“Taj paradoks — da Dodik pod sankcijama američke vlade koristi američki politički sistem da te iste sankcije ukine — postao je simbol jedne epohe u kojoj moral više nije valuta međunarodne politike, nego puki alat za pranje obraza. I Dodiku to odlično ide!”

Piše: Dragan Bursać za Start

Tekst bi trebalo započeti ovako: Dodikovo lobiranje u Sjedinjenim Američkim Državama — kako se ispostavlja — nije bilo uzalud. 

Ali hajmo redom. 

Prema pisanju New York Timesa, američke vlasti su privremeno ukinule sankcije Danijelu Dragičeviću, šefu kabineta Milorada Dodika, kao „rezultat uspješnog lobiranja“ koje je trajalo mjesecima i uključilo cijeli spektar Trumpovih ljudi, bivših guvernera, advokata i savjetnika. Dabome, ovo je sve koštalo, ali o tome dockan. 

Dok se Milorad Dodik suočava s presudom suda BiH i zabranom političkog djelovanja, on ostaje na čelu SNSD-a, stranke koja je odavno prerasla u klasičnk lični servis jednog čovjeka i njegovih sponzora sa istoka i zapada. Taj paradoks — da čovjek pod sankcijama američke vlade koristi američki politički sistem da te iste sankcije ukine — postao je simbol jedne epohe u kojoj moral više nije valuta međunarodne politike, nego puki alat za pranje obraza. I Dodiku odlično ide!

Giuliani pod kapom “Make Srpska Great Again”

Sve je počelo onog februarskog dana kada se Rudolph W. Giuliani, bivši gradonačelnik New Yorka i vjerni saveznik, da ne kažem potrčko Donalda Trumpa, pojavio u Banjoj Luci s kapom na kojoj je pisalo “Make Srpska Great Again”.

Kako piše New York Times u najnovijem tekstu:

“Njegovo pojavljivanje na političkom skupu Milorada Dodika označilo je javni početak skupe i široko rasprostranjene kampanje utjecaja, usmjerene na to da Trumpovu administraciju ubijedi da stane u odbranu proruskog autoritarnog lidera koji pokušava da se izbori s prijetnjama kod kuće i u Washingtonu.”

Giuliani, nekada simbol američke borbe protiv terorizma, danas je bizarna maskota globalnog populizma – od Budimpešte do Banje Luke, od Floride do Moskve. I dok se u Americi suočava s propalim karijerama, tužbama i bankrotom, na Balkanu ga ultradesničari dočekuju kao proroka, čovjeka koji „razumije duboku državu“.

U pismu koje je Dodik poslao Giulianiju, navodi NYT, stoji gotovo mesijanska poruka:

“Vi i predsjednik Trump bolje od bilo koga razumijete nemilosrdnu prirodu duboke države i do koje mjere ide u napadima na političke protivnike.”

To je trenutak kada balkanski autokrata priznaje svoga američkog gurua i igra na klasičnu kartu lupetanja i teorije zavjere koja ipak laska Giulijaniju. Tada se i oficijelno banjalučka Palata Predsjednika pretvara u lokalnu bijelu kuću trumpizma — s projekcijom Trumpovog lika na njenoj fasadi, u znak zahvalnosti za „vraćeni ugled“. Bizarno, ali učinkovito. 

300.000 dolara mjesečno za “pravdu”

Prema dokumentima Ministarstva pravde SAD-a, „uticajni lobisti i advokati povezani s Trumpom dobijaju oko 300.000 dolara mjesečno ili i više“ za usluge Dodikovog režima. To nisu sitne pare — to su pare jednog naroda koji se sve više guši u vlastitom siromaštvu, dok mu lider finansira spas vlastite kože preko okeana. Može mu se-mislim lideru, ne nesretnom narodu. 

A cilj je, kako piše NYT, jasan:

“Predstaviti Dodika kao svojevrsnog ‘Trumpa Balkana’ i žrtvu iste vrste političkog progona kakvom su, prema tvrdnjama Giulianija i Trumpa, i oni bili izloženi.”

Drugim riječima: što veći cinizam, što luđe i huđe – to bolji PR.

Trumpizam bez granica

Srž cijele operacije objašnjava New York Times:

“Ova kampanja predstavlja model za novu vrstu stranog lobiranja prilagođenog Trumpovoj eri.”

Trumpizam se, dakle, izvozi kao brend: kao ideološki franšizni sistem. Svaki autokrata koji se osjeća „nepravedno progonjenim“ može kupiti pravo na moralno izbavljenje — samo ako plati dovoljno i zna kome poslati novce.

Nekada su se na Zapadu kupovali lobisti; danas se kupuje moralno-politička amnestija.

Blagojević, Dodik i ideologija samosažaljenja

Na listi plaćenih advokata našao se i bivši guverner Illinoisa, Rod Blagojević, čovjek kojeg je Trump pomilovao nakon osmogodišnjeg zatvora. Sada, za Dodika, piše “autorske tekstove” u USA u kojima objašnjava da je bosansko suđenje Dodiku zapravo “oružani progon” i “napad duboke države”.

