Intervju

 1 Upravo je završen treći Internacionalni festival književnosti Bookstan na kojem ste se i Vi predstavili u sklopu „Savremene bh. književnosti“, sa novim romanom „Uvertira“. O čemu govori „Uvertira“?

- „Uvertiru“ sam napisao lako i sa radošću, kao nijednu knjigu do sada, pa je možda zato moja najbolja knjiga. Teško ju je žanrovski odrediti jer to, apsurdno, više zavisi od čitaoca nego od pisca. Ima sasvim dovoljno elemenata da neko „Uvertiru“ čita kao triler i neće pogriješiti ako ide kroz roman tim putem, vodit će ga diskretni znakovi prema svim zapletima i raspletima, ali na isti način će biti u pravu onaj čitalac koji je čita kao pikarski roman u kojem savremeni pehlivani, otac i sin Veladar, reinkarnacije Leopolda i Wolfganga Amadeusa Mozarta, lutaju po Bosni izvodeći čudesne performanse. Dio „Uvertire“ koji se zove „Ćuprija na Drini, apendiks“, otvara intertekstni razgovor s Andrićevim romanom, i nastavlja ga sa događajima iz 1992. Taj odlomak izazvao je veliki interes, izvan moga iskustva, pa su ga već prenijeli neki portali, a više časopisa tražilo pravo da ga objave. Iako nakana može izgledati pretenciozno, reakcije poput Jergovićevih, Sidranovih... ohrabruju da sam našao način, opirući se banalnom politiziranju.

2 Moram Vas pitati za naslovnicu, koja je zaista neobična. Šta predstavlja i ko ju je radio?

- Naslovnicu „Uvertire“ - tačnu, informativnu, atraktivnu, provokativnu! - napravio je Boris Stapić prema mojim indikacijama.

3 Koliko je danas teško bh autorima naći izdavača, ali i kupca knjige?

- U rasponu od decenije i po, objavio sam u „Buybooku“ četiri romana, pa sam na neki način njihov autor. Knjige su, sudeći prema autorskim honorarima, bezrazložno skupe, ali ih takvim čine prevashodno mali tiraži i taj bestidni PDV. U šali kažem kako u Bosni nekoliko pisaca ima omiljenog čitaoca, ali nije daleko od istine. Čak mi se čini da su oni koji pišu jedini koji zaista čitaju.

4 Malo domaće tržište, jeftini naslovi iz susjednih zemalja su poznata dva problema, ali sa kakvim se još problemima suočavaju bh. književnici?

- U velikom broju naših medija podrobno ćete upoznati mlade umjetnike iz Srbije, pa i iz Hrvatske, ali rijetko imate intervjue sa našim umjetnicima, često po svemu boljim. Tako oni odrastaju i mire se sa tim hendikepom, kao da je to normalan red stvari. Mi ni u Bosni ne možemo steći ravnopravan status. Teško ćete naći knjigu nekog našeg autora u izlozima tamošnjih knjižara, dok u našim dominiraju srpski i hrvatski autori, kočopereći se na policama tržnih centara i duž Titove ulice. Ne zagovaram zatvaranje, nego samopoštovanje.

5 Faruk Šehić za Bookstan kaže da je on za njega „kulturni događaj godine“. Koliko su danas važni festivali književnosti i kako vi doživljavate Bookstan?

- Ljubitelji teatra će to isto reći za MESS, filmski radnici za SFF, a pisci, uvijek najskromniji, hvale „Bookstan“. Teško se odlučiti između tih manifestacija sa različitim tradicijama, trajanjima i budžetim, ali „Bookstan“ postaje mjesto koje njeguje uobrazilju o društvenom značaju pisaca, po svemu najmarginaliziranijih umjetnika.

6 Prije nepune dvije godine ste imenovani za direktora JU Biblioteka Sarajeva. Šta je obilježilo dosadašnji mandat?

- Prošlogodišnjim uvođenjem COBISS-a 3 (kooperativni online bibliografski sistem i servisi) u sva odjeljenja, svrstali smo se u moderne biblioteke. Dobili smo, zajedno sa partnerskim bibliotekama iz Irske, Francuske, Španije, Italije i Bugarske, podršku EU fonda Kreativna Europa, a podjednako su nam važni i finansijski i iskustveni aspekt. Uveli smo, među prvima u regionu, neke sasvim nove usluge, poput iznajmljivanja elektronskih čitača knjiga, biblioterapije i Book Crossinga, otvorili stripoteke i strip radionice, napravili novi sajt... Uveli smo radne subote i prilagodili radno vrijeme građanstvu... Činimo sve da, u okviru skromnih materijalnih mogućnosti, sustignemo vrijeme i idemo ukorak sa njim. Ali, i dalje tri puta manji Maribor ima tri puta više korisnika!

