Prema dostupnim podacima u BiH je u posljednjih 10 godina, do kraja novembra 2023 godine, ubijeno najmanje 70 žena  – među njima je 5 koje su preživjele pokušaj ubistva, dok je broj slučajeva nasilja teško odrediti. Podaci nisu pouzdani jer ne postoje precizne evidencije. Za ove slučajeve femicida do sada je izrečeno 29 presuda, mahom zatvorskih kazni od 3,5 do 40 godina, a od 70 ubica  njih 29 je izvršilo samoubistvo

Bosna i Hercegovina je u novembru 2013. godine ratificirala Istanbulsku konvenciju kao šesta zemlja, a Konvencija je stupila na snagu 1. augusta 2014. Godine, čime se obavezala da će poduzeti zakonodavne i druge mjere kako bi osigurala zakonske, institucionalne i organizacione okvire za prevenciju nasilja nad ženama, zaštitu žrtava i sankcionisanje počinilaca nasilja.

Stručnjak za ljudska prava i ravnopravnost polova Adnan Kadribašić na osnovu dostupnih podataka cijeni da je  svaka treća žrtva ubistva u BiH – žena.

Broj slučajeva nasilja teško odrediti

Fondacija CURE je uz finansijsku podršku Fondacije Heinrich Böll kreirala bazu  podataka  o broju ubijenih žena u BiH, na osnovu medijskih izvještaja i podataka pojedinih organizacija civilnog društva.

Prema dostupnim podacima u BiH je u posljednjih 10 godina, do kraja novembra 2023. godine, ubijeno najmanje 70 žena  – među njima je 5 koje su preživjele pokušaj ubistva, dok je broj slučajeva nasilja teško odrediti. Podaci nisu pouzdani jer ne postoje precizne evidencije. Za ove slučajeve femicida do sada je izrečeno 29 presuda, mahom zatvorskih kazni od 3,5 do 40 godina, a od 70 ubica  njih 29 je izvršilo samoubistvo.

Ova baza je podložna dopunama, ali je veoma korisna za sva dalja istraživanja i analize.

U proteklom periodu, a posebno nakon ubistva Nizame Hećimović u Grdačcu, koje je  njen ubica Nermin Sulejmanović direktno prenosio na Instagramu, mnogo se govori o femicidu i Fondacija CURE je organizovala niz sastanaka s ciljem nalaženja zajedničkog rješenja i najboljeg pristupa institucijama sistema vlasti kako bi što prije bila kreirana potrebna rješenja.

Otvorena pitanja

Debata u kojoj kroz više sastanaka učestvuju bosanskohercegovačke organizacije civilnog društva, predstavnici/e pojedinih političkih institucija, predstavnici/e vladinih stručnih tijela i predstavnici/e pojedinih međunarodnih organizacija, dala je nekoliko zaključaka i zahtjeva.

Činjenica je da 20 godina poslije usvajanja Zakona o zabrani diskriminacije i 10 godina od Istanbulske konvencije u BiH imamo porast nasilja nad ženama i pokazatelje neprimjenjivosti postojećih zakonskih obaveza. Postojeće stanje jasno ukazuje na nedostatak saradnje i zajedničkog pristupa zaštiti od nasilja kao i femicida, najprije između resornih ministarstava, gender mehanizama i međunarodnih i domaćih organizacija. Takođe je uočeno da nema razmjene informacija između različitih nivoa vlasti i različitih institucija.

Otvorena su pitanja kako se u drugim državama može napraviti efikasan sistem prevencije, zaštite ali i sankcionisanje počinitelja a u BiH ne može; šta se desilo sa bh. društvom između 2013.  i danas; zašto je zanemarena važnosti dijeljenja informacija o broju žrtava, onima koji koče pozitivne procese….

Nema političke volje

Uočeno je da  tužioci/teljice i sudije/inice ne koriste postojeću zakonsku regulativu koja im omogućuje da optuže ili presude femicid kao teži oblik ubistva ili ubistvo na svirep način što bi rezultiralo dužim zakonskim kaznama i jasnijom preventivnom porukom; često pokušaj ubistva koristi kao olakšavajuća činjenica iako dokazi i iskazi pokazuju jasnu namjeru da se ženska osoba liši života; u presudama sudovi uzimaju u obzir teške psihičke i emotivne posljedice po žrtvu, a ne uzimaju u obzir motiv pokušaja ili izvršenja femicida… Postoji strah da na sudije veliki uticaj ima patrijarhalno vaspitanje  i postojeće rodno zasnovane predrasude.

Zaključeno je da u BiH nema političke volje za borbu protiv rodno zasnovanog nasilja jer institucije skoro 20 godina pričaju o zakonima, a ne primjenjuju ni postojeće.

Takođe je zaključeno da je pitanje rodno zasnovanog nasilja bolje riješeno u RS nego u FBiH: još 2000. godine je nasilje u porodici uvršteno u Krivični zakon Republike Srpske, a potom je 2005. donesen prvi Zakon o zaštiti od nasilja, 2012. drugi i kasnije je tri puta izmjenjen. U julu 2023. godine je počeo rad na novom  Zakonu o zaštiti od nasilja u porodici, u radnu grupu su uključeni i predstavnici/e nevladinog sektora i odlučeno je da se ne radi poseban zakon o femicidu jer je taj oblik nasilja uvršten  u  novi Nacrt zakona o zaštiti od nasilja u porodici i nasilja prema ženama. Vlada RS je takođe prihvatila inicijativu da u potpunosti finansira rad sigurnih kuća i SOS telefona/operaterki.