Blagojević kaže:

“Isto što su radili meni i Trumpu, sad rade i Dodiku. To je globalni obrazac – vidimo ga u Francuskoj, Brazilu, Rumuniji.”

To je nova globalna religija – religija samosažaljenja i lažnog mučeništva i profetstva, koju šire ljudi sa optužnicama, bivši osuđenici, razbojnici, desperadosi i populisti koji se kunu u Boga i pravdu, ali vjeruju samo u moć i novac.

Američki litij za balkansku poslušnost

Dok se u BiH priča o evropskom putu, Dodikovi emisari nude američkim kompanijama koncesije na litijumska nalazišta u RS-u, u zamjenu za političko razumijevanje. Istini za volju taj litij Dodik je nudio i Rusima i Kinezima. Ponudio bi ga on i Klingoncima za ostanak na vlasti, ali Amerikanci-e to je već pravi ulov. 

Drugim riječima: “Daćemo vam da kopate litij za džabe, a vi zaboravite na genocid, korupciju i naš secesionizam.”

Trumpova administracija, naravno, „zvanično drži distancu“, ali je NYT otkrio da je Dodikov čovjek imao „zasebne sastanke s Christopherom Landauom, zamjenikom američkog državnog sekretara“, te da je „nekoliko dana nakon tog sastanka Ministarstvo finansija SAD-a, na zahtjev State Departmenta, privremeno ukinulo sankcije protiv šefa Dodikovog kabineta Danijela Dragičevića“.

Znači dolarski zelembaći ipak rade!?

To je, kako piše NYT, prvi konkretan rezultat Dodikovog lobiranja i signal da bi „i drugi saradnici uskoro mogli dobiti slično olakšanje“.

Proruski lider pod američkim patronatom

Paradoks je savršen: Milorad Dodik, čovjek koji se zaklinje u Vladimira Putina, sada održava vlast zahvaljujući američkim lobistima.

S jedne strane pjeva “Rusijo, majko”, a s druge plaća Giulianija da mu sredi veze u Washingtonu.

To je ideološki šizofreni spoj ruske autokratije i američkog kapitalizma, s kojim je RS postao eksperimentalni prostor za novu verziju globalne politike — onu gdje se desnica više ne dijeli na američku, evropsku ili balkansku, nego djeluje kao jedan otvoreni korporativno-fašistoidni sistem.

Dodik kao prototip globalnog populiste

Analitičar Adnan Ćerimagić za NYT tačno kaže:

“Ako mu ukinu sankcije i njegov kandidat pobijedi, on će i dalje kontrolisati Republiku Srpsku iz sjene. Biće to dokaz da je Trumpov svijet postao globalan — od Washingtona do Banje Luke.”

O tome da Dodiku moć nakon presude nije opala-nego narasla-pisao sam nadugo i naširoko. 

Ali hoću i ovo da se zna: Dodik je, zapravo, prototip novog globalnog populiste: autokrate s nacionalističkom retorikom, proruskom pozadinom i američkim PR-om.

U tom poretku, istine više nema — postoje samo „naše“ i „njihove“ istine, samo lojalnost i izdajstvo, samo tržišna vrijednost istine.

Kada se Banja Luka preslikava na Mar-a-Lago

Dodik i Trump imaju mnogo više zajedničkog nego što se na prvi pogled čini.

Obojica vjeruju da su iznad zakona.

Obojica se predstavljaju kao „žrtve duboke države“.

Obojica su spremna da svoje nacije, institucije i prijatelje pretvore u kolateralni trošak vlastite moći.

Kada Giuliani u Banjoj Luci nosi kapu „Make Srpska Great Again“, to nije folklor — to je ideološka najava nove epohe, u kojoj će Balkan biti testni poligon za svijet u kojem  autokrati spašavaju jedni druge, dok narodi tonu u apatiju.

Ta pogledaje to i koga nominuje za Nobela i sve će vam biti jasno!

Šta ostaje Bosni i Hercegovini?

U svemu tome, Bosna i Hercegovina postaje tek kulisa jedne veće igre.

Dodik, sa svojih 120 kilograma političke težine, sada se u Washingtonu tretira kao nekakav faktor — jer zna kome da plati i s kim da se fotografiše. Za razliku od mnogih drugih koji (još uvijek) ne znaju jesu li pošli ili došli. 

Epilog: Između Moskve i Floride

Privremeno ukidanje sankcija Dodikovom čovjeku samo je dokaz da je Balkan ponovo postao kusurna valuta velikih igrača.

Ruski uticaj, američki lobisti, evropska šutnja.

I svi oni zajedno hrane istog čovjeka — čovjeka koji sanja male države, a dobija velike provizije.

Milorad Dodik je, dakle, ostvario ono što je oduvijek želio: da ga u dalekom svijetu tretiraju kao važnog.

Cijena?

Tuđa bijeda, tuđe sankcije, tuđe molitve. I tuđe pare, dabome!

I dok se Trumpu projekcija lica s Palate predsjednika RS čini kao kompliment, Dodik u toj slici vidi svoje spasenje i našu propast.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti tek 24 sata nakon naše objave, te je dužan objaviti izvor i link pod kojim je objavljen naš tekst.