„Korona zakon“ se u Federaciji BiH usvojio gotovo nakon dva mjeseca i nakon što je otpušteno na desetine hiljada radnika. Republika Srpska već ima problema sa emisijom obveznica. Ukoliko se novac od MMF-a bude trošio samo na saniranje budžetske potrošnje i preglomaznog javnog sektora, nikada nam neće biti dovoljno novca, procjenjuje analitičar Faruk Hadžić. Sada je, kaže on,  idealna prilika da hitno sprovedemo ekonomske reforme koje smo trebali još prije četiri, pet godina. Jer, da su se kojim slučajem ove reforme tada provele, danas bismo imali daleko slabije negativne efekte COVID-19 na našu privredu. Imamo li pametnu vlast za pametnu podršku?

Razgovarao:  Zdravko Čupović (zdravko@startbih.info)

Ekonomske posljedice pandemije COVID-19 izlaze na vidjelo. Kakva je trenutno makroekonomska „krvna slika“ BiH? U koju (ekonomsku) godinu nas je virus vratio na osnovu trenutno dostupnih podataka?

- Bosna i Hercegovina je i prije pojave COVID-19 pokazala slabosti na negativne vanjske uticaje. Recesija u Italiji, usporavanje ekonomije Njemačke, pad vrijednosti turske lire i 100 posto takse na proizvode iz BiH na tržištu Kosova, događaji su koji su obilježili kraj 2018. i 2019. godinu. Zbog tih pojedinačnih slučajeva, ekonomija BiH je u prošloj godini usporila na vrlo skromnih 2,0 posto rasta bruto domaćeg proizvoda, a nešto malo više prema procjenama MMF-a. Dolaskom COVID-19, sve ekonomske slabosti su izašle na površinu. Za 45 dana zaposlenost je smanjena toliko da nas je vratila u januar 2018. godine, kada smo imali približno isti broj zaposlenih radnika, dakle dvije godine i nekoliko mjeseci. Gašenje ekonomije je već sada ostavilo ozbiljne posljedice, čak i kada bi se do kraja godine sve vratilo u normalne tokove, što je vrlo teško za očekivati. Pad prikupljenih poreskih prihoda je već sada ozbiljan problem jer novac od MMF-a će biti dovoljan za pokrivanje rupa nastalih zaključno sa majom ili dijelom juna. Pored toga, imamo već duži vremenski period pad industrijske proizvodnje, pad upisanih učenika i studenata, iseljavanje stanovništva, starenje populacije, porast broja penzionera, što sve usložnjava našu ekonomsku poziciju. Uz ove limitirane podatke koje do sada imamo, sigurno se vraćamo nekoliko godina unazad.

 55 mjera sa projekcijom

Da li je realno očekivati novi val otpuštanja radnika nakon što istekne paket državne pomoći u vidu minimalca i doprinosa s obzirom da se pomoći ne mogu nadati oni koji su otpuštali radnike?

- Odlično pitanje. Da li će doći do novog otpuštanja radnika u mnogome zavisi od vraćanja povjerenja i optimizma u ekonomiji. Evo, sada nemamo više restrikcija što se tiče rada, ali mnogi građani ne troše ni približno kako je to bilo prije krize. Radnje su prazne. Nemamo turista koji su bili značajan izvor za održavanje mnogih radnih mjesta u sektorima ugostiteljstva, hotelijerstva i trgovine. Kome će sada mnoge trgovačke radnje prodavati razne proizvode koji nisu baš cjenovno prilagođeni našoj platežnoj moći, uz opštu nesigurnost i izostanak optimizma? To su faktori, ukoliko se kriza u tim sektorima nastavi narednih mjeseci, koji mogu dovesti do zatvaranja mnogih preduzeća. Drugi problem su proizvodna preduzeća koja su imala osigurani izvoz za strana tržišta. Oporavak tih sektora zavisi od ekonomskih politika tih zemalja, a indirektno može dovesti ili do oporavka ili gašenja radnih mjesta.

Gdje i kada se najviše pogriješilo s ekonomskim mjerama tokom krize? Da li je bila ijedna dobra mjera?

