Život / Ljepota i zdravlje

Piše: Zdravko Čupović (zdravko@startbih.info)

Otkako je pandemija COVID-19 stigla u Bosnu i Hercegovinu, gotovo preko noći se u građane uvukao nezapamćeni strah i zebnja. U početku je to bio strah za goli život, ali se sa karantinom i nametnutim restriktivnim mjerama to postepeno pretvorilo i u pojedinačnu borbu za vlastito mentalno zdravlje. Ograničavanje slobode kretanja, mjere samozaštite, socijalno i fizičko distanciranje, strah od gubitka posla u kombinaciji sa kontinuiranim strahom da se ne završi na respiratoru generišu ogroman stres u tolikoj mjeri da se sa pravom može postaviti pitanje da li COVID novi PTSP?

Pandemija koronavirusa s ovako teškim posljedicama i trajanjem kojem se još uvijek ne nazire kraj je izazov sa kojim se čak i zdravstveni radnici i psiholozi susreću prvi put. Sama pandemija predstavlja naglu i neizvjesnu promjenu životne situacije koja definitivno može dovesti do narušavanja psihičkog zdravlja ljudi i određenog stepena anksioznosti, upozorava Ana Šatara, psiholog u Psihološkom savjetovalištu "Omnes" iz Banje Luke.

- Anksioznost je najjednostavnije rečeno strah od budućeg događaja, pri čemu osoba predviđa da će se u budućnosti desiti nešto jako loše. U sadašnjosti naše tijelo nastoji da nas pripremi za tu „nadolazeću“ opasnost, a to se očitava u pretjeranoj brizi, razmišljanju, napetosti tijela, isprekidanom snu i slično. Naše tijelo ima namjeru da nas zaštiti, međutim da li je to ono što ono zaista radi kada smo anksiozni? - pojašnjava Šatara za magazin Start BiH.

Ptom napominje kako ono što utiče na povećavanje trenutne anksioznosti je i strah od nepoznatog. Stoga, kaže, mnogo više brinemo kada su u pitanju novi i do sada nepoznati rizici.

- Poznate stvari, poput sezonske gripe, koja može biti jako opasna, mi ne doživljavamo tako strašnom. Međutim, činjenica je da o trenutnom virusu znamo malo, te da česte promijene informacija od strane stučnjaka ne ulivaju povjerenje građanima. Mi nesvjesno svojim mislima i razmišljanjima pripremamo tijelo za nadolazeću opasnost. Naš mozak misli da će nas zaštititi pretjeranim razmišljanjem i analiziranjem, međutim većinu vremena nam donosi suprotno. Ono što mislimo utiče na to kako se osjećamo i šta u skladu sa tim radimo - dodaje naša sagovornica.

Ona podsjeća da je svima poznata anksioznost povodom ispita, bitnih sastanaka, odlazaka kod ljekara i slično, a u svim tim situacijama naš mozak razmišlja o mogućim negativnim ishodima i misli da nas na taj način štiti od nadolazeće opasnosti. Slično je, kaže, i u ovoj situaciji.

- Povećan broj klijenata u ovom periodu, a koji se žale na anksioznost povezanu sa trenutnim stanjem, svjedoči o posljedicama koronavirusa na mentalno zdravlje. Mnogi ljudi su pretjerano usmjereni na svoje fizičko zdravlje i svaku promjenu u tijelu tumače kao neku smrtonosnu bolest. Zamislite nivo anksioznosti koju te osobe doživljavaju sada kada je izvor stimulusa prisutniji. Naš je um prirodno usmjereniji na negativne informacije, te tako ljudi prije „čuju“ loše vijesti od onih dobrih, te često zanemaruju umirujuće informacije koje dolaze od strane stručnjaka. Mnogo više se ljudi bave razmišljanjima o broju umrlih i broju zaraženih od onih ljepših i pozitivnijih vijesti - ističe Šatara.

Djecu navikavajte ličnim primjerom

Slično mišljenje dijeli i psiholog Sandra Muratović, koja navodi kako COVID- 19 ipak ne bi poredila sa PTSP-om za koji kaže da je ozbiljan poremećaj. Ipak, stvarna opasnost od zaraze i promijenjen način života nesumnjivo, kaže, utiču na povećanje anksioznosti. Ona ističe kako bi se sada trebali više baviti načinima adaptacije jer se kraju pandemiju još uvijek ne nazire kraj. U svemu tome možda su najugroženija djeca, koju uskoro očekuje i početak školske godine u potpuno drugačijem i još uvijek ne u potpunosti poznatim okolnostima.

- Kada je riječ o početku školske godine teško je sada reći bila šta konkretno. Ja predajem psihologiju u Drugoj gimnaziji i još uvijek ne znamo ništa. Ministarstvo još uvijek nije donijelo nikakvu odluku iako je do početka ostalo samo desetak dana. Ne znamo ni da li će, ni ko će ići u školu, ni da li će nastava biti online tako da imamo problem. Mi već sada nemamo vremena da se adekvatno pripremamo, a nije provedena ni bilo kakva edukacija. Ipak je trebalo dati nam vremena da se pripremimo - kaže Muratović.