7 Nekada su poslovne prostore u naseljima popunjavale biblioteke i videoteke. Videoteke su izgubile bitku i prostor ustupile kladionicama. Kako se drže biblioteke?

- Moramo se nametnuti kao neophodni, samo nas to može održati.

8 Koliko danas ima biblioteka u Sarajevu, okvirno, i može li se napraviti neka komparacija u odnosu na prije rata?

- Biblioteka Sarajeva je javna biblioteka koja ima 57 zaposlenih u devet službi i šesnaest pozajmnih odjeljenja, a problem se djelomično kompenzira značajnim brojem školskih biblioteka. Inače, uvijek je bilo malo biblioteka u Bosni, kao i čitalaca.

9 Ko danas najčešće dolaze u biblioteke?

- Stariji i sredovječni ljudi različitih profesija su najrevnosniji, pa tek onda učenici i studenti, oni koji, dakle, moraju čitati, a ne zato što je to izraz njihove duhovne potrebe.

10 Ima li mladih?

- Veliki problem su digest izdanja na internetu, gdje imate „Anu Karenjinu“ na desetak stranica, svedenu na „najbitnije“. Općina Centar je, recimo, u ovoj godini obezbijedila, umjesto simboličnih 15 KM, besplatnu članarinu za oko sedamsto svojih građana od 15 do 30 godina, ali nakon što akcije traje već četiri mjeseca jedva da je četiri stotine onih koji su iskoristili tu povlasticu. Tradicija je važna!

11 Da li su klasici ustuknili pred aktuelnom beletristikom ili su ipak još uvijek traženi?

- Klasici iz lektirnih naslova su najtraženiji, a zatim i tzv. „hit literatura“, ma šta to značilo, iako je riječ najčešće o književno bezvrijednim djelima. Ali i ljubitelji takve literature su naši korisnici i imaju legitimno pravo da ih od nas traže, a mi obavezu da im to damo.

12 Znam da ružno zvuči, ali da li su danas biblioteke osuđene da se doslovno bore za čitaoce?

- Dobro je i normalno da se biblioteke bore za čitaoce. Želimo zaista biti servis građana, a od bibliotekara napraviti svojevrsne navigatore, jer prošlo je više vrijeme „uzmi-vrati“ bibliotekarstva...

13 Kakva je situacija sa kvalitetom i kvantitetom bibliotekarskog fonda?

- Ažuriramo nabavku beletristike i stručne knjige, iako imamo višestruko manji budžet nego prije nekoliko godina. Knjige kontinuirano kupujemo odmah po njihovom objavljivanju, istina u nedovoljnom broju primjeraka jer smo se strateški odlučili za veći broj naslova u manjem broju primjeraka.

14 Sudbina književnika i printanih medija je na neki način prepletena zajedničkom borbom. Analogno ili digitalno i zašto?

- Nema sukoba između analogne i digitalne knjige, riječ je o komplementarnim a ne suprotstavljenim medijima, jer sam uvjeren da budućnost pripada hibridnom, analogno-digitalnom tipu biblioteke. Važno je afirmirati kulturu čitanja, medij je sporedan i svaki je dobar.

15 Francusko izdanje romana „Završna riječ“ našlo se na prvom mjestu liste najprodavanijih knjiga na popularnom američkom portalu „BookDaily“. Vaše knjige su prevedene na više od 10 jezika. Razmišljate li ikada tokom pisanja o inostranoj publici, odnosno koliko i oni mogu razumjeti tematiku o kojoj pišete?

- „Le mot de la fin“ je objavljen na francuskom u Belgiji 2016. godine i za roman sam dobio književne komplimente kakve nikada neću dobiti u mojoj Bosni. Preveden sam na dvanaest jezika, svi ti prevodi su se realizirali na neke volšebne načine, često neznanim putevima i bez ugovora, vjerovatno su ih preporučile i nagrade, ali ono što nama treba jeste sistemska, državna podrška prevodima jer su književnost, slikarstvo i kinematografija vjerovatno ono najbolje što možemo ponuditi svijetu.

16 Postoji li danas književna kritika u naučnom i potkovanom smislu ili je svedena na površnost skromno potkovanih kritičara?

