Kolumne

 Piše: Dragan Bursać

UVOD: Nacionalista nacionalisti bi rekao, braćo Bošnjaci ako ne poštujete ubijene iz reda svog naroda, među kojima je i 102 djeteta, zarad guzice u fotelji, kako očekujete da će ih poštovati srBski patriJoti?!?

SDP, moje zemlje. Šta reći, a ne zaplakati. Da li pustiti suzicu za hiljadama onih naivnih idealista, koji u SDP-u vide ekstenziju KPBiH ili nepokolebljivost Nijaza Durakovića? Kako im reći da je SDP poodavno interesna organizacija, koja logistički još ne parira, recimo, SDA ili HDZ-u ili SNSD-u? Kako objasniti silnim Bosancima i Hercegovcima da u SDP-u sjede uhljeb insani, kojima je guzica milija od šest država i državica, od bilo kakvog patriotizma, a o socijaldemokratiji i ne pričaj. Pa, možda na teži, bolniji način. Možda istinom u glavu! Evo je friška:

SDP-ovo 'MUTE' NA POVIJEST: Predsjednik skupštine Prijedora, Sead Jakupović, iz SDP-a, NIJE dozvolio bošnjačkim predstavnicima da se obrate i repliciraju SNSD-ovim jastrebovima koji traže da se privedu i kazne organizatori manifestacije Bijele trake, a da se sama komemorativna manifestacija zabrani.

Dobro ste pročitali. Dobri i prepodobni SDP-ovac Jakupović je uskratio pravo ljudima iz DF-a i SDA da se obrate, da kažu, aman uzaman ljudi, pa gdje će vam duša? Jakupović je stisnuo „mute“ i samim tim se pridružio većinskoj srBskoj kamarili predvođenoj SNSD-ovim jastrebovima, koji su se nameračili na potpuno ukidanje povijesti. I to one najnovije, iz zadnjeg rata, koja se po Bogu i narodu (valjda) ne bi trebala fabrikovati.

Perverzno je i jasno, donekle, zašto SNSD i sateliti mu koriste najbolniju ranu krajišku, e da bi mobilisali najdesnije dijelove glasačkog tijela. Jasno je, velim, zašto srBski ultranacionalisti na platformi ništenja povijesti, masovnih zločina, ubistava djece, protjerivanja nesrpskog življa iz Prijedora pokušavaju profitirati. Za koju hiljadu glasova, biću slobodan u procjeni.

Jer sistematsko sklanjanje od očiju javnosti najvećeg zločina u kome je samo u jednom gradu pobijeno 3500 njegovih stanovnika i 102 djeteta, mora imati ovako monstruozan krešendo. Finale u kojem oni koji su na strani ubica, koristeći demokratsku skupštinsku silu, pokušavaju staviti s one strane zakona žrtve, potomke žrtava i jedan komemorativni skup posvećen neospornom činjeničnom događaju, a to je nošenje bijelih traka i stavljanje bijelih čaršava na bošnjačke kuće, e da bi se optimizirao i ubrzao proces zločina.

Morbidno i monstruozno. Pa, bio je red makar drugoj strani, koja nominalno podržava prava povratnika, prava žrtve u ovom slučaju barem pružiti ljudsku, ako ne formalnologičku nakanu da za govornicom Grada Prijedora kaže šta to ne štima.

Ali ne! Samo „mute“, muk i tišina. Pa i vijest ne bi bila vijest da je kakav ostrašćeni Radovan na mjestu prvog čovjeka Skupštine gradske. Nekako bi se uklopilo u naše mitomanske stereotipe. Ostalo bi samo da osuđujemo i u Inckovom stavu izražavamo zabrinutost nad „situacijom u Prijedoru“. I, da se razumijemo, mnogi su na prvu reagovali tako što su osudili prijedloge prijedorskih otaca o ilegalisanju Bijelih traka i čitave komemoracije. I to je u potpunosti u redu.

STANJE ŽELUCA: Nije u redu što se ljudi prave budale na pravdi Boga. Neće ili ne žele reći: Da, ono „mute“ je stisnuo SDP-ovac Sead Jakupović. Da, riječ je o Bošnjaku, ali prije svega socijaldemokrati. Da, čovjek treba da ode iz političkog života ili barem da promijeni stranački dres. Da...

Ali, koga mi zajebavamo. Jakupović i slični njemu i jesu tu gdje jesu zato što imaju izrazito probavljiv želudac. Zapravo toliko probavljiv, da zbog svojih ličnih interesa mogu progutati i mrtvu prijedorsku djecu. Njih 102. Neko blagoglagoljivo reče kako je baš i Jakupović nosio bijele trake, kako je sa porodicom protjeran iz Prijedora, kako je povratnik, koji radi na pomirenju. Pa tim gore po Jakupovića!

