POZITIVNA BIH / Pozitivna.bih

Emir Nikšić

Tradicija od 111. godina u srcu Sarajeva

Urarska radnja „Nikšić“

U jednoj od sarajevskih ulica koja nosi isti naziv preko 100 godina, Gajev Trg, nalazi se i  urarska radnja "Nikšić", koja je tu smještena također preko 100. godina, odnosno, danas je tačno  111. godina otvorena i smještena na istom mjestu.

Odlučili smo je posjetiti i porazgovarali sa jednim od dvojice uposlenih, Emirom Nikšićem, inače, četvrtim koljenom Nikšića koji se bavi ovim zanatom. Emir je Nedžadov sin, od kojeg je naučio i zavolio zanat. 

Emir nam je govorio o počecima urarskog zanata, kako je to sve bilo i šta se onomad, prije 111. godina popravljalo ili prodavalo.

- Moj pradedo je počeo priču o našoj, hajmo reći, firmi, urarstvu 1911 godine. i tada se samo radila prodaja korištenih satova, servis istih, pretežno džepnih malih budilnika koji su u to vrijeme bili – rekao nam je.

Nakon pradede, posao se prenosio s generacije na generaciju.

- Poslije je to dedo nastavio kako je on stasavao, kako je došao u te neke godine, preuzeo očev biznis, onda je došao red na mog oca koji je također zavolio taj posao, i onda evo, četvrto koljeno sam ja – ispričao je.

Kako je ispričao, njemu je prvenstveno bi cilj džeparac, a tek nakon nekog vremena je zavolio ovaj zanatski posao.

- Priču sam počeo sa nekih 19. godina, u početku je to bilo više, da budem iskren, zbog nekog džeparca, a onda sam zavolio taj psoao i danas uživam radeći ovo što radim – rekao je.

Danas je to pretežno trgovina, jer je došlo novo vrijeme i ljudi manje ili više popravljaju satove, no ipak, kako je kazao, ima varijanti gdje je moguće spasiti nekome sat koji ima sentimentalnu vrijednost.

U 111 godina stalo je svašta: ratovi, recesije...

- Bilo je ratova kroz našu tradiciju, kroz našu priču i mi smo tu svašta prevazišli. Ali eto, opet da kažu, dok je ljudi, mjerit će se i vrijeme – kroz osmijeh je rekao.

Dodao je i kako čovjek na kraju, sve istrpi i izgura, nada se i da će porodična tradicija biti nastavljena, jer kako kaže, ima dvojicu sinova.

- Uvijek se čovjek nekako strpi i izgura. 111 godina stvarno nije malo, u regionu u našem poslu, i baš, baš šire, nema ništa slično, ali eto, trudimo se. Imam i ja dvojicu sinova, možda neki od njih ima tu notu, pa nastavi, vidjet ćemo – kazao nam je.

Zanat se uči na seminarima

Danas rijetko ko želi postati urar, a i nema neka specijalizovana škola za urara.

- Danas, škola za urara, koliko ja znam, nema. Ali ima tu doškolovanje, neću da kažem vani u EU, imaju ti seminari, razni brendovi koji rade te seminare – ispričao je.

U suštini, kako nam je kazao, mehanizmi, kalibri i slično, sve se to uči kroz edukacije i usavršavanja.

Novo vrijeme, novi satovi

Ispričao nam je kako je danas sve drugačije u odnosu na vrijeme kada je on počinjao, a ne neko prije njega.

- Danas sve stoji, jer nas je zadesila situacija sa kornoavirusom. Ali mogu reći, da danas ljudi više nude da se prodaju satovi i da se popravlja ono što se nalazi u ladicama i slične stvari – reako je nam je urar Emir.

Danas se više kupuju i mijenjaju satovi nego što se popravljaju

Rekao je da danas ljudi paze na boje, tako da se i satovi kupuju prema odjevnim kombinacijama.

- Što se tiče generalno, novijeg vremena, više se u novijoj eri kupuju i mijenjaju satovi. Hoće li to biti teget linija, zelenkasta, odnosno, hoću da kažem da to ide prema odjevnoj kombinaciji – ispričao je.

Naravno, uvijek su bile popularne ekskluzivne linije satova.

- Dok s druge strane, imate vi eksluzivne linije satova. Jednom kupiš i onda to nose, mijenjaju remen i održavaju. Nije to kao što je nekad bivalo, mehanički sat na navijanje, pa ga nosaju generacije i mijenjaju neke sitnice na njima. Danas to više ide kao neka konfekcija, prodaje se kao kombinacijama odjevnim predmetima – kazao je Emir.

