Ekonomija

Piše: Zdravko Čupović (zdravko@startbih.info)

Poskupljenje nafte, poskupljenje sirovina na svjetskom tržištu, povećanje proizvođačkih cijena u Kini i posljedično strah od inflacije nakon što prođe pandemija vijesti su koje se alarmantnim tonom šire među svjetskim ekonomistima u posljednje vrijeme. Listu upozoravajućih signala nadopunjuju i statistički podaci o snažnom rastu kupovine i cijena nekretnina i stambenih jedinica, kao sigurne investicije za plasiranje viška kapitala, u razvijenim zemljama što se navodno desilo i neposredno pred recesiju 2008. godine. Ako je suditi po najavama svjetskih eksperata, prolazi polako i vrijeme jeftinog zaduživanja što bi moglo da dovede do većih kamata na kredite, kojih neće biti pošteđeni ni privreda ni građani. Štaviše, Kristalina Georgijeva, predsjednica Međunarodnog monetarnog fonda (MMF), nedavno je najavila da bi svijet trebalo da se pripremi za rastuće kamatne stope.

Bosna i Hercegovina, koliko god bila mala, ne može ostati izvan svjetskih ekonomskih tokova i trendova, pogotovo ako se radi o pesimističnim najavama. Strah od inflacije i poskupljenja je već stigao i u region. Nakon godinu dana mirovanja inflacija se vratila u Hrvatsku, a nedavno je i Narodna banka Srbije povećala procjenu ovogodišnje inflacije na 3%. U međuvremenu, nakon zaduživanja Republike Srpske na Londonskoj berzi po gotovo lihvarskoj kamati, u pitanje je došao i očekivani aranžman sa MMF-om, od kojeg po svemu sudeći neće biti ništa pa je za očekivati i da Federacija BiH krene samostalno u zaduživanje na domaćem tržištu u cilju krpljenja budžetskih rupa koje je ostavila pandemija pa se i sumnjičavi oblak krize javnog duga nadvija nad BiH. Za to vrijeme, građane brine da li je nedavno poskupljenje ulja samo najava budućih poskupljenja, što bi dodatno srozalo ionako nizak standard.

Umjereni optimizam

Pomalo neočekivano, u zemlji gdje je, uglavnom opravdana, kuknjava postala norma i standard, ekonomisti i, što je još važnije, poslodavci i biznismeni na postkovid bh. ekonomiju, uprkos svemu, gledaju s umjerenim optimizmom.

U razgovoru za magazin Start BiH, Adnan Smailbegović, predsjednik Udruženja poslodavaca FBiH, prije svega upozorava da se virus do sada pokazao nepredvidiv i da se još uvijek ne može sa sigurnošću potvrditi da je pandemija pri kraju, pogotovo imajući na umu spor proces imunizacije u BiH. Bez obzira na to, ističe da je pandemija ostavila veliki trag na ekonomiju. Podsjeća kako su najteže pogođeni turizam i uslužni sektori. Pojedine su se branše uspjele održati, dok su neke čak imale i bolje rezultate nego prije pandemije.

- To su prije svega izvoznici što ukazuje da se globalni ekonomski tokovi mijenjaju, što se donekle i očekivalo. Dolazi do pomjeranja lanca dobavljača pa se dosta evropskih snabdjevača sve više okreće prema tržištu našeg regiona. Povećana je potražnja za našim robama pa svi koji imaju kapacitete i koji ih mogu povećati su to iskoristili - sumira naš sagovornik optimistična kretanja u domaćoj ekonomiji.

Ilustruje to i ohrabrujućim statističkim podacima. Izvoz je, kaže, u prvom kvartalu porastao za 17%, a povećavaju se i fiskalni prihodi po svim osnovama.

- Mislim da je oporavak bh. ekonomije itekako moguć, ali bi dobro došlo ako bismo imali poboljšan poslovni ambijent i vjetar u leđa od strane države. U tom slučaju bi rezultati bili bolji. Puno bolji. Neophodno je popraviti kompletan poslovni ambijent. Mi smo kao Udruženje poslodavaca još prije nekoliko godina uputili inicijativu 20+5+6, odnosno 25 zakona i šest inicijativa, koji naravno nisu podjednako bitni - navodi Smailbegović.