- Kod nas je uglavnom riječ o, ja je tako zovem, tzv. „drugarskoj kritici“, iako ipak imamo nekoliko uistinu nepotkupljivih i kompetentnih kritičara, koji se, međutim, rijetko upuštaju u rizično vrednovanje tzv. „tekuće književne produkcije“. U odsustvu kritike, pred zbunjenom i malobrojnom publikom koja nije izgradila dobar ukus, otvara se prostor snalažljivim tipovima koji se medijskom agresivnošću i interesnim okupljanjem promoviraju kao relevantni autori, a nisu.

17 Koliko kvalitetna kritika znači samim autorima?

- Kompetentna književna kritika bi ustanovila sistem vrijednosti i razlučila dobro od lošeg. Kod nas sve što se objavi je u rasponu od „odlično do genijalno“, pa ako vaše djelce neko ocijeni samo kao „dobro“, imate razlog da se naljutite i udarite šamarčinu.

18 Bookstan je ove godine imao zanimljiv program nazvan „Kako čitati autora“. Koliko takve radionice zaista pomažu čitaocima da bolje razumiju ono što čitaju?

- Možda bi zanimljiviji program bio „Zašto čitati (nekog) autora“?!

19 Nisam baš siguran, ali sumnjam da postoji nagrađivaniji autor od Vas. U zadnjih 10-15 godina, čini mi se samo 2015. niste dobili nijednu nagradu. Da li je pisanje stvar truda, kao što kažu za većinu stvari u životu, ili je tu ipak talenat presudan?

- Opće je mjesto da pisac ne piše zbog nagrada jer kada bih pisao sa tom nakanom nijednu nikad ne bih zaslužio. Ja svoje, mislim, jesam - moja supruga tu činjenicu uzima kao ilustraciju da nije kod nas sa moralom baš sve otišlo dođavola i da se nagrade mogu dobiti i regularno, čim ih dobijam ja, koji sam sasvim izvan svih klanova i interesnih lobija. Naprotiv, znali su mi oduzimati nagrade čim bi saznali da sam ja u pitanju. Sve moje nagrade su književne, a nijedna nije tzv. „društvena“, dakle često politička. Kada me je svojevremeno, bez mog znanja i učešća, Društvo pisaca kandidiralo za Šestoaprilsku nagradu, politika me je zdušno eliminirala zbog „sukoba interesa“, jer, zaboga, kandidirala me je asocijacija čiji sam član... Pa neće me valjda kandidirati Društvo pčelara!

20 BZK Preporod je nagradu „Alija Isaković“ za dramske tekstove ustanovio 2004. godine. Vi ste je do sada osvajali čak tri puta. Što bi mladi rekli, prava ste „drama“?

- Kao nekadašnji juniorski centarfor  FK „Sarajevo“ mogu to banalno uporediti sa het-trikom, postignućem vrijednim pažnje, makar se ovdje radilo samo o tri male drame, a ne o tri važna zaplitanja lopte u mrežu. 

21 Da Vam sada kažu da u domu iz lične biblioteke možete zadržati samo tri knjige, koje biste odabrali?

- „Pedro Paramo“ Huana Rulfa, Tolstojevu „Hadži Murat“ i Hemingweyjevu „Starac i more“.

22 Priča o nazivima ulica je često aktuelna u Sarajevu. Vaš je otac Zaim također bio poznati književnia, a jedna ulica na Ilidži nosi ime po njemu. Znači li to da ipak nije sve „politika“?

- Moj otac Zaim Topčić je bio antifašista, zaljubljenik u bosansku medijevalu, autor značajnog historijskog romana „Zemlja heretika“ („Svjetlost“, Sarajevo, 1971) koji bi, napokon,trebao izaći u Preporodovoj ediciji „Sto knjiga bošnjačke književnosti“... Zaslužio je tu lijepu uličicu na Ilidži.

23 Sa rahmetli ocem imate i jednu „zarobljeničku“ poveznicu. O čemu se radi?

- Otac je bio jasenovački logoraš koji je, zajedno sa dr. Nedom Zecom, razmijenjen 1943. za neke ustaše, tačno pola stoljeća prije nego sam ja, njegov sin, razmijenjen na Kuli za neke četnike... „Remake“! Bošnjaci trebaju biti ponosni na one svoje intelektualce koji su bili na pravoj strani historije!

24 Napisali ste i scenarije za neke igrane filmove poput „Remakea“, koji je režirao Dino Mustafić, i Ostavljeni, u režiji Adisa Bakrača. Ipak, mislim da već dugo nema novog scenarija. Malo ste to zapostavili ili...?

