Život / Okoliš

Mnogi misle da su pećine 'mrtve', ako ne vide slijepe miševe. No, živi svijet u pećinama sastoji se od sitnih oblika života, koja se ne nalaze slučajno i koja se moraju tražiti. Radi se o živim bićima koji su se evolucijom prilagodili uslovima života. Pravi pećinski organizmi su izgubili oči, imaju usporeno kretanje, antene su im duže, metabolizam usporeniji, jer nema puno hrane pa se kreću samo kada moraju.

Naša ekipa posjetila je pećinu u Mahmutovića Rijeci u općini Breza. O zanimljivom životinjskom svijetu pećina u Bosni i Hercegovini priča nam naš "domaćin" dr.   Jasminko Mulaomerović iz Centra za krš i speleologiju iz Sarajeva, izvanredan poznavalac i izuzetan vodič kroz fascinantan svijet podzemlja. 

- U pećinama je zapravo cijeli svijet, od turizma, zdravstva u pećinama,  komunikacije, prirodnih nauka, estetske fotografije... Nije mi jasno kako ljude to ne interesuje – pita se naš sagovornik.

Žive u pećini porodica hydrobidnih puževa koji su veličine milimetar- dva, a kako kaže naš sagovornik to je skupina koja je kod nas slabo istražena. Ima i pauka, a ljudi obično vide onog najvećeg- meta menardi.

Tipičan predstavnik podzemne faune i prilagođenosti podzemnom načinu života je čovječija ribica (Proteus anguinus)- endemična vrsta za područje Dinarida. Dinarski pećinski školjkaš ili pećinska kongerija jedan je od tri poznata pećinska školjkaša na svijetu. Povremeni pećinski stanovnici su medvjedi, tvorovi, moljci.

- Bosna i Hercegovina, više Hercegovina- Popovo polje, Vjetrenica Gluha Smokva, predjeli oko Trebinja- je drugi hot spot podzemne faune u Evropi  zajedno sa Postojinskom jamom u Sloveniji-  pojašnjava Mulaomerović  kakvim  bogatstvom raspolaže naša zemlja.

Što se tiče najpoznatijih stanovnika pećina- šišmiša naš sagovornik kaže da je kod nas stanje ove populacije prilično stabilno što pokazuje da je priroda još uvijek očuvana i pored brojnih predrasuda koje ljudi imaju o šišmišima. U zadnje vrijeme se puno priča o korona virusu i vezi sa šišmišima. S dozom ironije naš sagovornik kaže da su  šišmiši tu bogom dani da se sve nesreće svale na njih prije svega zbog predrasuda koje mi imamo o šišmišima. Inače , starija tradicija zapravo šišmiša gleda kao životinju koja je dobra, koja je korisna ljudima, koje ne treba dirati i zapravo je tradicija da je kuća u koju uđe šišmiš blagolovljena kuća.

- Pod uticajem filmova o drakuli, ispijanju krvi , zaplitanja u kosi što je praktično nemoguće jer  šišmiši imaju izvanrednu sposobnost orjentacije. Koliko imam podatke šišmiši nisu prenosilac korone, ali jesu nosioci nekih drugih virisa kao i sve druge životinje, kao gorile naprimjer, ali gorile niko ne smije napasti jer su pod velikom zaštitom , a šišmiši su, onako, najbezbolniji za napade. Kao što ljudi nose viruse tako ih i šišmiši nose. Korist od šišmiša je nemjerljiva, od lova štetnih insekata, oprašivanja šuma i općenito biljaka.  Gdje se uzgajaju monokulture i zasipaju kojekavim  pesticidima tu nema šišmiša i tu i šume izumiru- kaže Mulaomerović.

Teško je reći koliko imamo šišmiša, jer se  naše istraživanje uznapredovalo tek u zadnjih 15 godina jer se vrlo mali broj studenata odlučuje da istražuje šišmiše- težak je tren, blato, vlaga.. Ali povećava se broj, uspjeh im je, kaže naš sagovornik,  i kada u jednoj generaciji dobiju jednog novog istraživača.

Otkrili  su i nove vrste  šišmiša za BiH , od 18 vrsta za koje se ranije znalo, danas su došli do 32 vrste.

- Ako ćemo pravo,  sve su ih otkrili amateri koji nisu profesionalno vezani za biologiju, uglavnom su profesionalno vezani za spelologiju.- kaže on.

Na području zaštićenog pejsaža Bijambare registrovano je do sada njih 10: Rhinolophus euryale, Rhinolophus ferrumequinum, Rhinolophus hipposideros, Barbastella barbastellus, Myotis bechsteinii, Myotis oxygnathus, Myotis capaccinii, Myotis dasycneme, Myotis emarginatus i Myotis myotis. Zbog broja vrsta i posebno zbog broja ugroženih vrsta na evropskom i globalnom nivou, može se sa sigurnošću zaključiti da je Zaštićeni pejsaž Bijambare „hot spot“ za šišmiše kao najugroženiju vrstu sisara u Evropi.

Posebno je , osim novih vrsta, zanimljiva registracija Myotis dasycneme koji zahtjeva velike vodene površine i kada je on nađen u Bijambarama, koja su zapravo jedna šumska sredina, bilo je to prilično iznenađujuće za naučni svijet jer je neobično da ta vrsta bude u jednoj takvoj šumskoj zajednici.

- To zapravo pokazuje da u istraživanju šišmiša ima još uvijek jako puno prostora i za nova saznanja i za nova otkrića i za potvrdu mladima da se dokažu  naučnoj zajednici, samo treba biti strpljivi ne gubiti nadu, nemati predrasude u istraživanju i, rezultati će doći- zaključuje Mulaomerović.

Štitimo najugroženiju vrstu sisara

Podsjećamo, šišmiši spadaju u najugroženiju vrstu sisara u Evropi i zbog toga mu je posvećena velika briga. Kroz Međunarodni sporazum o zaštiti evropskih vrsta šišmiša EUROBATS gotove sve evropske zemlje su se udružile da štite šišmiše i njihova staništa. Bosna i Hercegovina je ratifikacijom Međunarodnog sporazuma o zaštiti evropskih vrsta šišmiša EUROBATS 2018. godine preuzela obavezu da štiti sve vrste evropskih šišmiša.

#UZdravomOkolisuZdravZivot