Među najvažnijim su, kaže, svakako doprinosi koji su kod nas vrlo visoki naspram regije. Ističe kako svako smanjenje doprinosa dovodi do povećanja plata, a samim tim se povećava PDV i sve druge prihode. On je uvjeren da bi se time smanjila i siva ekonomija jer bi se motivisao prelazak radnika iz sive zone u legalne tokove.

Dalje, za razvoj industrije je podjednako važna izmjena Zakona o porezu na dobit, odnosno da se sve reinvesticije u kompanije oslobode poreza na dobit.

- Danas se on plaća bez obzira da li taj novac reinvestirate ili ga stavljate u džep. To nema logike. Moraju se stimulisati investicije. Moraju se povećati i minimalne plate. Nakon toga slijedi niz nešto manje važnih zakona, od registracije privrednih društava, preko parafiskalnih nameta, izmjena Zakona o zdravstvenom osiguranju gdje bi se skratilo bolovanje. Pored Federacije BiH samo dvije države u svijetu imaju 42 dana na teret poslodavca. Svugdje je to mahom do 15 dana. Izmjene ovoga što sam naveo bi dovele da jakog investiranja od strane domaćih kompanija, ali i od stranih - uvjeren je Smailbegović.

Zašto Vlada ne izlazi u susret privrednicima?

Argumenti poslodavaca zvuče opravdano i smisleno čak i laicima. Stoga se logičnim nameće pitanje zbog čega se Vlada uporno opire prijedlozima onog zdravog dijela domaće kompanije i realnog sektora. Naš sagovornik kaže da postoji nekoliko razloga.

- Jedan od razloga je što u ovoj zemlji niko ne želi reforme. Imate blokade sa različitih strana. Drugi je što je kod nas postala praksa da se ništa ne čačka osim nekih minimalnih korekcija. Bitno je da javni sektor funkcioniše i da ima za njihove plate. Postoji strah od reformi. Treba svakako spomenuti i rizike koji prate svaku reformu i postavlja se pitanje ko je spreman da ih prihvati - nabraja on.

Na pitanje koji su to rizici, dobili smo jasan odgovor uz ocjenu da potencijalni benefiti nadmašuju sve rizike.

- Smanjenje doprinosa. Za očekivati bi bilo da dođe do smanjenja prihoda vanbudžetskih fondova – penzioni, zdravstveni i fond za nezaposlene. Kratkoročno bi sigurno došlo do toga kada bi se smanjili doprinosi „preko noći“ sa sadašnjih 41,4%, na 31-32%. Ali to bi trajalo nekoliko mjeseci. U tom periodu bi se ta budžetska rupa trebala zatvoriti nekim kreditom. Međutim, nakon nekoliko mjeseci bi krenulo povećanje zaposlenosti, plata... U roku od pola godine bi se trend preokrenuo i prihodi bi se povećali. Ali vlastima je to preveliki rizik i nemaju sluha za reforme - konstatuje Smailbegović.

On priznaje da su na neki način preduzetnici u MMF-u vidjeli svojevrsnog saveznika tokom pregovora oko aktuelnog aranžmana.

- Imali smo par sastanaka sa MMF-om i zamolili smo ih da naše prijedloge uvrste u uslove, a upravo bi se njihov novac mogao iskoristiti za ove reforme. Ovako on obično ode u potrošnju, a to je izgubljen novac.

To bi zapravo bila investicija u reforme. Mi smo MMF vidjeli kao saveznika koji bi mogao izvršiti pritisak na Vladu jer oni kredit uslovljavaju reformama, ali nažalost izgleda se odustalo od svega toga.

Bez obzira na sve, jedan dio privrede će sigurno rasti, ali ne znam da li će to biti dovoljno za ovo društvo. Moglo bi to sve biti puno bolje kada imate državu za saveznika. Poduzetni ljudi kada vide priliku iskoriste je, ali uz podršku države bi ih bilo puno više i bolje - poručuje Smailbegović.

Ovdje vrijedi pravilo „snađi se kako možeš“

Snježana Kopruner, članica Upravnog odbora Udruženja poslodavaca BiH i vlasnica kompanije GS-TMT, iz Travnika, također spada u red umjerenih optimista, mada priznaje da je to možda više iz želje da gleda pozitivno u budućnost nego iz realne situacije. Kaže kako je o BiH teško pričati i gledati je u kontekstu svjetskih zbivanja. Smatra da će naš oporavak biti bolniji i sporiji nego drugdje u svijetu.

