Život / Ljepota i zdravlje

Trenutno se roditelji i djeca nalaze u stanju pojačanog stresa pa i određenog oblika psihološke krize. Posebno teško može biti prilagoditi se na zatvoren prostor. Djeca mogu pokazivati neke oblike reakcije na stresnu situaciju. Budite svjesni uobičajenih reakcija vašeg djeteta na stres koji doživljava. Važno je na vrijeme prepoznati te reakcije. 

Dr.sc. Remzija Šetić, psiholog za portal Startbih.ba, roditeljima savjetuje i preporučuje sljedeće:

Svako dijete je jedinstveno u načinu reagovanja na krizne situacije. Neka djeca mogu postati povučena i tiha, dok druga mogu postati previše osjetljiva i nastojati na sve moguće načine da privuku pažnju. Važno je zapamtiti da su ovo normalne reakcije i da na njih treba reagovati na miran i brižan način. Važno je da roditelji kontrolišu svoje reakcije jer i mi možemo biti pojačano osjetljivi, i mogu nam smetati neke stvari koje ne inaće nisu problem, ili čak možemo biti i popustljiviji u ovim situacijama. 

Budite spremni na suočavanje sa strahovima i brigama.  Uobičajeni dječiji strahovi se mogu povećati u ovoj krizi. Često naprimjer, strah od mraka ili toga da ostanu sami, nakon krize postane još jači. Problemi sa spavanjem i fizički simptomi kao što su bolovi u stomaku i glavobolje postanu češći, posebno kod mlađe djece koja ne mogu verbalizirati svoje emocije. Možete djeci pomoći i umiriti ih tako što ćete im čitati priče, puštati umirujuću muziku. Zapamtite da su im trenutno potrebne i tople riječi i zagrljaji. Djecu trebate okupirati nekom aktivnošću, a sigurno je da će se sigurnije osjećati kad ste vi sa njima. 

Stvorite osjećaj sigurnosti. Djeca će se osjećati ranjivo i preplavljeno nekim emocijama, zbog čega je važno fokusirati se na zaštitnički odnos prema djetetu, umirujuće aktivnosti,  aktivnosti koje daju osjećaj svakodnevna rutine, a sve  kako bi se povratio njihov osjećaj sigurnosti. 

Ograničite izlaganje vijestima i informacijama o COVID-19. Nemojte da dijete prati dnevne vijesti. Važno je da im vi date informaciju, jednostavno,  bez puno priče, bez informacija koje ih zbunjuju. Dajte im iskreni odgovori, ali držite se osnovnih činjenica koje ćete popratiti uvjeravanjem da vam je njihova sigurnost trenutno najvažnija. 

Slušajte ih što vam govore. Pobrinite se da djeca imaju priliku da izraze svoje emocije i brige. Postavite im otvorena pitanja („Koje vijesti si čuo/čula? Kako se osjećaš? Imaš li nekih pitanja?") koja im pružaju mogućnost da prepoznaju svoje vlastite potrebe. Aktivno slušajte bez ispravljanja ili umanjivanja njihovih emocija i pružite uvjeravajuće odgovore: („ Činimo sve što možemo da ti budeš siguran/na"). 

Ohrabrite i podstaknite pisanje ili crtanje o njihovom iskustvu. Neka djeca ne žele da razgovaraju o onome što su iskusili, pa im treba omogućiti da izraze svoje emocije na druge načine. Iskoristite to kao priliku da im objasnite da je sasvim u redu osjećati se na određeni način; možete dodatno pomoći slušajući ih i prihvatajući njihovu trenutnu emocionalnu fazu. 

Igrajte se jer je to prirodni način komuniciranja i procesiranja emocija kod svakog djeteta. Djeca mogu ispričati priče o onome što su čuli i o tome kako se osjećaju, čak iako to ne razumiju u potpunosti. Igra je također zdrav način skretanja pažnje od trenutne teške situacije i pruža ispušni ventil za nakupljenu negativnu energiju i stres. 

Budite model za zdrave vještine suočavanja sa stresom. Ne paničite i ponašajte se racionalno. Djeca će od vas također tražiti načine na koje se mogu suočiti sa složenim emocijama. Omogućite sebi dovoljno vremena za sebe kako bi ste procesirali vlastite uznemirujuće emocije, kako bi ste bili spremni pružiti djeci ono što njima treba. To ne znači da konstantno trebate skrivati vlastite znakove uznemirenja. Ako vas dijete vidi uznemirene, možete im biti primjer i reći da ste trenutno tužni, ali da imate načine da pomognete sebi i da ćete se uskoro osjećati bolje. Ako vas i vide zabrinute i tužne, objasnite im zbog čega ste zabrinuti, ali izrazite i nadu da će sve biti uredu.

Objasnite im zašto se sada trebaju ponašati na drugačiji način, zašto ne mogu ići vani, predstavite prednosti ostanka u stanu ili kući i upotpunite vrijeme koje ćet eprovesti zajedno, posebno u nekim kreativnim aktivnostima, o kojima smo i ranije nešto rekli. 

Pratite njihovo ponašanje

Uobičajeno je da se djetetovo ponašanje mijenja kao odgovor na traumu, simptomi stresa mogu postati problem ako se oduže. Pratite promjene u njihovim navikama spavanja, hranjenja, igranja, učenja i druženja: ako izostane poboljšanje tokom vremena, potražite profesionalnu pomoć.

Ovo vrijeme je samo jedan izazov, jedno stanje na koje se možemo adaptirati, u kojem možemo jačati bliskost i solidarnost, ovo vrijeme je za učenje odgovornosti i značaju zajednice. ovo je vrijeme u kojem se podsjećamo da trebamo živjeti u skladu sa našom okolinom, da naše želje možemo staviti pod kontrolu.