesti do razlika između američkog i evropskog pristupa, posebno u vezi s Rusijom i angažmanom NATO-a u istočnoj Evropi.

Kako će se to sve odraziti na odnose SAD–EU?

Zbog njegovog "tranzakcijskog pristupa" i nekoga ko ne podržava doktrinu "multilateralizma" postoji mogućnost da bi predsjednik Trump obnovio trgovinske tenzije s Evropskom unijom (EU), pa čak i otvorio trgovinski rat u određenim sektorima. Tokom svog prvog mandata, Trump je često kritizirao EU zbog trgovinskog deficita koji SAD ima s evropskim zemljama, tvrdeći da EU koristi nepravedne trgovinske prakse. Uveo je carine na evropski čelik i aluminij, što je izazvalo recipročni odgovor EU, a prijetnje carinama na evropske automobile mogle bi ponovo postati pitanje. U novom mandatu, Trump bi vjerovatno insistirao na trgovinskim pregovorima koji bi smanjili američki deficit, pokušavajući da "izravna teren" u korist američkih kompanija. Mogao bi usloviti trgovinu u ključnim sektorima poput poljoprivrede i tehnologije, zahtjevajući veću otvorenost evropskog tržišta prema američkim proizvodima. Uz to, možda bi pokušao ograničiti evropske subvencije za određene industrije koje SAD smatra nepravednim, što bi moglo izazvati dodatne tenzije. Ipak, trgovinski rat s EU bio bi složeniji i politički riskantniji zbog snažnih ekonomskih i sigurnosnih veza između SAD-a i Evrope. Iako postoji mogućnost oštrijih trgovinskih mjera, Trump bi mogao ostati otvoren za pregovore kako bi izbjegao potpuni trgovinski rat, ali uz insistiranje na promjenama koje bi favorizirale američku ekonomiju.

Trumpova naklonost prema autoritarnim liderima mogla bi igrati značajnu ulogu u njegovom narednom mandatu.

Kako objašnjavate Trumpovu naklonost autoritarnim/diktarorskim liderima?

Trumpova naklonost prema autoritarnim liderima mogla bi igrati značajnu ulogu u njegovom narednom mandatu. Ta naklonost mogla se objasniti njegovim pragmatizmom i pokušajem ostvarivanja konkretnih političkih ciljeva bez previše zabrinutosti za unutrašnju politiku tih zemalja. U njegovoj vanjskoj politici dominirala je ideja da je "snažna" američka pozicija u svijetu bolje ostvariva ako SAD surađuju s autoritarnim režimima, čak i po cijenu zanemarivanja ljudskih prava. Trump je, osim toga, bio pod utjecajem svoje sklonosti ka biznisu i ekonomskim interesima, što je uključivalo i mogućnost povoljnijih trgovinskih odnosa s autoritarnim režimima.
Međutim, takav pristup naišao je na oštru kritiku, jer je bio u suprotnosti s osnovnim principima ljudskih prava i demokracije na kojima je SAD tradicionalno temeljio svoju vanjskopolitičku strategiju. Za mnoge, njegov odnos s Putinom, Xi Jinpingom, Kimom, Orbanom, Bin Salmanom, Vučićem i drugima predstavljao je znak nepoštovanja zapadnih normi i političkih vrijednosti, kao i signal da je Trump bio spreman zatvoriti oči pred kršenjem ljudskih prava u korist političkih i strateških interesa.

Poznato je međutim još iz prvog predsjendičkog mandata da je Trumpu Kina „trn u oku“. Očekujete li da nastavi u tom smjeru?

U novom mandatu, Trump će vjerovatno nastaviti s agresivnim pristupom prema Kini, fokusirajući se na trgovinske carine, tehnološka ograničenja i jačanje američkog vojnog prisustva u Pacifiku. Pritisak na Kinu mogao bi obuhvatiti dodatne mjere protiv kineskih tehnoloških kompanija poput Huaweija i TikToka, s naglaskom na zaštitu američke industrije i smanjenje ovisnosti o kineskom lancu snabdijevanja. Također bi vjerovatno nastojao ograničiti kineski uticaj u ključnim sektorima kao što su tehnologija i infrastruktura, i dodatno osnažiti savezništva u Indo-Pacifiku kako bi suzbio kineski uticaj u regionu. Postoji mogućnost da će Ilon Musk, iz svojih ekonomskih razloga, pokušati ublažiti Trumpovu poziciju prema Kini, ali da li će se to dogoditi, ostaje da se vidi.

Tokom svog prvog mandata, Trumpova administracija poduzela je nekoliko ključnih koraka za Izrael, poput premještanja ambasade SAD-a iz Tel Aviva u Jerusalim, priznavanja Jerusalima kao glavnog grada Izraela, te priznavanja izraelskog suvereniteta nad Golanskom visoravni. Ova politika izazvala je kritike širom arapskog svijeta i među pro-palestinskim krugovima.