- Mi smo po svim pokazateljima među najgorim na kontinentu, a izgleda da nema ni političke volje da nam bude bolje. Ovdje se ne osjeća da itko imalo razmišlja o strategiji izlaska iz krize. Ovdje vrijedi pravilo „snađi se kako možeš“ i „neka nam je Bog na pomoći“ - iskrena je Kopruner.

Naša sagovornica dodaje da je ponajviše straha od povećanja javnog duga.

- MMF je dobro prepoznao da se pozajmice neće koristiti u prave svrhe i nije za sada odobrio tražene kredite. Moram vas podsjetiti na neke brojeve. Godine 1990. kada se raspadala bivša nam država, bili smo sa 22 miliona stanovnika dužni 20 milijardi dolara i govorili su nam kako je strašno to da je svako dijete čim se rodi već dužno gotovo 1.000 $. Što bi danas rekli na dug koji imamo? Koji će unuci naših unuka morati vraćati - kaže Kopruner koja ne krije ni zabrinutost zbog povećanog štampanja novca za finansiranje posljedica pandemije.

To je, ističe, dovelo do povećane inflacije koja za posljedicu ima povećanje cijena svih resursa.

- Tako su se cijene čelika na svjetskom tržistu udvostručile u godinu dana, a kako sada stoje stvari, u septembru će čelik dobiti onaj tko ga više plati.

Kako onda računati prodajne cijene naših proizvoda i hoćemo li uopće moći išta proizvoditi? Sve su to pitanja koja poslodavce prilično muče - naglašava Kopruner.

Vladimir Blagojević, iz Privredne komore Republike Srpske, za magazin Start BiH napominje kako negativni efekti pandemije i dalje pritiskaju ekonomiju te da su već nanijeli velike posljedice. Međutim, ohrabrujući podaci sa kraja prošle i početka ove godine daju temelj za blagi optimizam. Da li će se tako nastaviti zavisit će, kaže on, od mnogo faktora, a među najvažnijim je kako će se odvijati situacije na našim najvažnijim izvoznim tržištima i Evropskoj uniji.

- Problem jeste što je došlo do poskupljenja određenih sirovina na svjetskom tržištu, posebno berzanske robe. To će svakako da utiče i na poslovanje naših preduzeća. Pogotovo kada se radi o sirovinama koje mi ne proizvodimo ili ih proizvodimo nedovoljno, a potrebne su našim kompanijama te ih moraju nabavljaju na svjetskim tržištima. Vidjeli smo to već na primjeru poskupljenju ulja zbog poskupljenja suncokreta na svjetskom tržištu. Oko inflacije radije ne bih davao nikakve prognoze - kaže Blagojević.

Problem dug RS-a i kantona

Kada je riječ o projekcijama bh. ekonomije u ovoj godini Muamer Halilbašić, direktor Ekonomskog instituta u Sarajev, kaže da su sve prognoze prilično neizvjesne zbog niza razloga, ali da one ne zavise samo od pobjede nad virusom i vakcinacijom već i od učinkovitosti ekonomske politike provedene u uslovima visoke neizvjesnosti. Kako navodi, odsustvo liderstva, spora implementacija i nedovoljni iznosi podrške rezultirali su gubitkom oko 20 hiljada radnih mjesta, značajnim padom potrošnje, BDP-a i javnih prihoda. On dodaje kako je, prema preliminarnim procjenama, BDP u 2020. u BiH pao za više od 4%. Prema procjenama rasta za tekuću godinu (2,8%), ekonomija BiH se neće potpuno oporaviti, odnosno vratiti na nivo prije pandemije ni do kraja 2021.  

- Dio radnih mjesta, oko jedne trećine, jeste povraćen. Međutim, broj zaposlenih stagnira. Još uvijek imamo oko 12 hiljada manje u odnosu na period prije pandemije. Uz nastavak i ubrzavanje javnih investicija i implementaciju planiranih mjera podrške pogođenim subjektima, posebno u kontekstu finansijske podrške reaktiviranju poslovne aktivnosti kroz pristup jeftinim izvorima sredstava, aktiviranje punih potencijala garancijskih fondova u oba entiteta i posebno mjera podrške novom zapošljavanju za šta je budžetom u FBiH predviđeno oko 50 miliona u ovoj godini, očekujem da će se povratiti većina zaposlenih u prerađivačkoj industriji. Ono što brine su radna mjesta u turizmu i povezanim djelatnostima koja čine više od polovine radnih mjesta koja još uvijek nisu revitalizirana. Ovo se posebno odnosi na FBiH i Kanton Sarajevo. Oporavak u ovoj djelatnosti će prije svega zavisiti od razvoja epidemiološke situacije - smatra Halilbašić.

