Život / Turizam

Piše: Vanja Iličić

Na 180 kilometara zračne linije od Otrantskih vrata, na jugu Crne Gore, smjestio se Bar, grad na dvije obale, što kao posebnost Bara, između ostalog, ističe direktor Turističke organizacije Bar Emil Kukanj:

- Imamo naše Jadransko more, ali isto tako i Skadarsko jezero, nacionalni park koji je zaista nešto posebno i jedan od bisera naše turističke ponude.

KUDRAVI PELIKAN

Skadarsko jezero je najveće jezero na Balkanskom poluotoku. U zavisnosti od vodostaja, zauzima površinu između 370 i 540 kvadratnih kilometara, a njegove dvije trećine su na području Crne Gore i čine Nacionalni park Skadarsko jezero. Gravitiraju mu, uz Bar, i općine Cetinje i Podgorica, a preostala trećina jezera je dio Albanije. O Nacionalnom parku govori Sara Jovićević, iz Turističke organizacije Bar:

- Ono po čemu se odlikuje naša obala su ostrva na Skadarskom jezeru, sa manastirima iz XIII i XIV vijeka. Takođe imamo raznovrstan biljni i životinjski svijet i to je, zapravo, najveći razlog zbog kojeg turisti dolaze ovdje - ističe Jovićević.

A na području Bara turisti najčešće dolaze u Virpazar, stari Pazar pored tri vira, turističko mjestašce, poznato kao startno mjesto za polazak brodova koji, kroz kanal pun rascvjetalih lokvanja, uplovljavaju u jezero. Kapetan Zoran godinama upravlja brodovima za krstarenje, koje je nešto što se, jednostavno, mora doživjeti tokom boravka u Baru:

- Turiste najviše zanima Grmožur, stjenoviti otok  sa starom turskom tvrđavom iz XIX vijeka, pretvorenom u zatvor, poznat kao „crnogorski Alkatraz“, a interesantni su im i manastiri kojih ima mnogo. Ipak, tokom svih ovih godina koliko radim ovaj posao, primjećujem da ih najviše interesuje dalmatinski ili kudravi pelikan, koji obitava upravo na Skadarskom jezeru. I, ako uspiju vidjeti tog pelikana, oni su jednostavno ispunili svoju želju - kaže kapetan Zoran.

Osim prepoznatljivog pelikana, na jezeru se mogu vidjeti i velike kolonije kormorana, te sive, smeđe i bijele čaplje, uz još oko 270 vrsta ptica, koje tu dovode ornitologe iz svih krajeva svijeta. Sara Jovićević podsjeća i na riblji fond:

- Ono što se izdvaja u našim restoranima su specijaliteti iz Skadarskog jezera kao što su šaran ili ukljeva. Ukljeva je endemska vrsta koja živi u jezeru, a kojoj smo posvetili festival. U decembru mjesecu tako, svake godine, imamo festival vina i te ribe ukljeve.

U potrazi za aktivnim odmorom, turisti na Skadarskom jezeru mogu iskusiti i plovidbu kajakom, a na cijelom području Bara imaju na raspolaganju i brojne pješačke staze, što posebno ističe direktor Turističke organizacije Bar Emil Kukanj:

- U Baru imamo više od 100 kilometara pješačkih staza, brojne kanjone, ali isto tako i bogat sadržaj za turiste koji žele iskusiti kulturni turizam. Brojne su atrakcije, prirodne i kulturne, brojne legende koje se vezuju za Bar, a izdvojio bih posebno Stari Bar, „crnogorsku Pompeju“.

Stari grad Bar smjestio se na nekih pet kilometara istočno od savremene luke. Tu je tvrđava, koja je bila centar Bara, sve dok grad nije preseljen niže, uz more. Do tvrđave se dolazi kroz stari grad, koji je sam po sebi, svojevrsni vremeplov. Vodič kroz Stari Bar je Ivana Gabanović:

- Postoji veliki broj objekata na putu do tvrđave, među njima i dućana koji pružaju jednu sliku putovanja kroz vrijeme, prosto možete osjetiti taj duh starog vremena na putu do zidina tvrđave. Kod glavnih zidina grada turisti se dive tome do koje mjere je grad bio zaštićen i zbog njegove udaljenosti od mora, što je razlika u odnosu na ostale srednjovjekovne gradove. Uz to je i u podnožju najvisočije primorske planine Rumije, pa sve to pokazuje koliko je bila idealna geostrateška pozicija grada - priča Gabanović.

