Život / Reportaža

Piše: Mevludin Mekić

Foto: Ivo Brijezo

 Ljubav prema planini i planinarenju, koja traje već punih pedeset godina, za Milovana Klepića Mimu je način života. Planinu je, govori nam dok ubacuje cjepanicu u peć, zavolio kao dijete i ta ljubav nikad nije prestala. Domar je već deset godina u Planinarskom domu „Radovan Bjelica“ na Paležima (1.177 m), na obroncima Treskavice. Supruga Beba, koja je i sama planinarka, mu je velika podrška.Domom upravlja planinarsko ekološko društvo „Runolist 05“ iz Trnova. Do doma se stiže iz trnovskog sela Turovi, odakle vas šumski put, sa ponekom prečicom preko Sustavca, za nekih sat i trideset minuta dovodi do doma. Od njega se mogu napraviti planinarske ture na sve vrhove Treskavice i obići sva jezera.

Ove godine, posljednjeg dana u mjesecu novembru i prvog u decembru, po prvi put je u Domu organizovana „Rakijada“, na kojoj su pravo učešća imali svi koji ispeku i donesu svoju rakiju od šljive, kruške, jabuke i drugog voća. Četveročlani žiri je najboljom proglasio rakiju jabukovaču, koju je ispekao Nemanja Vlaški.

- Veselo je bilo u domu, kušale su se brojne rakije, a sam početak bio je najbolji. Moj prijatelj Čedo Lalović je, kao prvi kandidat, ponudio rakiju bez alkohola pa je žiri bio veoma iznenađen. Odmah ga je diskvalifikovao. Šalu na stranu, žiriju nije bilo lako da se odluči za najbolju pa su morali više puta da probaju dok nisu donijeli konačnu odluku - priča Mimo.

Dom je otvoren vikendom, praznikom i po potrebi kada se neko najavi i nikad se nije deselio da se neko vrati. Znalo se, doduše, desiti, a to je bilo 2012. godine, da zapada veliki snijeg, kada je trebalo dvanaest sati hoda po pravoj oluji i snijegu. I tad je dom bio otvoren.

Dom posjećuju uglavnom planinari zaljubljenici u prirodu, a Mimo nam govori kako zaluta tu i poneka poznata ličnost koju iznenadi ljepota i mir ovog mjesta, gdje se može čuti samo cvrkut ptica i huk vodopada Skok kada nadođe voda iz obližnjeg potoka, koja dolazi iz jezera na Treskavici.

Mimo je prije nego što se skrasio u ovaj mirni kutak obišao gotovo sve vrhove Balkana, a najljepše uspomene, sa posebnim emocijama, nosi sa Olimpa i Musale. Treskavica je lijepa i surova planina, iskren je Mimo, pa se onda prisjeća kada je 1987. godine učestvovao u spašavanju planinara iz Čačka koji su tri dana bili izgubljeni u vrletima Treskavice. Srećom, ti ljudi su spašeni, malo su se smrzli, ali su dobro prošli. Iako priznaje da mu je ljeto draže od zime, ni za zimu nema ružnih riječi i dodaje da svako godišnje doba ima svoju čar za onaga ko zna uživati.

- Svaki odlazak u prirodu odmara, a ja se ovdje osjećam najbolje - okružen svojim prijateljima, u svakom trenutku je neko, tu je Beba, Cvrle, Goga, Ivo... - nabraja naš sagovornik.

Na prilazu domu prvi dobrodošlicu uvijek poželi pas Čuji, bez kog Mimo nigdje ne ide.

- Zna biti i veselo u domu, bude tu i ljudi koji znaju pjevati i svirati pa atmosfera lijepu turu učini još ljepšom i opuštenijom, ali pjevati ne može svako, samo onaj ko zna - šaljivo zaključuje Mimo, koji na kraju dodaje da redovno održavaju i markiraju okolne staze koje od doma vode u raznim pravcima i podsjeća kako su nedavno zanovili i staru „marku“ od Kozije luke prema Spasovači.

Što se tiče jela, nudi se sve što gosti požele, a postoji i mogućnost unošenja vlastite hrane u ruksacima. Svima koji pohode planine toplo preporučujemo ovaj dom jer smo i sami svjedoci ljubaznosti i usluge koje pruža domaćin doma.