Intervju

Pravni ekspert Enver Išerić spada u grupu onih koji se ne libe javno istupiti i izraziti svoj stav povodom brojnih političkih i pravnih tema i dilema kojih u Bosni i Hercegovini ne manjka, naročito u posljednje vrijeme kada nas potresa najveća kriza još od Dejtona. U razgovoru za naš portal prokomentarisao je neke od najurgentijih tema i problema.

Razgovarao: Zdravko Čupović ([email protected])

Novi Izborni zakon se ponovo nametnuo u top političke teme proteklih dana. Čini se da HDZ uslovljava partnere iz Trojke i opozicije iz Republike Srpske upravo Izbornim zakonom ukoliko namjeravaju stvarati novu koaliciju na državnom nivou. Proteklih dana o tome su se oglašavali mnogi – od Dragana Čovića, opozicionara iz RS-a, do Nermina Nikšića i profesora Envera Kazaza. Kakav je Vaš komentar?

- Građani Bosne i Hercegovine su navikli na razne najave, razna obećanja, napredak u svim oblastima života. Navikli smo na najave i ubrzanog kretanja ka članstvu u Evropskoj uniji. I tako smo navikli i na najavu usvajanja Izbornog zakona koji bi bio isključivo po zahtjevu i željama HDZ-a. Moramo priznati da većina od tih obećanja nije ispunjena, odnosno da postoje samo neke male naznake početka kretanja u obećanom pravcu. U mnogim oblastima, situacija se pogoršava. Ali što se tiče samog Izbornog zakona, čije usvajanje najavljuju, tu svi moramo biti krajnje oprezni. HDZ je u tom svom anticivilizacijskom zahtjevu vrlo uporan i sa tim svojim zahtjevom uslovljava svoje koalicione partnere. Međutim, moramo priznati da je i većina koalicionih partnera HDZ-a, kako sadašnjih, tako i bivših, obećavala HDZ-u usvajanje zakona koji bi značio uvođenje nove diskriminacije građana naše države, a po HDZ-ovim zahtjevima. Međutim, do sada niko nije imao hrabrosti napraviti taj anticivilizacijski korak. Zašto nemaju hrabrosti je pitanje koje istovremeno daje i odgovor na usklađenost takvih zahtjeva sa demokratskim i civilizacijskim standardima. Ako je to u redu što traži HDZ, onda nema potrebe da na zvaničnim sastancima pričaju jednu priču, a pred kamerama drugu. Treba ući u Parlament i o tome se izjasniti, odnosno to usvojiti. Ali svi oni znaju da su to rješenja za srednji vijek.

O profesoru Kazazu

Šta mislite hoće li biti usvojena takva rješenja?

-Iz svega navedenog, takva rješenja nikada neće biti usvojena. Nije to u skladu ni sa presudom Ustavnog suda BiH, a na presudu Ljubić se poziva HDZ, jer niti u jednoj presudi Ustavnog suda nije se odlučivalo o ustavnosti odredaba izbornog zakona kojima se uređuje način izbora članova Predsjedništva BiH. Nije taj zahtjev u skladu ni sa presudama Evropskog suda za ljudska prava. To rješenje je u direktnoj suprotnosti sa tim presudama i sa svim evropskim standardima po kojim  svi građani imaju ista biračka prava. To znači da imaju pravo da biraju i da budu birani. Isto tako imaju pravo da njihov glas pri izboru svojih predstavnika vrijedi jednako. Ovo što traži HDZ, a to se u konačnici svodi na to da jedan kanton može izabrati jednog člana Predsjedništva, bilo bi slično rješenju po kojem bi, na primjer, glas univerzitetskog profesora vrijedio 22 puta više od građana koji to nisu. Da ne govorimo o tome da se tim rješenjima isključuje mogućnost da bilo koji Hrvat koji živi na području gdje Hrvati nisu većina, bude izabran za člana Predsjedništva. E pa, ko ima hrabrosti glasati za takvo rješenje?  

Ovo što traži HDZ, a to se u konačnici svodi na to da jedan kanton može izabrati jednog člana predsjedništva, bilo bi slično rješenju po kojem bi,na primjer, glas univerzitetskog profesora vrijedio 22 puta više od građana koji to nisu.

A ovaj prijedlog profesora Envera Kazaza koji smatra da Trojka mora preuzeti odgovornost i dogovoriti izmjene Izbornog zakona čak i po cijenu političkog nestanka, tvrdeći da je projekt "Komšić" oblik majorizacije Hrvata- mnogo je reakcija u javnosti?

- To što je prof. Enver Kazaz ohrabrivao „trojku“ da usvoje takvo rješenje i da, kako kaže, uđu u historiju, je vrlo zabrinjavajući stav. O tome sam iznio svoje mišljenje u tekstu „Enver Kazaz za sebe kaže da je ništa. Kako onda može predložiti 'nešto'?”, a u kojem ukazujem na njegove nedosljednosti u stavovima po istom pitanju, a bez promijenjenih okolnosti. To ukazuje na korupcijske radnje nove vrste koje još nisu poznate i koje nisu zakonski definirane. To ukazuje na pokušaj zloupotrebe profesorske pozicije, kako bi se obmanuo određen broj građana, koji bi trebali da podrže ta nakaradna rješenja. To je degradacija zvanja doktora nauka, bez obzira što profesor Kazaz nije doktor pravnih nauka čije je područje pitanje izbornog zakona i biračkog prava, kao i ustavnih rješenja.