On upozorava da su dosadašnji deficiti pokrivani međunarodnim zaduživanjem, što je povećalo zaduženost za oko 5%. Ističe da posebno zabrinjava rast duga i zaduženosti u Republici Srpskoj.

- Problem je na izvjestan način „gurnut pod tepih“ zaduživanjem na Londonskoj berzi, s obzirom da 600 miliona KM dolazi na naplatu tek za pet godina. Bit će interesantno vidjeti da li će FBiH uspjeti „zatvoriti“ konstrukciju finansiranja zaduživanjem na domaćem tržištu i pod kojim uslovima. U FBiH eventualne probleme očekujem na nivou kantona s obzirom na značajne akumulirane deficite, još prije pandemije korona. U 2021. očekujem oporavak doznaka iz inostranstva, koje su u prošloj godini bile manje za oko 500 miliona, što bi trebalo doprinijeti oporavku potrošnje i javnih prihoda - kaže naš sagovornik.

Pored produžavanja perioda pandemije, kao ključni rizik za postepeni oporavak ekonomije navodi politička previranja u zemlji koja posebno negativno utiču na percepcijeuposlovnog sektora i investicijsku aktivnost i domaćih, ali posebno stranih investitora.

- S izuzetkom određenih proizvoda gdje su mogući poremećaji u lancima snabdijevanja i posljedični značajniji rast cijena, u 2021. godini ne očekujem značajniji rast ukupnog nivoa cijena. Očekivana stopa inflacije je ispod 2,0 posto - smatra Halilbašić.

Nezapamćena tražnja diže cijene u cijelom svijetu

Vodeći ekonomski časopisi poput Financial Timesa, The Economista i Bloomberga sve češće upozoravaju kako globalna ekonomija ulazi u nepoznatu teritoriju, pošto se poslije decenije zabrinutosti zbog neadekvatne tražnje i potrošnje nakon globalne finansijske krize, sada pojavljuju znaci nedovoljne ponude. Manjak robe, usluga i ljudi znači da će se goruća tražnja sve slabije ili nikako ispuniti, budući da već postoje naznake da bi uska grla u snabdijevanju mogla dovesti do neugodnih iznenađenja, koja bi mogla poremetiti postpandemijski oporavak. Nestašica je najakutnija u Americi, gdje je u toku ekonomski bum – maloprodajna potrošnja raste za više od 10 posto na godišnjem nivou, jer su ljudi počeli da koriste dodatne dvije hiljade milijardi dolara uštede akumulirane u proteklih godinu dana, dok se istovremeno daju novi podsticaji. Bakar, gvožđe i čelik; kukuruz, kafa, pšenica i soja; drvna građa, poluprovodnici, plastika i karton za pakovanje – izgleda da svijetu nedostaje sve to, ukazuje Bloomberg, ističući da ekonomskim oporavkom kompanije bjesomučno pokušavaju da stvore zalihe. Od proizvođača dušeka preko auto-industrije do fabrika aluminija – svi kupuju više materijala nego što im je potrebno kako bi preživjeli vratolomnu brzinu kojom se oporavlja tražnja za robom, ali i ublažili primarni strah da će ostati bez materijala, piše Bloomberg, dodajući da su nestašice, uska grla u transportu i rast cijena blizu najviših nivoa u sjećanju, što sve zajedno izaziva brigu da će ubrzana globalna ekonomija podstaći inflaciju. Kako navode, razlika između 2021. i ranijih poremećaja u snabdijevanju je veličina sadašnjeg problema i činjenica da se ne nazire jasan kraj, pri čemu nisu pošteđena ni velika ni mala preduzeća. Nestašice i ometanja u lancu snabdijevanja prati rast cijena robe od materijala do hrane. Prema podacima Ujedinjenih naroda, cijena hrane u svijetu je u aprilu porasla 11. mjesec zaredom.