- Progresivni dio struke je od starta apelovao za hitnost u donošenju mjera. Kao rezultat toga, u prvoj polovini aprila, zajedno sa kolegama Admirom Čavalićem i Damirom Bećirovićem, izdali smo dokument u kojem smo naveli 55 mjera koje se trebaju poduzeti od općinskog do državnog nivoa, uz projekcije kretanja naše ekonomije u ovoj godini. U krizi poput ove, najbitniji resurs koji imamo jeste vrijeme za pravovremeno donošenje odluka. Svjedoci smo da se u FBiH „korona zakon“ usvojio gotovo nakon dva mjeseca i kada je otpušteno na desetine hiljada radnika. Ovaj zakon je morao biti usvojen do kraja marta, čime bi se poslala snažna poruka da je državi stalo do zaštite radnih mjesta. Mnogi poslodavci su upravo zbog straha, panike i neizvjesnosti otpustili radnike. Mnoge mjere su opravdane, ali nedovoljne. Npr. iznos koji će se subvencionisati kroz doprinose je nedovoljan, a uz to ste obavezni da platite i ostatak doprinosa, te neto platu radnika za period kada niste radili. Kako će jedno malo preduzeće, koje se pouzdalo u pomoć države, nije otpuštalo radnike, ali nije radilo, za taj period kada nije radilo osigurati plate i ostatak doprinosa? To je kao da dajete malu dozu lijeka bolesniku i pitate se zbog čega nema značajne reakcije. Mjere su trebale imati efekt šok terapije, ubrizgavanja značajne količine novca da se privreda stabilizuje kroz otpis, a ne odgodu plaćanja doprinosa i pomoć za isplate neto plata radnika. Ključno je u ovom trenutku bilo održati potrošnju, jer bi se time značajno održala i privredna aktivnosti, a time i naplata poreza i doprinosa.

Vrijeme ne možemo vratiti unazad. Šta je sada najprioritetnije uraditi, šta se može uraditi u datim okolnostima i postoji li ikakav potencijalni negativan efekat mjera koje predlažete?

- Treba dati što veću podršku privredi kroz razne poreske olakšice. Potrebno je značajno stimulisati potrošnju stanovništva, a to je moguće kroz smanjivanje poreza i doprinosa. Ovu reformu hitno trebamo pokrenuti. Poresko opterećenje ne smije biti veće od 25% iznosa bruto plate, čime bi se značajno pojeftinio rad, povećale bi se neto plate, a time i potrošnja, što bi dovelo do snažnog ekonomskog rasta. Time se djeluje na stranu agregatne potražnje u ekonomiji. Sa druge strane, preduzećima treba omogućiti što jeftiniji pristup kapitalu, pomoć za ponovno pokretanje poslovnih aktivnosti, kratkoročne beskamatne kredite na ona potraživanja koja još nisu naplatili, kako bi održali poslovnu aktivnost, čime bi se stimulisala agregatna ponuda. Ova kombinacija, uz olakšavanje procedura registracije i vođenja firmi, digitalizacije u javnoj upravi, dovela bi do snažnijeg oporavka. Eventualni kratkoročni negativni efekti smanjivanja doprinosa brzo bi se nadoknadili indirektno kroz snažan rast potrošnje i naplate PDV-a, tako da bi ustvari pozitivni efekti bili značajniji. Kada svaki radnik u privredi dobije 100 KM veću platu zbog smanjenja doprinosa, taj novac će se kompletno potrošiti, čime se potrošnja značajno multiplicira, pa i do sedam puta. Kada to dobije 400.000 radnika, onda je u pitanju snažna finansijska injekcija kroz potrošnju.

Glavna ekonomska tema posljednjih sedmica je bila MMF-ov kredit. Ali on sam po sebi nije nikakva mjera već flaster za privremeno krpljenje rana koje cure na sve strane. Kada se to potroši, vjerovatno će se okrenuti zaduživanjem obveznicama, ali i to ima limite. Hoće li vlastima nakon što iscrpe i taj rezervoar ostati više ijedan izvor za novo zaduživanje?

