Kolumne

Piše: Asaf Bečirović (In Memoriam)

FAMIGLIA: Uži dio familije Nikšić i Lijanović dosegao je vrhunac demokratije. Najprije smo mi izabrali njih, onda su oni izabrali svoju braću i zetove i postavili ih na funkcije.

- Valjalo bi građane Nermina i Jerka pendrekom i čim prije istjerati iz fotelja. Jer pendrek je sprava koja građane štiti od većih povreda, reknem ja televiziji koja je na ekranu imala emisiju o nepotizmu.

- U emisiji koju nisi gledao Nermin je rekao da narod je navikao teško živjeti i da vlast nema namjeru mijenjati ono što dobro funkcioniše, rekne emisija meni.

- Sad, ako on tvrdi da ćemo još dugo teško živjeti, treba mu vjerovati. On zna šta je za nas i njegovog brata najbolje, reknem ja emisiji.

IZBORI: Onda mi je emisija preporučila da glede Nermina i Jerke razmišljam o lokalnim izborima 2012. godine. Dakle, vidim esdepeovog kandidata na predizbornom skupu u nekom selu.

- Napravit ćemo vam asfalni put do sela, vodovod i školu, obeća on seljacima.

- Ali u selu nema djece, rekne neko iz mase seljaka.

- I djecu ima da vam napravimo, rekne kandidat za načelnika.

U principu, ovakav će esdepeov kandidat osvojiti dva glasa.

- Osim mene, za tebe je izgleda glasala i ljubavnica, reći će mu žena.

SABUR: Ponesen tom predizbornom ljepotom, odlučio sam nazvati Nermina i pitati pitanje:

- Nisam ti burazer, ni tetka ti nisam, al' bih, ako ikako može, da ti budem šef kabineta!?

- Je s' ti lud?, pitao je on.

- Jesam! Je l' mi treba još nešto, reknem ja.

Šalim se! Nije tako bilo! Nazvao sam ga i rekao:

- Sve je prolazno, ali teško je to dočekati.

DOBRO TIJELO: Nakon svega, premijer je valjda doživio težak moralni pad, ali se osjeća dobro i redovno obavlja svoje dužnosti. Što se mene tiče, on može doživotno biti premijer, a uz malo sreće izgurat će čitav mandat. Kad se emisija ugasila, ja sam otišao činiti dobra djela. Prevodio sam starije i vrlo starije osobe preko ceste. Jednoj je starici ispalo mlijeko iz kese, ja se sagnem i dam joj ga.

- Mnoge stvari su nadohvat ruke. Treba samo saviti kičmu, rekne ona.

Meni se dopala ta mudrost pa sam posegnuo za sredovječnom tetom koja je imala dobro tijelo, što me navelo da i spram nje učinim dobro djelo. Obujmim je oko struka.

- Pravila igre nalažu da se pođe od centra, rekla je mazno.

EKOLOGIJA: Jutros sam se promptno probudio. I otišao na terasu da gledam Ekologiju. Ona je živjela na terasi prekoputa moje. Ekologija je bila plava i sredovječna. Pri tom sva intelektualna i izvajana. Sterala je veš. Sve sam se nadao, vidjet ću i kako gačice stere. Al' jok! Meni se Ekologija jako sviđa i ne znam kako da joj priđem i reknem svoje osjećaje!? Razmišljam...

- BiH će biti ekološka zemlja. Tako da će svako imati drvo za objesiti se!

Ipak, nisam sklon vjerovati da će mi to pomoći da vidim kakve gačice nosi Ekologija.

BOSANSKI KONAC: Za ovi nam je recepat potrebno četiri milijuna građana, nekolicina profitabilnih fabrika, sto hiljada radnika, malkice nepotizma i isto toliko bezobrazluka međunarodne zajebnice.

Najprije građane odvojiš u tri posude, kuhaš nekoliko godina, blago ih ispametiš i posoliš s nešto mržnje i nacionalizma. Pritom paziš da ne pokipe.

U zasebnoj posudi, fabrike očistiš, oljuštiš e da im smanjiš štetnu kalorijsku vrijednost. Prije toga ih mariniraš u kriminalu, lopovluku.

Onda sadržaj svih posuda saspeš u zajedničku, dobro promiješaš i začiniš intersima međunarodne zajebnice.

Sve to pohuješ u "svijetloj budućnost" i eto ga!

Gotov bosanski konac!

ČITAJ I:

Školovanje u beiha nije samo besplatno već i uzaludno!

Sadržaj je satiričnog karaktera.