- Imam gotov scenarij za igrani film,najbolji do sada, dobio sam podršku na prošlogodišnjem konkursu Fondacije za kinematografiju u kategoriji razvoja scenarističke građe... Nemam reditelja ni producenta, a teško da ću ih naći, ne samo zato što ih ne tražim, nego zato što je tema ratna, a one, kažu, nisu poželjne...

25 Nedavno ste postali novi član Međunarodne asocijacije scenarista i Američke asocijacije scenarista. Šta to, osim samog priznanja, donosi?

- To su strukovne asocijacije koje okupljaju dobro društvo najboljih svjetskih scenarista, a članstvo daje privilegiju povezivanja sa velikim producentima i predstavljanja projekata filmskim agentima, glasanja o nagradama...

26 Šta slijedi poslije već pomenute „Uvertire“?

- Ne volim mistificiranja niti žalbe kolega kako pišu teško i u mukama, kao da to nekoga zanima i kao da će zbog toga  knjiga biti bolja! Kao što ni pisati malo ne znači pisati dobro, tako ni autorska plodnost sama po sebi ne implicira vrijednosnu odrednicu jer važan je isključivo književni rezultat, a on je nezavisan od svega ranije napisanog. Uvijek ste na početku. Presudnim mi se čini vrijeme fermentiranja neke ideje, ali kada se već otisnete u avanturu pisanja podjednako je važno da ne lutate u magli koliko da ni sasvim jasna slika buduće cjeline ne sputava imaginaciju. Dvije godine prije „Uvertire“, i duže, nisam bio u stanju da napišem nijednu suvislu rečenicu, ali nisam forsirao. Bez obzira na okolnosti, napisat ćete tačno onako i onoliko koliko nosite u sebi. Vjerujem u radost čitanja i pisanja! Pišem knjige kakve volim da čitam.

27 Rukovodili ste Kamernim teatrom 10 godina, a glave vam je, kako ste jednom prilikom rekli, došla politika. Zašto je kultura toliko zanimljiva politici jer nije baš da se u kulturi obrću neke velike pare?

- To je bila decenija sa velikim predstavama od kojih su neke i danas na repertoaru, sa kartama rasprodatim mjesec unaprijed, sa velikim turnejama i rekordnim brojem internacionalnih i domaćih kolajni... Imao sam sreću da i u Kamernom teatru 55, i na TVSA, i sada u Biblioteci Sarajeva, zateknem  kritičnu masu posvećenih, vrijednih saradnika sa kojima se, u pozitivnoj atmosferi, može timski i sa radošću raditi, a onda i rezultati dolaze.Gdje god sam bio direktor, iza sebe sam ostavljao neuporedivo bolje stanje nego sam zaticao, i to je moja satisfakcija.

28 Koliko često danas odete u Kamerni kao gledalac?

- Četiri godine nikako, a sada... rijetko. To je ipak moja kuća, više nego što sam ja njen.

29 Šta trenutno čitate?

- Vrlo sam zahtjevan čitalac, knjigu „napadnem“ nasumično, sa sredine ili kraja, i čitam je tek kada vidim sa kim imam posla jer za to mi treba svega nekoliko stranica, ili čak rečenica. Upravo sam pročitao „Sjećanje šume“ Damira Karakaša. Dobra.

30 Primijetio sam da društvene mreže koristite dozirano da upoznate čitaoce s aktuelnostima. Planski ili samo nedostatak vremena?

- Facebook stranicu opslužuje administrator, a nisam twiterov ovisnik, oglasim se povremeno, kada nađem razlog. Zahtjevna forma koja traži jezgrovit izraz.

31 Kakva su Zlatkova interesovanja izvan kulturno-književnog miljea?

- Strastveni sam sportista. Pratim zbivanja, vozim bicikl... U mladosti sam imao ponudu da potpišem ugovor sa „Sarajevom“, ali sam, kao haustorče, ipak izabrao školu. Jedini fudbalski trofej nosim iz Zaostroga, kada sam kao šesnaestogodišnjak, sa svojom marindvorskom rajom, pobijedio na turniru na kojem su se pripremali juniori sarajevskih prvoligaša koje smo dobro isprašili, a ja, kao najbolji strijelac i igrač turnira, dobio – hej! – „adidasovu“ trenerku! Uspomene - sve jasnije!

32 Planirate li negdje na odmor?

- Te planove kreira moja supruga Amela, a ja ih krotko slijedim.

33 Može li na kraju neka mudrost prilagođena ovom vremenu?

- Alanfordovski - bolje je pobjeđivati nego gubiti.