SOS telefon, mediji, Zakon

Uočeno je da rad  SOS telefona nije u skladu s potrebama, čak se može reći i da je diskriminatoran: SOS telefonu za Federaciju BiH – 1265 – besplatan pristup imaju žene ili osobe koje koriste usluge BH Telecoma i  Eroneta, a  SOS-telefonu Gender centra RS – 1264 – samo osobe koje koriste usluge m:tel-a i to bi trebalo uskladiti.

Uz to osobe koje dežuraju pored tih telefona 24 sata dnevno nisu plaćene za taj rad.

Uočeno je i da mediji, iako se njihov odnos prema rodno zasnovanom nasilju mijenja u posljednje vrijeme, ne pokazuju razumijevanje značaja ovog problema  i svoje profesionalne obaveze: česti su senzacionalistički naslovi, objava nepotrebnih detalja koji dodatno viktimiziraju žrtvu ili uznemiravaju porodicu, pa i javnost i  možda najvažnije – nakon ubistva izostaje praćenje suđenja, brige o djeci i svega što prati ubistvo žene.

Od Parlamenta FBiH je 27. 09. 2023. zatraženo da u roku od 90 dana dostave novi Zakon o zaštiti u nasilju u porodici i izmjene Krivičnog zakona sa pooštrenim mjerama prema nasilniku

Zahtjevi koji su definisani kroz debatu u proteklom periodu:

• HITNO mijenjati Krivični zakon FBiH na način da prepoznaje femicid kao teški oblik ubistva i da je usklađen s Istanbulskom konvencijom, predvidjeti drakonske kazne za femicid
• HITNO donijeti novi Zakon o zaštiti od nasilja u porodici i uskladiti ga s Istanbulskom konvencijom i Krivičnim zakonom FBiH, a u njemu definisati put zaštite od nasilja u porodici
• HITNO mijenjati i Porodični zakon i uskladiti ga s drugim zakonima iz ovog seta
• HITNO Zakon o ravnopravnosti spolova BiH uskladiti sa izmjenama zakona iz ove grupe koje trebaju biti hitno napravljene
• HITNO izmjeniti i Zakon o krivičnom procesu u FBiH
• HITNO uspostaviti procedure za policiju potrebne za  procjenu rizika i procjenu potreba žrtve rodnozasnovanog nasilja, definisati obrasce, hodograme
• HITNO kreirati instrukcije prema policijskim stanica za ponašanje prema žrtvama usklađene sa uputama centara za socijalni rad (MUP)
• HITNO razmotriti radno vrijeme i dežure u centrima za socijalni rad,
• HITNO uspostaviti registar nasilnika i pratiti slučajeve nasilja (poštivanje zaštitnih mjera i drugo)
• ODMAH početi s primjenom i provedbom Istanbulske konvencije i preporuka GREVIO komiteta
• HITNO povezati ministarstava, institucije i nevladine organizacije koje rade na pitanjima vezanim za femicid i nastojati koordinirati rad
• Tužilaštva i sudovi moraju uozbiljiti svoj rad kada su u pitanju ubistva žena
• Analizirati rad resornih ministarstava iz kojih se često može čuti da su podkapacitirani i uspostaviti ozbiljnu komunikaciju između njih i gender mehanizama, ombudsmena i nevladinog sektora koji mogu pomoći svojim ekspertizama
• Razmotriti intenzivnije upućivanje počinilaca na resocijalizaciju
• Potrebno je analizirati preventivne i zaštitne mjere u korist žrtava nasilja i sankcionisanje počinitelja u posljednjih 10 godina, od usvajanja Istanbulske konvencije.
• Rodna ravnopravnost i rodno uvjetovanje nasilje moraju biti prisutniji u obrazovanju za sve uzraste

Definisane su i preporuke:

• Prijedloge i inicijative izmjena zakona poput Krivičnog zakona FBiH i Zakona o zaštiti od nasilja u porodici, kao i drugih, raditi transparentno uz uključenje svih relevantnih aktera iz vladinog, nevladinog i akademskog sektora;
• Insistirati kod resornih ministarstava (Ministarstvo pravde, Ministarstvo unutrašnjih poslova, Ministarstvo za rad i socijalna pitanja i dr) da u sastav radnih grupa za nacrte novih ili izmjene/dopune zakona obavezno uključuju predstavnike/ice gender mehanizama, institucija poput Ombudsmena, akademske zajednice i nevladinog sektora;
• Redovna i masovna  edukacija osoba iz pravosudnih i policijskih struktura te centara za socijalni rad po pitanju rodnozasnovanog nasilja, mogućnosti i mehanizama zaštite žrtve i sankcionisanja počinioca;
• Drakonski sankcionisati počinitelje femicida kao jedan vid prevencije;
• Uvesti zaštitne mjere ne samo prema žrtvi nasilja već i djeci;
• Insistirati na odgovornosti svih nadležnih aktera u procesu prevencije od nasilja, zaštite žrtve i sankcionisanja počinitelja;
• Napraviti bazu podataka o svim inicijativama za donošenje novih i izmjene postojećih zakona a koji se tiču zaštite od nasilja u porodici i nad ženama te femicida;
• Napraviti jedinstvenu i dostupnu bazu podataka o žrtvama femicida kao i registar počinitelja nasilnika;
• Insistirati na sistemskom uvođenju procjene rizika žrtve nasilja od strane policijskih službenika/ca na području FBiH.