Od spomenika u Starom Baru, mnogi su sačuvani samo u tragovima, ali i takvi svjedoče o nekad prosperitetnom trgovačkom središtvu, te o gradu koji je među rijetkim slavenskim naseljima na jugu Jadranskog mora zadržao dugotrajnu autonomiju i različitost od okoliša. Iznenađujuće dobro je sačuvana tvrđava iz XI stoljeća, a u gradu je i ilirski bunar velikih razmjera, te crkve posvećene svetoj Petki i svetoj Katarini iz XIV stoljeća. Znamenito je tursko kupatilo, sagrađeno na nekadašnjoj venecijanskoj palači, sa neobičnim sistemom parnih grijača. Ljetni amfiteatar u starom gradu je u funkciji, a tokom različitih kulturnih dešavanja upravo tu se okupi veliki broj posjetitelja.

DOMAĆA VINA, FRANCUSKI STRUČNJACI

Na području Bara je stotinjak hiljada stabala masline (nisu sva očuvana), ali jedno privlači posebnu pažnju: to je čuvena, stara maslina na Mirovici, uz certifikat iz istanbulskog instituta da je stara više od 2.240 godina (procjena je rađena 2015. godine). Deblo Stare masline danas ima obim od 16 metara i središte je dvorišta Centra za kulturu Bar. Ulaz za posjetitelje je jedan euro, a otvoren je, kažu, svih 365 dana u godini. Tanja Andrić, iz Centra za kulturu, kaže kako su razne legende vezane upravo za ovo staro stablo:

- Jedna od njih je da se ovo mjesto zove Mirovica upravo zato što su se pod krošnjom stare masline porodice koje su bile u svađi ili ratnici i vojskovođe mirili. Inače, mnogo mladih parova danas dolazi tu i organizuju svoja vjenčanja, da bi im život bio sretan, dugovječan i njihov brak prosperitetan.

A za zdravlje, sreću i ljubav, kažu domaćini, valja obići tri kruga oko ove najstarije masline u Evropi, koja i danas daje plodove od kojih se pravi i maslinovo ulje. O njoj brinu maslinari, a kao njene čuvarice djeluju brojne kornjače, koje se tu mogu vidjeti.

Priča o Baru ne bi bila potpuna bez priče o autohtonim vinima. Među ostalim, za to su se pobrinuli i vrijedni članovi porodice Mašanović. Na imanju nedaleko od Virpazara, u svojoj slikovitoj vinariji, za stolovima od nekadašnje vinske buradi, brojnim gostima svakodnevno serviraju svoja barikirana vina, koja su više poznata u zemljama Evropske unije nego u samoj Crnoj Gori, a okićena su brojnijm međunarodnim priznanjima.

- Prvo vino koje uvijek služimo našim gostima je „Krin“. To je 100% „vranac“, autohtona crnogorska sorta, a mi smo željeli da napravimo jedno vino koje je autohtoni crnogorski proizvod, zajedno sa lozovom rakijom, koja je nacionalni crnogorski proizvod. Postojbina „vranca“ je Crmnica, dakle ova regija oko Skadarskog jezera, gdje su, kao što je poznato, bili prvi vinogradi u Crnoj Gori. Sva vina su barikirana, koristimo burad iz Francuske, a nakon tri godine korištenja, od buradi pravimo autentični namještaj - kaže trenutno najmlađa Mašanovićka, Tamara, koja je zadužena za marketing, te napominje da su na ovome imanju angažovali i francuske stručnjake kao savjetnike. Zajedno sa suprugom, bratom, roditeljima, te djedom i bakom vrijedno radi na stvaranju kvalitetnih vina i promociji crnogorskih proizvoda.

Inače, u strukturi turista u Baru, zajedno sa gostima iz Srbije, velik procenat zauzimaju i oni iz Bosne i Hercegovine kojima su, uz sve spomenuto, dobro poznate i plaže poput, recimo, onih u Šušnju ili Dobroj Vodi, sa prozirnim, smaragdnim morem.

