Život / Kultura

Vladimir Bilenjki je kanadski redatelj, pisac i producent i voditelj Friction Films. Rođen u Torontu, diplomirao je na sveučilištu York smjer filmske produkcije te je režirao brojne kratke filmove, dokumentarce i komercijalne filmove, uključujući njegov najnoviji igrani film, „Dad (Tata)“ sa kojim će se predstaviti na ovogodišnjem Sarajevo film festivalu (SFF).

Razgovarao: Zdravko Čupović ([email protected])

Za početak, možete li se ukratko predstaviti našim čitaocima?

Imam 24 godine i film me ozbiljno počeo zanimati sa trinaest godina kada sam išao pronaći najbolji film svih vremena. Počevši s Građanin Kane, zatim gledajući Kubrickove flmove te filmove Sergia Leonea, ušao sam duboko u filmske vode pogotovo računajući na to da sam tada počeo montirati videa na YouTube-u. Kad sam snimio prvi kratkometražni film, Mr. Softee, sa šesnaest godina, profesor u srednjoj školi je vidio moj potencijal kao redatelj i kad sam bio na intervjuu za fakultet da studiram filmsku produkciju, ispitivač je rekao da sam ja buduća katarza filma. Od tad, moja misija je da pravim filmove koji će pružiti vrstu katarze gledatelju.

 Kakva je Vaša veza sa Sarajevom?

Otac mi je roden u Sarajevu gdje je odrastao i proveo veliki dio svog života sa svojom obitelji, koja je također živjela u Sarajevu i bavila se medicinom. Ja sam se rodio u Torontu, a ime sam dobio po svom djedu koji je preminuo godinu dana prije mog rođenja u Sarajevu za vrijeme rata. S glavnom glumicom i producentom, koji su podrijetlom iz Bosne i Hercegovine, napravio san dugometražni film „Tata “, čija će se premijera prikazivati na Sarajevu Film Festivalu 17.8. u 22:00.

O čemu se radi u filmu “Dad”?

Deborah posjećuje svoju sestru tinejdžerku, Deannu, u njihovoj obiteljskoj kolibi u isćekivanju dolaska njihovog oca kasno u noć. Dok nadoknaduju zajednicko izgubljeno vrijeme, Deborah i Deanna počinju otkrivati njihove skrivene traume.

Kada stižete u Sarajevo i koliko ćete ostati?

Dolazim u Sarajevo 15. Augusta da promoviram film i idućih nekoliko dana prisustvovat ču svečanom otvorenju festivala i naravno premijeri mog filma koja je 17. Augusta u 22:00. Biti ću u Sarajevu do 18. prije nego što krenem za Hrvatsku.

Vi potpisujete: režiju, scenarij, montažu, muziku, kasting, animaciju, produkciju... Doslovno ste sami napravili cijeli film?

Napravio sam sve što ste naveli osim produciranja, gdje sam imao pomoć od Brace Kalmana, te instrumenti u glazbi koju sam ja skladao odsvirali od različiti suradnici, s izuzetkom klavira i djembe koje sam ja svirao. Osjećao sam da je važno da ja preuzmem svaku ulogu koju mogu u stvaranju filma zbog učinkovitosti i autorstva jer to je moje djelo i ako ja to mogu učiniti onda ne vidim razlog zašto bi plaćao nekoga da to napravi za mene, također ne trebam ni spomenuti koliko se toga izgubi u komuniciranju svoje kreativne vizije nekom drugom. Zapravo, ne mogu ni zamisliti ikoga tko bi mogao režirati ovaj kontroverzni film osim mene.

Najvažnije uloge u snimanju filma za koje sam moramo imati nekog drugog da ih preuzme su snimanje zvuka i kinematografija. Kinematografijom je upravljala Stephanie Weber Biron koja je u potpunosti razumijela moju viziju i izrazila je vizualno čak bolje nego što sam ja mogao zamisliti. Film je medij kolaboracije, naravno, ali snažno se poistovjećujem s teorijama Andre Bazina o autorstvu: da film treba jasno predstavljati redateljevu osobnu viziju.

Glavnu ulogu tumači Maša Lizdek koja je također sa ovih prostora. Slučajno ili?

To je bio splet slučajnosti. Upoznavši drugog bosansko-kanadskog redatelja, Igora Drljaču, u Torontu nakon projekcije filma u kojem je pomogao producirati, naišao sam na trejler za njegov film u kojem je Maša. Sat vremena kasnije, moj otac mi je govorio o tome kako bih trebao raditi s kćeri njegovog prijatelja koja je upravo bila Maša. Javio sam joj se za kratki filmski koncept, no to nije bilo suđeno. Nakon što sam napisao scenarij za „Tata“ imajući nju na pameti, i nakon mnogo čudnih slučajnosti koje su se dogodile, upoznali smo se te se onda odmah posvetila ovom projektu.

Kako generalno kotiraju balkanci u kanadskoj filmskoj industriji?

U Kanadi ima puno Balkanca, pa je neizbježno da u kanadskoj filmskoj industriji postoje Balkanci, ali mislim da nema značajnog predstavljanja kanadsko-balkanskog iskustva u kinematografiji. U mom iskustvu, Balkanci koji su se rodili u Kanadi ne mare toliko za sudjelovanje u balkansko-kanadskoj filmskoj industriji nego samo pravljenje filmova, jer su više povezani s Kanadom nego Balkanom i vjerujem da dosta njih dijeli to mišljenje.

Kako je došlo do saradnje sa SFF, ko Vas je i kako kontaktirao i da li vas je iznenadio poziv?

Pa prijavio sam se normalno, i nakon nekoliko tjedana dobio sam mail da sam primljen u BH program, naravno bila mi je jedna od najsretnijih vijesti u životu i nisam mogao vjerovati sve dok nisu objavili kad je zvanično prikazivanje filma.

Šta planirate sljedeće?

Iduće mi je u planu promocija filma i da osiguram distribuciju da bi mogao zaraditi skromni budžet od filma te da bi stekao priliku da dalje pravim filmove, još i na većoj razini. Što se tiče idućih filmova, imao sam jako puno priča i ideja koje su mi se vrtjele u mislima, no u zadnje vrijeme već duže pišem o posebnoj priči jednog klavirista koju ću nadam se uskoro i uspjeti ostvariti.

Osim SFF imate li još nekih planova, i privatnih i poslovnih?

Budući da sam nezavisan redatelj, trebam osobno promovirati film i uglavnom sve što ću raditi u Sarajevu će biti oko promocije. Obilazit ću i sam festival i vidjeti koje zanimljive aktivnosti nudi i koje sve filmove prikazuje, te naravno upoznavati buduće suradnike. S obzirom da sa mnom u Sarajevo dolazi moja djevojka i da na premijeru dolaze naši prijatelji, vrijeme ću provoditi i s njima.