Život / Kultura

Fondovi Nacionalne i univerzitetske biblioteke Bosne i Hercegovine obogaćeni su brojčano velikom i vrijednošću neprocjenjivom građom koja je ostavština historičara, akademika prof. dr. Ante Babića, prvog dekana Filozofskog fakulteta u Sarajevu i prvog ministra prosvjete u Vladi Narodne Republike Bosne i Hercegovine, saopćeno je iz NUB BIH.

Iz Nacionalne i univerzitetske biblioteke su se zahvalili sinu Branislavu Babiću i njegovoj supruzi Milici Babić koji su Biblioteci poklonili raznovrsnu građu iznimnog značaja, među kojom se nalaze, pored 926 monografskih i 270 periodičnih primjeraka, i 86 primjeraka gramofonskih ploča te neki vrijedni i rijetki dokumenti i spisi. Veći dio poklonjene građe čini visoko vrijedna literatura koja tematski i vremenski pripada jugoslovenskom socijalizmu.

Za Nacionalnu i univerzitetsku biblioteku Bosne i Hercegovine ovaj poklon, pored obogaćivanja fonda značajnim djelima, predstavlja posebnu vrijednost u povijesnom i simboličkom smislu. Ime Ante Babića utkano je, ne samo unutar bosanskohercegovačke prosvjetne i znanstvene povijesti, već konkretno i unutar povijesti Nacionalne i univerzitetske biblioteke Bosne i Hercegovine, ostavivši trajni trag, kao ministar prosvjete, potpisom i odobravanjem Uredbe o osnivanju (tada) Narodne biblioteke Federalne Bosne i Hercegovine 31. oktobra 1945. godine, kojom se definira i njena uloga i misija.

Anto Babić rođen je 3. januara u Graboviku, kod Doca, općina Travnik. Školovao se u Docu, Travniku, Sarajevu i Zagrebu. Diplomirao je historiju i geografiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1923. godine, nakon čega radi kao učitelj na Kraljevskoj realnoj gimnaziji u Sušaku, a od 1928. godine kao profesor na Prvoj realnoj gimnaziji u Sarajevu.

Između dva svjetska rata, Anto Babić djeluje u krugu istaknutih intelektualaca okupljenih oko progresivnih političkih tendencija u duhu demokratske političke filozofije. U toku Drugog svjetskog rata aktivno se uključuje u narodno-oslobodilačku antifašističku borbu.

Na Prvom zasjedanju ZAVNOBiH-a imenovan je za ratnog rukovodioca sektora prosvjete, na Drugom zasjedanju imenovan je načelnikom Odjeljenja za prosvjetu, a na posljednjem Trećem zasjedanju 1945. godine, kada je ZAVNOBiH pretvoren u Privremenu narodnu skupštinu, izabran je za prvog ministra prosvjete. 1946. godine biva izabran za potpredsjednika Narodne skupštine BiH, iste godine počinje njegova visokoškolska karijera postavši redovni profesor na Višoj pedagoškoj školi u Sarajevu, a 1947. godine preuzima i dužnost rektora ove ustanove.

Pored toga, 1947. godine postaje predsjednik novoosnovanog Komiteta za fakultete, visoke škole i naučne ustanove čiji će rad rezultirati formiranju Univerziteta u Sarajevu 1949. godine, a godinu dana kasnije i osnivanju Filozofskog fakulteta na kojem će biti redovni profesor i prvi dekan. Obnašao je i niz drugih važnih društvenih i naučno-obrazovnih funkcija i bio neposredni kreator mnogih važnih odluka, programa, ustanova itd., od čega treb naglasiti učešće u osnivanju Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine 1966. godine, čiji je član od osnivanja.

Dobitnik je velikog broja značajnih nagrada i odlikovanja od kojih treba posebno istaknuti najvišu republičku nagradu, nagradu ZAVNOBiH-a kojom je nagrađen 1973. godine.

Važan doprinos društvenoj zajednici Anto Babić nije ostvario samo historiografskim istraživačkim rezultatima, već, također, naročito kroz političko djelovanje, posvećenim i profesionalnim angažmanom i doprinosom u razvoju prosvjete.

Objavio je četiri knjige: „Istorija naroda Jugoslavije“, „Bosanski heretici“, „Iz istorije srednjovjekovne Bosne“ i „Diplomatska služba u srednjovjekovnoj Bosni“; objavio je 97 znanstvenih, stručnih i publicističkih članaka (prikaza, ostvra, diskusija, rasprava, eseja itd.); o liku i djelu Ante Babića objavljeno je preko stotinu publikacija različite vrste, a interes za njegov lik i djelo ni danas, nakon skoro 50 godina od smrti, nije utihnuo.   

Preminuo je u Sarajevu 12.01.1974. godine u 75. godini života, navodi se u saopćenju.