Džepni satovi se i dalje kupuju

Džepni satovi su rijetki, i rijetka je potražnja za njima, no još uvijek imaju svoje korisnike i klijentelu.

- Ima džepnih satova koje možete naći, od nekih boljih švicarskih brendova koje mi radimo. Imaju svoju liniju i džepnih satova, ima tu i varijanta kvarcna koja je baterijska, a ima i ova mehanička što je zapravo sat sa dušom, s druge strane podsjeća na stare satove. Tu i tamo traže ljudi, ali to je rijetkost, godišnje 5-6 ljudi će kupiti džepni sat, možda i manje – rekao je o starinskom principu nošenja satova.

Zidni i stolni satovi, kako je rekao, rade se pomalo, uglavom se popravljaju prijateljima, nose se u radionicu.

- To više otac radi. Još uvijek, radim i ja pomalo. Mogu reći da je to dedo najviše radio, jer to je bilo takvo vrijeme, kad su bili u trendu takvi satovi – ispričao je Nikšić.

Kaže i kako je takve, ali kvalitetne satove, dosta teško naći.

- Takve stvari je danas lutrija naći u nekoj kvalitetnoj liniji. Sve je to, ako ne dizajnrski unutra, plastični kineski stroj – rekao je.

Trend su pametni satovi, ali vrijeme će pokazati sve

Kako je kazao, mlađe generacije imaju veću sklonost koristiti pametne satove, ali ipak, zbog uspoemna popravljaju stare satove.

- Imaju ljudi sklonosti prema tome, pogotovo mlađe generacije, a opet s druge strane, i to  je stvar čovjeka. Danas mi je, recimo, momak donio sat koji je uspomena od dede, koji je nov, jednostavno je htio neki remen da nađe i on je njega s ljubavlju stavio na ruku, dok je većina mlađih ljudi će uzeti smart watch, neću da kažem dipsplay varijnantu sata – kazao nam je Emir.

Naš sagovrnik smatra kako će linija pametnih satova biti prolazna. 

- Mislim da je to prolazna opcija, prolazna linija satova ali evo vrijeme će pokazati – dodao je.

Urara i općenito zanatlija je sve manje

Tačan broj urara ni sam ne zna, ali je kazao, kako je činjenica da ih je sve manje.

- Ne mogu tačno reći, ali je činjenica da ih ima malo. Vidim to iz priča ljudi koji dolaze. Urari su su podijeljeni na području cijelog grada po jedan, eventualno dva. Onda dođu ljudi i kažu, imali smo mi urara u svom naselju i on kako je umro, ne znamo šta i kako. I u manjim gradovima je tako, pa se onda nakupi tih stvari, pa onda kažu došli smo tu i imamo par satova, eventualno ako se može šta uštimati i namjestiti – pojasnio nam je.

Smatra kako je urara sve manje, jer mladi napuštaju Bosnu i Hercegovinu, ali i genralno, zanati u našoj državi izumiru.

Srećom, u urarsku radnju Nikšić dolaze ljudi iz cijele BiH i regiona

- Dolaze iz cijele BiH, neću da kažem iz regije. Imamo iz Srbije i Hrvatske, ima i stranca, ne dijaspore, nego državljana van regije, koji su se zadesili na nekim odmorima, napravljena im je neka usluga, ili im se svidjeo, ali uglavnom doalze. Što se tiče BiH i regije, dolaze ljudi tu – kroz blagi osmijeh nam je ispričao Nikšić.

Pomoć vlasti zanatima u BiH je mala

- To je već malo teška tema. Tu se sve gleda da se naprave kvake koje se neće ispunti. Što se nas tiče, nismo imali neke velike podrške, generalno, mali privrednici, to će vam svi potvrditi, u sektoru tom kojem smo i mi. Ali kako nam je, sami smo za sve krivi – zaključio je.

Za kraj smo odlučili pitati našeg sagovornika, urara Emira Nikšića da nam kaže jesu li Sarajlije tačni ljudi.

- Zavisi. Ja mislim da to nije stvar Sarajlije, da je to stvar čovjeka. Evo ja radim sa posao koji radim i mogu slobodno reći za sebe da uvijek kasnim. Nema tu pravila – kroz smijeh nam je kazao.