Život / Kultura

Opera za vokalno-instrumentalni ansambl, elektroniku i kućne aparate autorice Nejre Babić, rediteljice/ kompozitorice Irene Popović Dragović "Tri boje cvekle" izvedena je sinoć u okviru Takmičarskog programa Pozorišnih igara Bosne i Hercegovine u Jajcu, pete festivalske noći. Tim je povodom upriličen okrugli sto na kojem je razgovarano o aspektima ovog komada. 

U predstavi igraju Ana Mia Karić, Emina Muftić, Amila Ravkić, Sanjin Arnautović, Hana Zrno, Matea Mavrak, Lidija Kordić, Alen Konjicija, Sara Seksan i Nikolina Vujić.

Predstava se bavi temama o kojima se rijetko govori - bolešću, gubitkom i tugom, ali i snagom života koja iz njih proizilaze. Autorica Nejra Babić tekst je pisala pogođena ličnom tragedijom, gubitkom majke.

Irena Popović Dragović ocijenila je na okruglom stolu da je riječ o tekstu koji je jako ličan i intiman te na indirektan ili direktan način vezan za sve nas.

- Operska forma ima nekako mogućnost da nas odvede u nerealne, realne, imaginarne prizore i da od nas, pored toga što nas zvučno vodi u neko naše magnovenje, daje nam mogućnost da sve te scene koje su nam nekako možda i prelične napravi od nas da mi to sve gledamo sa jednom distancom. I mislim da je to jedino rješenje ovog teksta Nejre Babić koji je predivan - kazala je Popović Dragović.

Ona naglašava da je kroz proces rada na ovom tekstu doživjela lične teške trenutke, posebno jer joj je majka bila na operacionom stolu. Uprkos tome, uspjela je da odvoji privatno od profesionalnog i da kroz umjetnički čin prenese univerzalnu poruku koja se tiče svih nas.

Glumica Sara Seksan smatra da "Tri boje cvekle" nije predstava o smrti, nego je  glorifikacija života jedne majke, a i bilo koga ko se suočava sa ovom katastrofom.

- Smrt se često doživljava kao kraj, ali može biti i trenutak kada slavimo život osobe koja nas je napustila. Važno je razumjeti da smrt nije samo prestanak života, već i prilika da se sjećamo i slavimo život onih koji su nas dotakli, posebno ako su ostavili za sobom porodicu i prijatelje. Slavlje života pomaže u procesu tugovanja i daje smisao i snagu onima koji ostaju da nastave dalje - smatra Sara Seksan.

Amila Ravkić je operna solistkinja koja je kroz ovu predstavu stekla drugačije iskustvo u odnosu na ono što je radila ranije.

Ona je istakla da je tema predstave vrlo bolna, vrlo intimna i za protogoniste i za publiku.

Ravkić smatra da je posebnost ove opere u bliskosti operskog glasa sa publikom, bez velike distance koju obično stvaraju orkestar i tehnički elementi. Takav pristup donosi novo iskustvo gledalištu i čini predstavu posebnom.

- Forma predstave je osmišljena tako da u trenucima očekivanog pada dinamike uslijedi podizanje, simbolizujući životne uspone i padove. Opera slavi ljepotu i šarolikost života, istovremeno noseći tugu i radost - kazala je Ravkić.

Tokom razgovora o predstavi direktorica SARTR-a Maja Salkić, a potom i ostale kolege ocijenili su da treba potaknuti one koji o tome odlučuju da se više angažuju na poboljšanju uslova u Domu kulture Jajce.

Salkić smatra da je potrebno renovirati sale, uložiti u tehničku opremu kako bi se omogućilo da pozorišta koja učesvuju na Festivalu ili gostuju imaju mogućnosti da pokažu konkretne rezultata rada.

- Naš glas treba biti jasniji i konkretan i usmjeren prema ljudima koji donose odluke da bi se stvari poboljšale. Bilo bi divno da Jajce preraste u mali odmor akademija, da se ovdje svi sretnu, imaju radionice i bave se predstavama - kazala je Salkić.