CERVANTES U ULCINJU

Na otprilike pola sata vožnje obalom od Bara, na samoj granici s Albanijom, smjestio se najjužniji grad na crnogorskoj obali, Ulcinj. Vjeruje se da su ga osnovali Iliri u V stoljeću prije nove ere. Zbog svog strateškog značaja bio je meta mnogih osvajača: Ilira, Grka, Rimljana, Mlečana, Turaka, Italijana, gusara... Stari grad Ulcinj danas je nezaobilazna početna tačka obilaska Ulcinja. Opasan je kiklopskim zidinama, a među nekoliko trgova, do kojih se dolazi popločanim, uskim uličicama, koje odišu posebnim šarmom, najinteresantniji je Trg robova, mjesto na koje su gusari nekad dovodili robove i tu ih prodavali. Vjeruje se i da je španjolski pisac Miguel de Cervantes proveo pet godina ropstva u Ulcinju. Također se vjeruje da je svoje poznato djelo, Don Quijote, napisao uravo u Ulcinju, a djevojci dao ime Dulcinea po tadašnjem imenu grada, Dulcinium. Zato ne čudi otkud Cervantesova bašta, njegova bista i brojni suveniri na tu temu u ulcinjskom starom gradu. Na Trgu robova nalazi se gradski muzej, mali kompleks, koji se sastoji iz tri zgrade: crkva-džamija iz XIV stoljeća, u kojoj se nalaze brojni arheološki ostaci; kula Balšića, iz XII stoljeća, koristi se za umjetničke izložbe, dok se u trećoj zgradi nalazi etnografska kolekcija, s izložbom predmeta za lov i ribolov, kao i narodne nošnje. Najjužniji grad na crnogorskoj obali poznat je po svojim prelijepim pješčanim plažama. Osim ljepote, pijesak ima i ljekovita svojstva, podsjeća najpoznatiji ulcinjski turistički vodič Ismet Karamanaga i pokazuje na „Malu plažu“, podno Starog grada:

- Pogledajte, ovdje je pijesak karakterističan, jer je lagano radioaktivan i zdrav! Ovdje ljudi dolaze u četiri ujutro i ukopaju se! Dakle, ne ulaze direktno u vodu, nego legnu na mokar pijesak i zatrpavaju se njim, jer liječi sve vrste hroničnih oboljenja, za sve je dobar osim za srce, jer srcu smeta vrućina. Dakle, ovaj pijesak je izuzetan, kao, uostalom, i onaj na „Velikoj plaži“ - kaže naš vodič.

A čuvena, ulcinjska Velika plaža dugačka je 12 kilometara, pružila se u mjestu Štoj, na nekih desetak minuta vožnje od centra Ulcinja. Deseci koncesionara zakupili su i uredili dijelove ove pješčane plaže. Mine Karamanaga vlasnik je jedne od njih. Pojašnjava kako je to velika obaveza i odgovornost:

- Za jedno sređeno kupalište treba uložiti puno truda, puno ljubavi, da svi kupači budu sigurni, da stignemo opslužiti ih onako kako treba i da nam se opet vrate, sa lijepim utiscima. Imamo oko 250 suncobrana, sa po dva ležaja, imamo i 15 baldahina, restoran sa oko 200 mjesta, natkriveni parking, park za djecu, imamo za svakog ponešto.

ADA BOJANA

Cijene su, misli Karamanaga, prihvatljive, što znači da za dnevni najam suncobrana sa dvije ležaljke treba platiti pet eura. Treba li dodati da je, bez obzira na pijesak i stalni vjetrić, karakterističan za ovu plažu, more kristalno čisto i da je kupanje zaista poseban užitak. Sa druge strane, oni kojima nije dovoljno samo se brčkati u moru ili plivati, na samom kraju ove dugačke plaže, nadomak čuvene Ade Bojane, imaju mogućnost ubrizgavanja adrenalinske injekcije u vidu sve atraktivnijeg, kite boardinga, odnosno surfanja na dasci sa krilom sličnom padobranskom. Tu je nekoliko kite kampova, sa instruktorima koji, kao i turisti, dolaze sa raznih strana. Lara Pribinović, iz Niša, već sedam godina je instruktorica kite sourfinga na Velikoj plaži i kaže kako to može biti ekstreman, ali i rekreativan sport:

- Zavisi kako ko voli. U suštini može da se nauči za tri do pet dana, ali uz dužu praksu, bolje se uči i bolje se vozi, naravno dok ima vjetra. Najbolje je kad se spoji nekih 15-ak dana, pa onda nije problem kad dan ili dva nema vjetra. Dakle, najbolje je što duže ostati, opustiti se i raditi ono što instruktor kaže, ići korak po korak. Nije ništa strašno!

