Dok pomorci čekaju, osiguravatelji brodova i tereta dižu cijene osiguranja, koje se iz rutinskog troška pretvorilo u ključnu prepreku za trgovinu

Piše: Đuro Kozar

Poslije napada Sjedinjenih Američkih Država i Izraela na Iran, od prvog dana je jasno da taj rat, osim vojne, ima i energetsku dimenziju. U prvih nekoliko sati od početka agresije, Iranska revolucionarna garda je radiom emitirala upozorenja svim brodovima u Hormuškom tjesnacu da prolaz nije dopušten. Prvobitno to nije bila formalna blokada, jer Iran tada nije fizički zatvorio tjesnac, ali učinak je bio identičan.

Hormuški moreuz, širok samo 38 kilometara na svom najužem dijelu, povezuje Perzijski zaljev s ostatkom svijeta. Na sjeveru pripada Iranu, a na jugu graniči s Omanom i predstavlja jedinu rutu kojom brodovi — uključujući tankere za naftu i plin — prevoze energiju iz Iraka, Kuvajta, Bahreina, Katara, istočne obale Saudijske Arabije i većeg dijela Ujedinjenih Arapskih Emirata do globalnih tržišta.

Eskalacija sukoba na Bliskom istoku pretvorila je ovu ključnu svjetsku arteriju za prijevoz energenata u zonu visokog rizika. Promet je gotovo zaustavljen, a posljedice osjeća cijeli svijet: oko 20.000 pomoraca i 15.000 putnika s kruzera praktično je blokirano unutar Perzijskog zaljeva. Svi oni zarobljeni su na svojim brodovima, dok su troškovi osiguranja i cijene nafte dosegnuli astronomske nivoe, prijeteći novim talasom globalne inflacije.

Blokada dronovima

Zanimljivo je da potpuno zatvaranje ovog tjesnaca Iran nije proveo pomoću ratne mornarice, mina i protivbrodskih projektila, nego dronovima. Kada je Iranska revolucionarna garda zaprijetila da će svaki tanker pogoditi i zapaliti, to je bio signal osiguravajućim društvima. Naravno, tankerima se nezgode dešavaju i u miru, ali u ratu je rizik najveći i zbog toga su osiguravajuća društva odlučila da je nesigurno prolaziti kroz tu usku krivinu plovnog puta.

Preveliki je to trošak za osiguravatelje, ali i za reosiguravatelje na koje se prenosi dio rizika (ili cijeli rizik) kada osiguravatelj, zbog ograničenih finansijskih kapaciteta, nije u stanju samostalno preuzeti težak rizik.

I dok pomorci čekaju, osiguravatelji brodova i tereta dižu cijene osiguranja, koje se iz rutinskog troška pretvorilo u ključnu prepreku za trgovinu. Najveći svjetski osiguravatelji, uključujući londonski Lloyd’s te agencije poput Garde i Skulda, izdali su obavijesti o otkazivanju pokrića za ratni rizik na Bliskom istoku, ostavljajući brodarima da pronađu nova, vjerovatno još skuplja rješenja. Tako se ekonomski račun za brodare sam od sebe zatvorio.

U prvih nekoliko dana brodski podaci su pokazali da je krajem februara pad prometa iznosio 70 posto, da bi se u prvoj dekadi marta sveo na nulu. Samo su iranski tankeri, koji su nastavili izvoziti naftu prema Kini, prolazili tjesnacem. Prema podacima Zajedničkog pomorskog informacijskog centra (JMIC), između 1. i 12. marta kroz tjesnac je prošlo svega 39 teretnih plovila, dok je u normalnim okolnostima dnevno prolazilo oko 138 brodova.

Iranski Korpus islamske revolucionarne garde (IRGC) objavio je da će svaka arapska ili evropska država koja protjera izraelske i američke ambasadore sa svoje teritorije dobiti neograničen prolaz kroz Hormuški tjesnac, počevši od 15. marta. Prema navodima iranske državne televizije IRIB, Revolucionarna garda je poručila da će pomenute države imati „puno pravo i slobodu“ prolaska kroz taj strateški morski prolaz ako prekinu diplomatske odnose i s Izraelom i sa Sjedinjenim Državama. Ovaj poziv je upućen, ali nije vjerovatno da će biti prihvaćen, jer Teheran traži nemoguće.

Negativan odgovor

Mogu li Amerikanci deblokirati Hormuški tjesnac? Oni bi to svakako željeli, ali je pitanje kako. Do sada su agresiju na Iran vršili iz relativne sigurnosti udaljenih zračnih baza i iz zraka, ali slanje ratnih brodova kao pratnje trgovačkim približilo bi američke snage jednostavnom, ali smrtonosnom arsenalu Irana.

Koliki bi to bio rizik pokazuje podatak da bi se dnevno moralo pratiti oko 80 tankera kroz Hormuz, a neizvjesno je kada bi se ovaj rat mogao završiti. Predsjednik SAD-a Donald Trump izjavio je da se nada da će Kina, Francuska, Japan, Južna Koreja, Ujedinjeno Kraljevstvo i druge zemlje poslati mornaričke snage kako bi se osigurao prolaz brodova kroz Hormuški tjesnac, ali je dobio negativan odgovor.

Francuska neće slati ratne brodove u Hormuški tjesnac, objavilo je francusko ministarstvo vanjskih poslova i dodalo: „Ne. Naša udarna skupina nosača aviona ostaje u istočnom Sredozemlju. Francuska misija je odbrambena i zaštitna. Prestanite širiti paniku.“

Teško je zamisliti situaciju da Iranci potope američki brod, ili čak da napadnu jedan pa bude potrebna operacija spašavanja mornara. To bi bilo katastrofalno za Trumpov imidž na američkoj političkoj sceni.

Inače, zbog rata na Bliskom istoku zabilježen je pad Trumpove popularnosti: čak 61 posto Amerikanaca vjeruje da SAD idu u pogrešnom pravcu. Trump nije napao samo Iran nego i međunarodni sistem zasnovan na pravilima, narušio savezništva i produbio podjele unutar same Amerike, sukobljavajući se s Kongresom, sudovima, medijima, univerzitetima i državnom administracijom.

ČITAJTE I OVO:

 Može li pasti iranski režim?