Intervju

Bivšem direktoru ITF-a iz Ljubljane, Goranu Gačniku, ste morali platiti samo da vam ne smeta na tenderu • Ti direktori međunarodnih kompanija su poslije osnovali ili bili suvlasnici kompanija u BiH i sami sebi dodjeljivali poslove • Domaći ti traže tri posto; Najviše problema sam imao sa Dušanom Gavranom, iz BHMAC-a • Gavran je dobio deset mjeseci zatvora koje će otkupiti za 30 tisuća, po 100 KM za dan. To nemate nigdje u svijetu da za 30.000 KM dobijete dva miliona eura i čisti ste ko suza

Travničanin Davor Kolenda, nakon rata nastanjen u Mostaru, osnivač je i bivši direktor kompanije VilaKol, iz Nove Bile, i direktor humanitarne organizacije ProVita, iz Mostara. Nakon loših iskustava u poslovima deminiranja i teškog obolijevanja usljed stresa, povlači se iz ovog posla. Sada je predavač na Nezavisnom univerzitetu u Banjoj Luci i predsjednik Upravnog vijeća Sveučilišta Hercegovina, ali i analitičar protuminskih aktivnosti.

Imali ste neko vlastito iskustvo vezano za korupciju?

- Tokom 16 godina rada na deminiranju bio sam pod raznim pritiscima, i domaćim i međunarodnim. U ovom poslu i tzv. humanitarnom deminiranju ljude koji koruptivno djeluju imate na više nivoa. Imali ste, recimo, direktora međunarodne organizacije ITF-a iz Ljubljane koja implementira projekte deminiranja i njihovom bivšem direktoru Goranu Gačniku ste morali platiti samo da vam ne smeta kada učestvujete na nekom tenderu. Ti direktori međunarodnih kompanija su poslije osnovali ili bili suvlasnici kompanija u BiH i sami sebi dodjeljivali poslove. Jedno vrijeme su postojale i liste kompanija koje mogu dobiti posao deminiranja i na njima nije bilo nikoga ko ne plati reket tim međunarodnim investitorima. Ako ne platiš taj reket onda oni donatorima šalju anonimna pisma u kojima te optuže da finansiraš teroriste, haške osuđenike ili ti podmetnu bombu na teren koji si deminirao. Domaći, a ja sam imao najviše problema sa Dušanom Gavranom, iz BHMAC-a, ti traže tri posto da te ne bi maltretirao domaći administrativni aparat, poput inspekcije i drugih. Ako im ne platiš – svi su ti za vratom. Sve to se meni dešavalo i ja sam sve to prezentirao tužilaštvu. Gavrana je nas osam kompanija zajednički prijavilo za niz djela, ali i sada, kada je otišao Gavran, ostali su gavrančići. U Banjoj Luci u BHMAC-u radi najbliži rođak Gavranove žene, Željko Travar, koji je operisao zajedno sa njim. On je inače i državni službenik i visoki funkcioner PDP, što je čisti sukob interesa. Kada se njima zamjerite nikada više nećete dobiti posao jer oni boduju firme na tenderima i od njih je nemoguće dobiti bodove. Poslove dobivaju oni koji plaćaju reket. Mi smo konkretno 2011/12. bili na jednom tenderu Evropske komisije i od nas je Gavran tražio 20 tisuća eura da nam dodijeli projekte po jednom tenderu, ali je to teško dokazati jer je on poslao posrednika i ponuda je izrečena u četiri oka i, kasnije, ja tvrdim jedno - on drugo. Kako ja nisam pristao na to, prijavili smo ga i dvije nedjelje kasnije smo dobili posao.

Šta ste vi uradili tim povodom i kako se sada osjećate u vezi sa tim?