U međuvremenu, bar kada je riječ o djeci, napominje kako je u novonastalim okolnostima najveća odgovornost i uloga na roditeljima jer u zavisnosti od njihovog ponašanja zavisi kako će djeca prihvatiti ovu situaciju. U zavisnosti od uzrasta djece, treba im, savjetuje naša sagovornica, na prihvatljiv način objasniti zašto je maska bitna, zašto je važno prati ruke, ali istovremeno ne podgrijavati previše strah koji može otići u krajnost i paniku.

- Kada govorimo o djeci predškolskog i ranog školskog uzrasta oni puno uče po modelu. To znači da im ne treba ništa previše govoriti. Oni gledaju kako se roditelji ponašaju. To je neka vrsta učenja po automatizmu. Možete vi govoriti o opuštenosti, ali ako dijete primijeti nervozu, promijenjenu boju glasa dijete će shvatiti da nešto nije u redu. Lični primjer kod roditelja je možda i najvažnija stvar. Treba ih kroz pjesmicu ili igru navikavati na česta pranja ruku. Sa djecom starijeg uzrasta treba malo više razgovarati i uključiti momenat solidarnosti i pokušati im objasniti da imaju odgovornost i prema drugim ljudima kroz neke primjere koje mogu shvatiti. Treba im pojasniti da čak i ako se oni ne razbole mogu prenijeti virus nani kojoj će odnjeti hljeb - savjetuje Muratović.

Ona priznaje da je pandemija ovolikih razmjera i njene potencijalne posljedice na mentalno zdravlje čak i za struku nova situacija, ali smatra da se poslije ovoliko vremena sistem ipak morao bolje organizovati.

- Neizvjesnost je snažan faktor koji podgrijava anksioznost kod ljudi, a to se može manifestovati na razne načine, od nesanice, gubitka apetita, neuživanje u aktivnostima koje ste nekada radili sa zadovoljstvom... Ne znamo kada će vakcina, ne znamo kada i kako će škola početi... Mi naprosto plivamo u neizvjesnosti i ljudi to jako teško podnose. Nemam nikakvih zvaničnih podataka, iako se nadam da će ih nekada biti, ali možemo očekivati da će biti povećan broj anksioznih i depresivnih smetnji, kao i da će doći do pogoršanja kod onih koji su već imali određene smetnje prije pandemije. To može onda dovesti do raznih scenarija, ali isto tako možda može dovesti do toga da se pronađe adaptivniji odgovor i da ljudi sami savladaju kako da se izbore s ovom neizvjesnošću - nada se Muratović.

Usmjerite pažnju na ono što možete kontrolisati

Šatara ističe kako je sada ipak teško govoriti o tome kakve mogu biti posljedice ovog perioda naših života, kad sve ovo jednog dana prođe, ali da svakako postoji velika mogućnost da ljudi koji su bili skloni anksioznosti postanu još zabrinutiji i usmjereniji na svoje zdravlje. U međuvremenu građanima savjetuje da se pokušaju usmjeriti na stvari koje jesu pod njihovom kontrolom.

• Pazite kojim izvorima vjerujete, tj. čitajte provjerene informacije;
• Bavite se ostalim stvarima koje su vam bitne u životu i usmjerite se ka stvarima koje ste ranije voljeli da radite;
• Ne tražite na internetu simptome koje imate, jer će vas to često odvesti do dijagnoze koju nemate;
• U slučaju simptoma, posjetite ljekara;
• Potražite pomoć psihoterapeuta ukoliko se osjećate uznemireno i napeto
• Koristite planer i osmislite svoj dan tako da je ispunjen aktivnostima koje volite i koje vam pričinjavaju zadovoljstvo;
• Objasnite djeci da je neophodno da u određenim situacijama nose masku i budite primjer toga;
• Zajedno sa djecom ukrasite njihovu masku, stavite šljokice ili pronađite platno sa njihovim omiljenim likom iz crtanog filma, te skupa sašijte masku

Metoda 4 x 5

- Kada vas mozak odvede u budućnost i kada se uhvatite kako pretjerano brinete, korisna može biti metoda 4 x 5. Usmjerite se na ono što se dešava sada i ovdje. Dovedite se u sadašnjost. Metoda 4 x 5 značila bi polako, sa punom sviješću, udahnete pet puta. Potom, imenujte pet stvari koje možete da vidite, pet zvukova koje možete da čujete, i pet površina koje možete da dodirnete. Sjetite se da postoji samo ono što se u sadašnjosti dešava. Izađite iz svog uma i živite život - savjetuje Šatara.

Uloga medija

Muratović smatra kako bi se kvalitetna edukacija građana o važnosti vakcinisanja i poštivanju epidemioloških mjera morala kontinuirano provoditi putem medija.

- To je vrlo bitno jer su mnogi ljudi izgubili povjerenje u vlasti. Ako svaki dan gledamo iste reklame zašto svaki dan ne bismo gledali i ove stvari koje su jako bitne - dodaje ona.