Bliski istok trenutno gori. Očekujete li neke promjene prema Izraelu i Palestini?

Bespogovorna podrška Izraelu kao politika kontinuiteta. Trump će vjerovatno nastaviti svoju pro-izraelsku politiku, koja se odlikovala snažnom podrškom izraelskoj vladi. Tokom svog prvog mandata, Trumpova administracija poduzela je nekoliko ključnih koraka za Izrael, poput premještanja ambasade SAD-a iz Tel Aviva u Jerusalim, priznavanja Jerusalima kao glavnog grada Izraela, te priznavanja izraelskog suvereniteta nad Golanskom visoravni. Ova politika izazvala je kritike širom arapskog svijeta i među pro-palestinskim krugovima. U drugom mandatu, Trump će vjerovatno nastaviti podržavati izraelske vojne akcije protiv Hamasa u Gazi i Hezbolaha u Libanu, dok će manji fokus staviti na političko rješenje palestinskog pitanja. S obzirom na Trumpovu političku bazu, njegova politika će gotovo sigurno ostati naglašeno pro-izraelska, s minimalnim izgledima za značajne promjene u pristupu palestinskom pitanju.

"Two-state solution" za predsjednika Trumpa je "više nije na stolu", što nikako, nažalost, ne može biti dobra vijest za napaćene Palestince, koji su pod stravičnom agresijom i represijom tokom koje je u posljednih 13 mjeseci do danas ubijeno vise od 45.000 ljudi, među kojima su velika vecina civili, uključujući žene, djecu i starije osobe.

Da podsjetim, stav Donalda Trumpa o rješenju izraelsko-palestinskog sukoba kroz dvije države mijenjao se tokom vremena i nije uvijek bio jednostavan. Tokom 2020. godine, Trumpova administracija predstavila je plan "Mir ka prosperitetu", koji je bio zamišljen kao vizija za rješavanje izraelsko-palestinskog sukoba. Ovaj pristup se razlikovao od tradicionalnih prijedloga o dvije države koji su predviđali više teritorijalno povezanu palestinsku državu zasnovanu na granicama prije 1967. godine, uz zamjenu teritorija kako bi se obuhvatila veća izraelska naselja. No, nakon propasti ovog plana, predsjednik Trump se odmaknuo od "dvije države" solucije.

"Two-state solution" za predsjednika Trumpa je "više nije na stolu", što nikako, nažalost, ne može biti dobra vijest za napaćene Palestince, koji su pod stravičnom agresijom i represijom tokom koje je u posljednih 13 mjeseci do danas ubijeno vise od 45.000 ljudi, među kojima su velika vecina civili, uključujući žene, djecu i starije osobe.

Trenutno, što se tiče rješenja kroz dvije države za Izrael i Palestinu, Trump je sada skeptičniji, naročito nakon nedavnih eskalacija sukoba. Iako je ranije predložio plan s dvije države sa značajnim ograničenjima za palestinski suverenitet, sada smatra da je takvo rješenje "vrlo teško" ostvariti, odražavajući skepticizam o njegovoj održivosti u trenutnim okolnostima.

A odnos prema Iranu?

Trumpova administracija je 2018. napustila Zajednički sveobuhvatni plan akcije (JCPOA) i uvela oštre ekonomske sankcije kako bi izvršila pritisak na Iran. Povratak Trumpa mogao bi značiti nastavak politike maksimalnog pritiska, što bi moglo dodatno povećati napetosti i podstaknuti Iran da ubrza svoj nuklearni program. Američka vojna prisutnost u regiji mogla bi se pojačati radi odvraćanja Irana, dok bi saveznici SAD-a, poput Izraela i Saudijske Arabije, mogli dobiti veću podršku za potencijalne napade na iranska nuklearna postrojenja. Ovaj pristup bi dodatno smanjio diplomatske opcije i povećao rizik od vojne eskalacije.

Kakav će imati odnos prema ruskoj agresiji na Ukrajinu i moguće posljedice za Balkan?

