Kako je i zašto svom glavnom šefu, snishodljivo poslušna Borjana Krišto, ali uz to i premijerka cijeloj državi, na doista jadan način kobajagi tek prigodnim iskazivanjem nježnih političkih emocija, pomogla u slavljenju “velikog prijatelja” Netanyahua – više je mogućih odgovora

Piše: Zlatko Dizdarević (Interview)

Prije desetak dana, uz otvaranje 24. međunarodnog sajma gospodarstva u Mostaru i uz visoko partnerstvo Izraela, Borjana Krišto, predsjedavajuća Vijeća ministara Bosne i Hercegovine i ujedno  pripadajuća Čovićeva zamjenica na čelu HDZBiH (u nas je danas sasvim normalno da premijeri države i entiteta ponizno trčkaju za šefom stranke) dirnula je sve one koji bespogovorno slijede potpunu ljudsku i političku pogubljenost stranačkih vjernika, nježnom izjavom datom izralskom listu Hayom:

“… Voljela bih posjetiti izrael, još nisam bila tamo. Bit će mi vrlo važno, osobno i emocionalno, posjetiti Memorijal holokausta Yad Vashem i druga važna mjesta za Izrael i jevrejski narod… Predsjedništvo je odgovorno za vanjske poslove naše zemlje, ali bila bih vrlo sretna da jednoga dana vidim veleposlanstvo BiH u Jeruzalemu…”

“Gospodin” Netanyahu

Vjerovatno bi i o tom činu svoje sreće ponešto kazala i u novembru tamo, u najavljenoj posjeti Izraelu, uz već iskazani ushit kako će  ona tako biti  naš prvi  predsjedatelj/ica u posjeti ovoj državi…

Prije manje od dva mjeseca, Dragan Čović, idejni i svaki drugi vođa HDZBiH pa  tako i svih ključnih i posebno profitabilnih manifestacija na dijelu teritorije koju kontrolira  – političkih, privrednih, kulturnih, obrazovnih, sportskih… objavio je javnosti kako je poslao pismo poziva “gospodinu” Netanyahuu, evo drugu deceniju sa kratkim prekidom premijeru Izraela, da bude dragi gost Mostaru na dan otvaranja sajma. Čović potom  polovinom aprila pretužnim glasom objavljuje  da “gospodin” Netanyahu, eto, ne može doći. Valjda se čulo da pozvani ima nekih “malih” problema u svojoj zemlji sa desetinama i stotinama hiljada Izraelaca koji uporno dnevno demonstriraju protiv njega i njegove najnovije, do sada neviđeno ekstremno cionističko-religijske vlade i njenih poteza koji ruše svaku primisao na iole uređenu državu po standardima demokracije.

Nije, međutim, propušten dogovor o nadahnutoj video poruci Netanyahua prilikom otvaranja sajma istaknutim gostima i posebno, što mu je bila čast, “dragom prijatelju Draganu Čoviću”. Uvjeravani su tom prilikom gledaoci i slušaoci poruke kako je Izrael sa njim “posvećen miru, prosperitetu i sigurnosti…”

Tel Aviv ili Jeruzalem?

U nastavku uzvišenih zadovoljstava Čovića i na njegov način već duboko ugrađenog u business sa Izraelom, inicijalno preko uništenog Aluminija i donedavno nepoznatog tajkuna a sada vodećeg “donatora” Mostara pod zastavom Izraela, A.G.Kabiria  – evo nove, za BiH jadnije priče: Ove sa predsjedateljicom Vijeća ministara BiH i njenim nježnim željama da u Izraelu vidi jednom našu ambasadu, ali ne u Tel Avivu, gdje je ogromna većina svjetskih ambasada, nego, eto, u Jeruzalemu ?!

Jer zna se, odlukom Trumpa, a zapravo iz pozadine njegovog zeta, notornog cioniste i specijalnog savjetnika Jareda Kushnera, ambasada SAD u Izraelu prebačena je 2018. godine iz Tel Aviva u Jeruzalem! Za njima je tada potrčalo još nekoliko slijepih poslušnika poput Hondurasa, Gvatemale, Paragvaja i Australije.

Tu svoju odluku Paragvaj i Australija ubrzo su povukli i vratili ambasade u Tel Aviv, shvatajući istorijske posljedice prethodnog poteza.

Više odgovora

Uz pitanje kako je i zašto svom glavnom šefu, snishodljivo poslušna Borjana Krišto, ali uz to i premijerka cijeloj državi, na doista jadan način kobajagi tek prigodnim iskazivanjem nježnih političkih emocija, pomogla u slavljenju njegovog “velikog prijatelja” Netanyahua – više je mogućih odgovora.

U svaki od njih ugrađena je i činjenica da dotična državna funkcionerka vjerovatno i pojma nema zašto je poziv njenog šefa baš toliko potakao politički orgazam Netanyahua, cioniste, vrhunskog kalkulatora i kriminaliziranog premijera u vlastitoj državi, a  eto i njenog “partnera” po funkciji. A ovaj je neupitno doživio tu strast jer mu je svaka nova zastava na ambasadi u Jeruzalemu, posebno evo i sa Balkana,  kapitalni istorijski uspjeh koji se sanja stoljećima: Proglasiti “svjetski” Jeruzalem “nedjeljivim” i ekskluzivno njihovim, glavnim gradom cijelog Izraela  kojeg valja konačno proširiti od rijeke Jordan do obala Sredozemnog mora – sada i prema zaključcima terorističko/ministarske grupe koju je instalirao Bibi da bi dirigovali potpuno anticivilizacijski njegovom novom vladom. Nadao se Netanyahu da će mu oni skinuti s vrata, rušeći postojeći pravni sistem i posebno Ustavni sud u Izraelu, još 2019. uručenu optužnicu za korupciju, mito, prevare raznih vrsta.