- Novac MMF-a ima funkciju zamjene nedostajućih poreskih prihoda. On će se brzo morati vratiti, kroz 18 mjeseci. Vidjeli smo da Republika Srpska već ima problema s emisijom obveznica, da nema velike zainteresovanosti, dok je FBiH nešto bolja po tom pitanju. Nije problem u emisiji obveznica i pristupu kapitalu, problem je kako će se taj novac trošiti. Ukoliko se bude trošio samo na saniranje budžetske potrošnje i preglomaznog javnog sektora, nikada nam neće biti dovoljno novca. Sada je idealna prilika da hitno sprovedemo ekonomske reforme koje smo trebali još prije 4-5 godina.

Šta je obilježilo dosadašnji mandat aktuelne Vlade Federacije BiH? Da li je bilo nekih reformi ili...?

- Ovaj mandat je obilježen izostankom provedbe ključnih ekonomskih reformi. Upravo zbog toga u ovom mandatu, zbog izostanka provedbe reformi i napretka, 155.000 građana je napustilo državu, prema podacima EUROSTAT-a. Umjesto smanjivanja poreskog opterećenja, dobili smo porez na topli obrok i druga do tada neoporeziva primanja. Umjesto olakšavanja poslovanja preduzeća, ukinute su olakšice za plaćanje poreza na dobit. Umjesto novih kilometara autocesti, dobili smo potpuni zastoj i nove akcize, doduše na državnom nivou, ali se i FBiH snažno zalagala za njihovo uvođenje. Da su se kojim slučajem ove reforme provele, danas bismo imali daleko slabije negativne efekte COVID-19 na našu privredu.

Daš novac, zabraniš rad

U Evropi i svijetu se najavljuje masovno štampanje novca u cilju poticanja potražnje. Da li je to za nas dobra ili loša vijest?

- U kontekstu mjera koje su poduzete u BiH, nama će prije pomoći mjere susjednih zemalja i zemalja koje su naši bitni vanjskotrgovinski partneri, jer njihov oporavak i rast potražnje će dovesti do rasta potražnje za našim proizvodima.

Imamo currency board pa su nam tu ruke vezane. Da li podržavate njegovo zadržavanje s obzirom da ga u Evropi ima još samo Bugarska?

- Currency board je u ovoj krizi pokazao koliko je bitno imati monetarnu i finansijsku stabilnost, iako je od starta bilo pritisaka za korištenje deviznih rezervi. Prije korištenja monetarne politike, trebamo iskoristiti maksimalno druge instrumente koje imamo na raspolaganju, a to su fiskalna politika i politika dohotka. Mi nismo ni približno iskoristili mogućnosti koje nam pružaju ovi instrumenti. Imam osjećaj da su napadi na korištenje instrumenta monetarne politike bili više populistički, čisto da se kaže evo nešto bismo koristili. Da se razumijemo, Centralna banka bi mogla pomoći u ovoj situaciji, gdje bi otkupila dio obveznica koje bi emitovali entiteti, ali sa velikim oprezom, ne zbog mogućnosti da ova mjera izazove inflatorne efekte, već što bi onda krenula zagovaranja za korištenjem i drugih mjera. Dati ovaj instrument u ruke političara bilo bi u potpunosti pogubno.

Proteklih sedmica dva slova su dobila naročiti značaj u ekonomskom rječniku. U pad više niko ne sumnja, ali se govori o „V“ i „U“ oporavku. Kakav oporavak sljeduje BiH?

- Do sada smo imali oštar pad u obliku „V“, što pokazuju podaci vezano za pad zaposlenosti, prometa preko fiskalnih uređaja i naplate poreza. Međutim, oporavak će biti dosta usporeniji, tako da nažalost ne možemo govoriti o usponu na isti način kakav smo imali pad. Prije da će biti u pitanju „L“ varijanta sa blagim rastom. Trebat će nam i nekoliko godina da se vratimo na stanje prije COVID-19.

Na osnovu podataka koji dolaze iz EU, Amerike i drugih velikih ekonomija, pandemija je naprosto zbrisala mnoge ekonomije. Ogromni minusi, velika otpuštanja radnika... Prvi udar je daleko teži nego 2008. godine. Može li neko poređenje sa recesijom i koliko će po Vama trajati oporavak, duže ili kraće nego poslije recesije?