Naklonost Donalda Trumpa prema saradnji s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom mogla bi dovesti do smanjenja američke podrške Ukrajini, čime bi se oslabila njena pregovaračka pozicija, a Rusiji omogućio veći prostor za ostvarenje njenih interesa. Najavljeno zaustavljanje ruske agresije na Ukrajinu, koje bi nagradilo agresora i uspostavilo presedan za promjenu granica suverenih i međunarodno priznatih država, predstavlja ozbiljan rizik za Zapadni Balkan i Bosnu i Hercegovinu. Takav razvoj događaja mogao bi ohrabriti regionalne aktere, posebno autokrate poput Milorada Dodika i Aleksandra Vučića, da uz podršku Rusije nastave destabilizaciju regiona, uključujući i BiH s ciljem realizacije separatističkih ambicija. Rizik za međunarodnu podršku Dejtonskom sporazumu i nastojanja BiH za članstvo u NATO-u bio bi dodatno povećan, s obzirom na to da Trumpov plan "2025" predviđa smanjenje američkog i NATO angažmana širom svijeta, uključujući i na Zapadnom Balkanu. Kosovo bi se također moglo suočiti s pritiskom da prihvati formiranje "Republike Srpske" na sjeveru zemlje, budući da je takav prijedlog bio razmatran prije pet godina, a tada ga je, mimo EU, predložio i zagovarao tadašnji američki izaslanik Grenell. Ni Crna Gora možda ne bi bila pošteđena pokušaja ugrožavanja svog suvereniteta i teritorijalnog integriteta, jer se već posljednjih godina ozbiljno suočava s istim i sličnim izazovima, potpomognutim iz Srbije i Rusije. Smanjenjem američkog prisustva u regionu, Srbija, koja se intenzivno naoružava, mogla bi iskoristiti svoju vojnu nadmoć i pokušati vratiti Kosovo pod svoju kontrolu.

Trumpov povratak na vlast mogao bi obnoviti fokus na Srbiju, potaknut poslovnim interesima njegovog zeta Jareda Kushnera i bliskim vezama Richarda Grenella sa srpskim zvaničnicima.

Puno se spekuliše o budućem odnosu SAD prema Srbiji i nekoj novoj ulozi Srbije u regionu?

Trumpov povratak na vlast mogao bi obnoviti fokus na Srbiju, potaknut poslovnim interesima njegovog zeta Jareda Kushnera i bliskim vezama Richarda Grenella sa srpskim zvaničnicima. Grenell je poznat po pragmatičnom pristupu koji favorizira ekonomske sporazume često na račun demokratizacije i ljudskih prava. Takav pristup mogao bi Srbiji osigurati veći uticaj u regionalnim odnosima, dok bi zanemarivanje pitanja demokratizacije moglo oslabiti stabilnost Balkana i ugroziti euroatlantske integracije zemalja koje se oslanjaju na američku podršku. Međutim, zaštita Dejtonskog sporazuma, teritorijalnog integriteta i suvereniteta Bosne i Hercegovine ostaje strateški interes Sjedinjenih Američkih Država! Međutim, potrebno je zadržati oprez, budnost i predan rad.

Znači očekujete politiku kontinuiteta kada je BiH u pitanju?

Sjedinjene Američke Države, bez obzira na to ko se nalazi u Bijeloj kući ili koja stranka ima većinu u Senatu ili Kongresu, dosljedno su podržavale teritorijalni integritet i suverenitet Bosne i Hercegovine. Stabilnost Balkana je strateški interes SAD-a, a stabilan Balkan nije moguć bez sigurne i stabilne Bosne i Hercegovine. Važno je napomenuti da je predsjednik Trump tokom svog prvog mandata produžavao izvršnu uredbu koja omogućava SAD-u da uvede sankcije pojedincima i institucijama u BiH. Konkretno, riječ je o Izvršnoj uredbi 13219, koju je 2001. godine donio predsjednik George W. Bush, a 2003. godine proširio Izvršnom uredbom 13304. Ove uredbe omogućavaju sankcionisanje pojedinaca koji ugrožavaju stabilnost Balkana, uključujući one koji podrivaju Dejtonski sporazum i prijete suverenitetu i teritorijalnom integritetu BiH. Tokom Trumpovog prvog mandata, uredba je ostala na snazi, omogućavajući američkim vlastima da primjene sankcije protiv zvaničnika u BiH i drugih aktera za koje se smatralo da destabilizuju zemlju ili krše mir. Na osnovu ove uredbe, Trump je uveo i držao sankcije Miloradu Dodiku. U tom kontekstu, Dodikova simbolična gesta nošenja Trumpovog prepoznatljivog kačketa i oslikavanje "Palače RS" s Trumpovim likom vjerujem pokazati će se uzaludnom. Uzimajući sve navedeno u obzir, završimo s pozitivnim tonom – iako postoje izazovi koji zahtijevaju budnost i predan rad na njihovom adresiranju onih kome je BiH na srcu, nadam se da će Trumpova najavljena pacifistička politika preovladati i spriječiti destabilizaciju Zapadnog Balkana i suzbiti strani ruski uticaj, te osigurati kontinuitet američke politike koja podržava suverenitet i teritorijalni integritet BiH, kao i njen put ka članstvu u NATO-u i EU.