Cijena partnerima je i potpuno brisanje Palestinaca sa njihove zemlje ali i ponižavanje i svođenje na jadno “podstanarstvo” druge dvije monoteističke religije na njihovim istorijski svetim mjestima u Jeruzalemu i šire – kršćanstvo i islam.

Eto beskrajne sreće

Naravno, ništa se od svega ovoga ne dotiče Natanyahuovog “velikog prijatelja” Čovića i njegovih poslušnika jer je već odavno glupo i zatucano ne živjeti uz onu neupitno modernu “Love is love but business is business…” Pa ako još može i jedno i drugo, eto beskrajne sreće.

U ukupnoj, jadnoj i tužnoj političkoj realnosti današnje “nove” Bosne i Hercegovine, pomnoženoj siledžijstvom skorojevića, koruptivnim i ulizivačkim dodvoravanjima njihovih igrača, neznanjem svjetskih činjenica i istina, potpunim rasulom institucija u kojima se barem osnovno o svijetu i nama u njemu mora znati – nekoliko je mogućih uzročnika u skandalu sa “državničkim” snovima o selidbi ambasade BiH iz Tel Aviva u Jeruzalem.

Jedan od razloga čak i za ovakve skandale kao što je ova o kojoj je riječ, jeste apsolutno neupitna, do mazohizma uspostavljena vjernost malih velikim šefovima kojemu se – sa slatkih pozicija na koje te je postavio – valja poslušno dodvoravati. I kada ti kaže naredbodavno šta mu je interes, ali i kada u silnoj ljubavi prema njemu sam procijeniš koliko bi ga ovim ili onim gestom obradovao/la. Pa evo, Bože, koliko je samo korisno “dragi prijatelj” zadužio “gospodina”, ma koliko onoga i vlastiti narod počinje rušiti. Važno je samo  da je taj “gospodin” čisti interes vlastitog gazde.  Mnogo elemenata ove proste logike isplivava iz slučaja Krišto – Jeruzalem.

Drugi je jad u priči groteskno nepoznavanje elementarnih činjenica o funkcionisanju sistema u nas i u svijetu, kod instaliranih poslušnika u vrhu države – uz konce koje im vuku “veliki” iz sjene. Zna li uopšte “predsjednica Vlade” šta su ambasade i koga predstavljaju, čije su, zašto su tamo gdje jesu a ne tamo gdje ne mogu biti, sem u slučaju političkog siledžijstva i divljaštva naspram postojećih svjetskih standarda i uzusa. Ko i kako u sistemu odlučuje o tome, a ko se mimo toga ne treba miješati čak ni izjavama čije su posljedice katastrofalne za međunarodnu poziciju države. No, našoj novoj “eliti” povodom ovoga i sličnih događanja, paše samo ona kapitalna, od “lidera” poodavno kazana: “Ja, I…”

Treći je jad, u konkretnom slučaju i u nastavku prethodnog, specifičan: Pada li uopšte na pamet “predsjednici Vlade” šta je “palestinsko pitanje” u cjelokupnoj mizeriji planete u vezi sa tim, i šta znači svrstavati se – svjesno ili nesvjesno – u taj jad koji obilježava planetu evo 75 godina. Je li nam doista svejedno što je nježna sreća “premijerke”, koju bi doživjela da “jednoga dana vidi naše veleposlanstvo u Jeruzalemu”, a naravno to ide i uz proglašenje “nedjeljivog” Jeruzalema glavnim gradom cijelog Izraela – apsolutno ponižavanje UN-a i međunarodne zajednice i nas sa njima. Ili je ljubitelju businessa po svaku cijenu, i gazdi državne premijerke, ta logika naprosto potpuno nerazumljivo, pa čak i smiješna.

Budak, Boban, Francetić

I možda najvažnije u pukom pominjanju svega ovoga, mada će “sretnih trenutaka” za one na novim vrhovima ove jadne države biti još, jeste – Nije kriv ovdje ni Čović, nije ni premijerka, njoj duša treperi da može da vidi sutra Izrael i Muzej holokausta Yad Vashem (sic!), prolazeći usput svakodnevno kroz mostarske ulice sa još uvijek neskinutim tablama na kojima su imena Budaka, Bobana, Francetića itd… Nije kriv ni Netanyahu kojeg je Čović prevario porukom da tih tabli više nema. Krivi su samo oni koje svi pomenuti uspijevaju da varaju uz izbore minulih godina uporno i na isti način. Ili je i u tome greška, jer nije loše postajati realan i shvatiti da su rezultati izbora baš takvi kakvi pašu i businessu Čovića, i snovima njegove i “naše” premijerke. A ni Netanyahuu nije briga za one ulice u Mostaru. Druge ga brige more, pa nije loše imati dragog prijatelja bilo gdje na svijetu, pa i u gradu pjesmom opjevanom, “Čudna jada od Mostara grada.”

A nama drago i toplo oko srca.