Dodik kontra države

Ipak, najveća kriza je vezana za lidere Republike Srpske, odnosno za sve ono što se dešavalo nakon izricanja presude Miloradu Dodiku. Da li očekujete pravosudni epilog ili mislite da bi uz posredovanje međunarodne zajednice ipak moglo doći do nekog “solomonskog rješenja” jer vidimo da je to bila I tema sastanka predsjednika Srbije i Francuske Aleksandra Vučića i Emanuela Macrona?

- Dodik i drugi počinioci krivičnog djela moraju biti privedeni pravdi. U suprotnom neće biti države Bosne i Hercegovine. Jedino je zabrinjavajuće to što agencije za provođenje zakona do sada nisu izvršile nalog Suda Bosne i Hercegovine. U ovom slučaju nisu moguća nikakva „solomonska rješenja“. Dodik je u predmetu za koji je osuđen, mogao pregovarati i postizati sporazum sa Tužilaštvom, a na osnovu tih sporazuma o priznanju krivice, Tužilaštvo može predložiti blažu kaznu za počinjenje krivičnog djela.

Ako se ne prestane sa napadima na državu i njen ustavni poredak, jedino moguće i ispravno rješenje je potpuno ukidanje entiteta, koji postupaju suprotno Ustavu i Dejtonskom mirovnom sporazumu.

Nikakva druga „solomonska rješenja“ niti su moguća niti dopuštena. Sve drugo bi značilo uvođenje potpune anarhije i iz tog stanja bi bilo vrlo teško izaći. Ta solomonska rješenja bi bila kobna ne samo za vladavinu prava, nego i za opstanak države Bosne i Hercegovine. Ako se ne prestane sa napadima na državu i njen ustavni poredak, jedino moguće i ispravno rješenje je potpuno ukidanje entiteta, koji postupaju suprotno Ustavu i Dejtonskom mirovnom sporazumu. U Ustav također nisu uvedeni mehanizmi vrlo komplikovanog načina donošenja odluka da bi se blokirao rad državnih institucija, već da bi se zaštitila prava konstitutivnih naroda, ukoliko bi ona bila ugrožena. S obzirom da se i ti mehanizmi zloupotrebljavaju i koriste za rušenje države i njenih institucija i oni moraju biti preispitani i na drugi način definirani kako je predložila Venecijanska komisija. A to znači ukidanje Doma naroda i prabacijavanje zaštite kolektivnih prava u Predstavnički dom.

Presuda Kovačević

I za sami kraj da se osvrnemo i na očekivanu odluku Velikog vijeća u slučaju Kovačević – šta će se desiti ako je potvrde, a koje su posljedice ako je ukinu i zašto više niko ne spominje presude Sejdić-Finci, Zornić...?

- I pored činjenice da su protiv ove presude i u cilju njenog ukidanja pred Velikim vijećem Evropskog suda za ljudska prava, bili angažovani brojni timovi, kako Ureda visokog predstavnika, tako i Republike Hrvatska, a što je najžalosnije i tim Vijeća ministara Bosne i Hercegovine, ja smatram da će presuda Kovačević biti potvrđena. To su jednostavno standardi Evrope. Nije realno očekivati da Evropski sud donosi odluke koje su suprotne tim standardima, i da bez ikakvih novih argumenata izmijeni već donesenu presudu. Čak, mišljenja sam, da su ovi timovi koji su bili zaduženi da rade na „rušenju“ presude, dali dodatne argumente sudijama Velikog vijeća da tu presudu potvrde.

I pored činjenice da su protiv ove presude i u cilju njenog ukidanja pred Velikim vijećem Evropskog suda za ljudska prava, bili angažovani brojni timovi, kako Ureda visokog predstavnika, tako i Republike Hrvatska, a što je najžalosnije i tim Vijeća ministara Bosne i Hercegovine, ja smatram da će presuda Kovačević biti potvrđena.

Ukoliko presuda bude potvrđena to bi značilo da pri izboru članova Predsjedništva Bosna i Hercegovina mora biti jedna izborna jedinica, kako bi se omogućilo svima da biraju one kandidate za koje smatraju da će ih najbolje predstavljati. U slučaju da presuda bude ukinuta, imamo na snazi sve ranije presude koje nas obavezuju da omogućimo svim građanima da se kandidiraju u oba entiteta, a to znači i Bošnjacima i Hrvatima i ostalima u entitetu Republika Srpska, ali i Srbima i Ostalima u entitetu Federacija Bosne i Hercegovine. Isti slučaj je i sa delegatima u Domu naroda. Nakon implementacije tih presuda postojala bi mogućnost da, naprimjer Srbin iz Federacije, koji se kandidira za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, dobije više glasova od kandidata iz reda srpskog naroda koji se kandidirao u entitetu Republika Srpska. Tako se može desiti i obrnuto u Republici Srpskoj. Zbog toga implemantacija tih presuda zahtijeva vrlo temeljit i odgovoran rad na definiranju ustavnih i zakonskih rješenja. Borba protiv presude Kovačević i „zaboravljanje“ ranije donesenih presuda (Sejdić-Finci  i druge presude) rezultat je grčevite borbe određenih političkih stranaka da etnički, teritorijalno još više podijele državu Bosnu i Hercegovinu, a što bi na kraju dovelo do njenog potpunog nestanka. A to su bili razlozi i ciljevi agresije koja je izvršena na našu državu.