Najmlađi učenik, kaže Lara, mora imati barem 12 godina i najmanje 35 kilograma, a za ovaj kurs valja izdvojiti između 400 i 500 eura. Između jedan i tri sata popodne, kad je vjetar povoljan, u zraku na dnu Velike plaže mogu se vidjeti desetine raznobojnih krila, što ovoj plaži daje dodatni šarm. A sve se to dešava nasuprot čuvene Ade Bojane, riječnog otoka koji je nastao račvanjem rijeke Bojane na njenom ušću u Jadransko more, nakon 30 kilometara njenog toka od Skadarskog jezera, iz kojeg otiče. Bojana predstavlja i prirodnu granicu između Crne Gore i Albanije, pa nije rijetkost da brodovi sa turistima, tokom plovidbe oko Ade, privremeno zaplove i vodama susjedne zemlje, ali to se tolerira. A plovidba oko Ade Bojane je posebna atrakcija, pa Željko Đurišić, ekonomista iz Ulcinja, kao kapetan, u sezoni mjesečno oko ovog otoka proveze između 20 i 30 različitih grupa turista.

- Ide se od jednog ušća Bojane, prema drugom i albanskoj granici, ali interesantnija od same vožnje je priroda. Ona pravi razne sprudove, tako da na samom ušću dubina vode nije veća od neka tri metra, a na sudaru morske i riječne vode dubina je metar. Onda se ide na drugo ušće i u dio rijeke gdje je polovina crnogorska, a druga uzdužna polovina albanska, a najljepši dio je tamo gdje se Bojana račva i pravi ovo riječno ostrvo - priča Đurišić.

Na samoj Adi je mnoštvo sojenica - vikendica, koje su također mamac za turiste. A tu je čuvena nudistička plaža, dobro nam poznata iz kultnog filma „Lepota poroka“.

ULJE ZA PRINCA

Za one koji, pak, vole manju i mirniju plažu, sa puno hlada, prava će poslastica biti plaža u uvali Valdanos, u gdje je atraktivni svjetionik, a u blizini, na nekih pet minuta vožnje, vidikovac sa prekrasnim pogledom na uvalu i smaragdno more. Valdanos je, međutim, poznat i po svojim maslinicima. Inače, „Ulcinjski maslinik“ ima 85.000 stabala, a jedan od poznatijih maslinara je Fatmir Sadiku, vlasnik oko 700 stabala:

- Teren je jako težak za raditi, brdovit je, nije kao u drugim zemljama gdje je ravno i gdje je jako lako sakupljati masline i preraditi ih, ovo je jako teško. Međutim, dobili smo projekte od Ujedinjenih nacija koji su nam pomogli da ih valoriziramo i damo pravu vrijednost ovom maslinjaku. Došli smo do zaključka da bi trebalo utvrditi starost maslina, jer se u Evropskoj uniji još više cijeni ako flaša ulja ima certifikat da stablo datira od prije 2.000 godina - kaže Sadiku.

Stručnjaci iz Turske su prije četiri godine nosili na procjenu dijelove po 25 stabala iz Bara i Ulcinja i pokazalo se da je najstarija maslina u Baru, ali i da Ulcinjski maslinici imaju masline stare preko 2.000 godina. Zahvaljujući dobrim marketinškim potezima, flašica ulja od plodova masline stare više od 2.000 godina, upakovana, zajedno sa plodom, u kutiju od drveta upravo te masline, bila je poklon za princa Charlsa tokom njegove posjete Crnoj Gori i tako završila na engleskom dvoru, a ostatak ulja od tog stabla, u jednakim flašicama i ambalaži, bukvalno razgrabljen, bez obzira na cijenu od po 80 eura za 0,25 l.

Inače, flaša ulja je 10 eura, a gazda Fatmir pravi i fantastične suvenire od maslinovog drveta.

Uz sve spomenuto, Ulcinj iz godine u godinu bilježi rast broja turista, a direktor Turističke organizacije Ulcinj, donedavno općinski predsjednik, Fatmir Đeka, zadovoljan:

- Prošle godine, zvanično, imali smo turiste iz 109 zemalja. Najviše ih je bilo iz ovog našeg regiona, iz Srbije, Kosove, Bosne i Hercegovine, Albanije, pa onda iz centralne i zapadne Evrope.

Sve je veći broj registriranih hotela u Ulcinju, stižu i prestižni svjetski hotelski lanci, pa se, u skladu sa tim, očekuju i gosti veće platežne moći. No, kažu domaćini, bit će i dalje mjesta i za stare goste, među kojima su i brojni turisti iz BiH.