- Tužiteljstvo se nije htjelo baviti time iako su se mogli izlistavati pozivi i razgovori i slično. Moja slobodna procjena je da je Gavran na ovaj način ukrao oko dva miliona eura, ali to je nemoguće dokazati. On je kasnije osuđen za nešto drugo, dobio je deset mjeseci zatvora koje će otkupiti za 30 tisuća, po 100 KM za dan. To nemate nigdje u svijetu, da za 30.000 KM dobijete dva miliona eura i čisti ste ko suza. A ja sam dobio šećer, visoki tlak, gotovo sam oslijepio od stresa i ništa nisam postigao. Situaciju u BHMAC-u je još gora, svi oni koji su utjerivali reket za Gavrana su ostali, malo se primirili, a sada opet djeluju ili imaju druge koji rade za njih. O nama, sada, donatorima dolaze anonimna pisma i dok se mi odbranimo i dokažemo da nismo krivi - gotovo je. Gore prođe onaj ko prijavi korupciju, nego onaj ko daje mito. Unište te apsolutno. U našem društvu nema pore u kojoj nema „Gavrana“.

Koliko uopšte znate o prisutnosti korupcije u BiH, da li je ima u ovoj mjeru u kojoj se o njoj govori ili više ili manje?

- Sve je ruka ruku mije. Imaju strategiju i onda po njima niko ne radi. Je..š strategiju, sve je to ista ekipa.

Kako je moguće da korupcija postoji u BiH ako se svaki dan neko od političkih autoriteta pojavi i skoro pa zakune u borbu protiv korupcije?

- Pa on im je šef! Zar mislite da je Gavran to mogao raditi bez Sredoja Novića, koji mu je bio ministar? Držali su Gavrana tamo 12 godina, mimo svih mandata. Mi prijavili korupciju, a oni ga suspenduju tek dvije godine kasnije. Uvijek je politički autoritet mentor korumpiranim ljudima, oni su samo izvršioci, a političar kupuje poene svojoj političkoj stranci.

Ko bi trebao da se bori protiv korupcije i na koji način?

- BiH je napravljena da ne funkcionira i mi kao hoćemo da nema korupcije, ali sav sustav je napravljen tako da se ona održi. Sada se bavim znanošću i kada analiziram stvari vidim da pitanje Bosne još uvijek nije riješeno. Protiv korupcije bi trebali da se borimo svi mi koji smo joj izloženi, nas 95 posto koji smo izloženi koruptivnim zahtjevima, ali gore prođete kada je prijavite nego kada je ne prijavite jer vi tom prijavom ne prijavljujete pojedinca nego čitav sustav koji se onda brani i napada vas.

Vjerujete li u angažman nevladinih organizacija koje rade na način da podižu svijest ljudi o štetnosti korupcije?

- Ne! Ne vjerujem jer do sada nisu imali nikakvih rezultata. Jedno je iznijeti analize i činjenice, a drugo pokretati konkretne postupke. Onaj bradonja, kako se zove, iz one mreže, ja mislim Karić ili tako nekako, iznosi nekakve analize, a nikada nije podnio krivičnu prijavu, bar ja ne znam da jeste. Kroz reviziju imate sve ko je gdje krao i šta je radio, ali našim tužiteljima revizorski izvještaj nije dovoljan da pokrene postupak. Pa to je sve bez veze!

Zašto se ljudi koji su doživjeli korupciju teško odlučuje da govore o njoj?

- Teško je dokazati, a i kada dokažete, krivac dobije takvu kaznu da bi svi kriminalci pristali da im se tuži. Pa rekao sam vam da je čovjek za 30.000 KM dobio dva milijuna eura. Kazne su nikakve, a borba ide od izbora do izbora. Mi smo tri godine pričali o Gavranu da bi poslije tri godine istrage tužiteljstvo dokazalo dva djela, a ostalo je obustavljeno. Dokazali smo dvije tisuće maraka, ali ne i dva miliona eura.

(Tekst objavljen 23.02.2016. godine u Magazinu Start BiH, a projekat pod nazivom PROMIJENIT ĆEMO ONO ŠTO NAM SMETA- u okviru kojeg su objavljene ove priče rađen je uz podršku Američke ambasade u BiH. Stavovi izrečeni u ovim intervjuima ne odražavaju nužno i stavove redakcije i uredištva magazina Start Ambasade SAD-a u BiH)