- Ova kriza je specifična u odnosu na dosadašnje krize, koje su obično pogađale ili agregatnu ponudu ili agregatnu potražnju. Ova kriza pogađa i ponudu i potražnju. Prošla kriza je prvo krenula kao finansijska kriza. U skladu sa tim je ponuđen i paket mjera, kako bi se ekonomije oporavile od krize. U ovoj COVID krizi, vi ako date ljudima novac da troše u restoranima, a zabranili ste da rade restorani, koja svrha? Isto važi i za putovanja. Tim prije su mjere dosta složenije za provesti. Rast nezaposlenosti u SAD-u je podsjetio ne na Veliku recesiju iz 2008, već na Veliku depresiju. Oporavak će najviše zavisiti od samog toka kretanja virusa kroz tzv. „nove talase“. Ukoliko bude novih talasa i zabrana krajem ove godine, onda posljedice mogu biti zaista ozbiljne. Možda smo iz ove krize naučili da, uz poštivanje mjera, ipak ne treba „ugasiti“ ekonomiju.

U kojem pravcu razvoja bi BiH trebala snažnije ići – industrija, usluge, turizam...?

- Dugoročni, ubrzani rast je jedino moguć kroz one sektore zasnovane na novim tehnologijama, inovacijama, znanjima i generalno tehnološkom napretku. Zaposleni radnici u tim sektorima daju daleko veći doprinos i na tome treba zasnivati razvoj ekonomije, uz naravno podršku ostalih sektora. Vlast bi trebala učiniti sve da se ovi sektori razvijaju, što će dovesti i do povratka naših mladih, obrazovanih stručnjaka iz inostranstva. BiH može biti regionalni lider u tehnološkom napretku, uz pametnu podršku vlasti.

Od problema je najlakše pobjeći

Bili ste i na nedavnim protestima u Sarajevu. Izgleda da niste samo od onih kritičara iz fotelje?

- Da, bio sam na protestima. Često znam biti kroz svoje statuse i komentare kritičar politika, ne pojedinaca na vlasti, ali uz konkretne ideje, prijedloge i rješenja kako bi se situacija mogla unaprijediti i popraviti. Svjedoci smo da je napredak toliko limitiran u BiH da bi nam trebalo 20 godina da ekonomski sustignemo Hrvatsku, kada bismo mi rasli 4,0 posto godišnje, a oni stajali u mjestu. Upravo zbog toga sam izašao na proteste, jer mi mladi nemamo vremena da čekamo 20 godina kako bismo eventualno bili na mjestu gdje je Hrvatska danas. Uz to, rapidno nam raste broj penzionera, a mladih se značajno smanjuje. Kakva nam je to poruka za budućnost? Od problema je najlakše pobjeći, imali smo kao porodica prije par godina odličnu priliku da napustimo državu, ali smo ostali da se borimo.

Nije politika za mene

Da li biste ikada pristupili nekoj političkoj opciji i da li biste ikada prihvatili neku funkciju u vladi?

- Duži niz godina zagovaram ideje, prijedloge i mjere koje bi dovele do ubrzanog ekonomskog rasta BiH. Prije par godina sam zbog toga pristupio i Nezavisnom bloku kao jedan od osnivača, jer sam prepoznao u tom trenutku energiju da bi se te ideje mogle realizovati. Međutim, prije nešto više od godinu dana u potpunosti sam se povukao iz političkog djelovanja, jer je dosta teško ideje profilisati kroz političko djelovanje, iako postoji kontinuitet u idejama koje zagovaram. U mnogim političkim strankama, kako onim u poziciji, tako i onim u opoziciji, imam prijatelje, koji često pozovu i konsultuju se za određene prijedloge. Svugdje imate aktivnih i dobrih zastupnika, ali je problem u generalnom vođenju politike. Zbog toga iskreno sumnjam da se mogu vidjeti na nekoj funkciji u vladi, ne zbog toga što ne bih mogao odgovoriti zadatku, čak šta više, već što ne bih mogao uraditi nešto sa čim se ne slažem, a što bi došlo po partijskoj naredbi. I tu bi bio kraj na prvoj stepenici.