Ako je riječ o socijaldemokrati, ocu, čovjeku koji je svojim očima vidio bijele trake i doživio pogrom, pa kakvi su to „viši“ razlozi zaduženi za njegovo huljenje nad čaršijom? Kakve su to pumpe, avioni, kamioni, koji mogu ljudskost toliko uniziti da sasvim mirno, budistički promatra sa pozicije političke moći kako zločinac, četvrt vijeka nakon zločina, opet žrtvu stavlja van zakona?

I da je samo to problem sa SDP-om i Jakupovićem. Ne, ono što je gore je uslijedilo nakon Jakupovićevog hatišerifa kojim se ukida pravo da Bošnjaci u skupštini prozbore koju.

ODBRANA I POSLJEDNJI DANI: Po mrežama, po jadnoj direktivi, po bestijalnosti iscurila je, za pretpostaviti, direktiva iz direkcije SDP-a, kojom su se uposlenici partijski obavezali da brane lik i djelo predsjednika Skupštine grada Prijedora i blate neistomišljenike. Navijek jadna i bijedna politička mantra, kojom aparatčici bez i najmanje empatije prema mrtvima relativizuju stvari, dijele ljude na „naše i njihove“, pretvaraju Jakupovića u tratinčicu koju bi na ranu mogli staviti.

Pa se od Sarajeva do Mostara u SDP-ovom horu može čuti kako je SDA, a pogotovo DF, zapravo, prijetvorna bratija, kako niko neće čitati bukvicu SDP-u, kako sad nije vrijeme da se ovakve stvari potežu (sic!). Jok, eto, nije vrijeme?! I svašta se čuje u toj kakofoniji saopštenja i frazeologije osim da čovjeka za početak treba isključiti iz partije. Ili, još bolje, ako Jakupović radi po partijskim odredbama isto je red i ljudski reći puku urbi et orbi, kako bijelih traka bilo nije, kako je njihovo nošenje protivzakonit čin i kako je to stav SDP-a. Brate mili, pa da se ljudi odrede. I to je politički! Jeste šupački, ali je politički.

LJEPOTE BETERLUKA: Kako se ništa od ovoga ne dešva, treba hladne glave konstatovati da je SDP po ko zna koji put pojeo govno i pucao sebi u nogu. Onako kako SDP to najbolje zna, par mjeseci pred izbore. Pa je onda opet ljudsko i pitanje na mjestu, želi li Nikšićeva armija političku pobjedu, što je imanentno politici, jer koji ćete moj u politici, ako ne želite pobijediti na izborima. Ili, zapravo, i ne želite takvu odgovornost? Možda SDP-ovcima i prija biti u vječitoj opoziciji, ali za pozamašnu apanažu iz budžetskih proračuna.

Možda SDP ima veze sa socijaldemokratijom taman koliko i SNSD, samo Nikšiću & comp. mrsko reći narodu idealističnom, da se razumiju u socijaldemokratiju koliko i Mara u onu stvari. I zapravo svoj nedostatak socijaldemokratije kompenziraju viškom neoliberalnog njuha iliti „osjećaja za bizMis“.

Pa je onda i red i vrijeme reći ljudima da je SDP jedna klasična bosanska interesna organizacija, koja na osnovu svog imena, a sa kojim nema nikakve veze, sakuplja zabludjele ovčice, dok provodi politiku „na terenu“ u uncu istu kao i ona koja izlazi iz kuhinja SDA, SNSD-a i HDZ-a. Da, jesu, svi su oni isti!

JEDNAKI I JEDNAKIJI: Barem, kada su u pitanju ljudski životi. Postoje jednaki i jednakiji. Postoje ljudi i postoje brojevi. Postoje ubijena djeca, masovni zločini i postoji ono dugme „mute“, kojim se zadržava položaj u partijskoj i ekonomskoj nomenklaturi. Pa je onaj Sead Jakupović, iz Prijedora, zapravo jedan dobar šamar otrežnjenja. On je politička dioptrija kojom se gleda, u ovom slučaju na pobijene Prijedorčane. Ništa više i ništa manje od toga.

Nacionalista nacionalisti bi rekao, braćo Bošnjaci ako ne poštujete ubijene iz reda svog naroda, među kojima su i 102 djeteta, zarad guzice u fotelji, kako očekujete da će ih poštovati srBski patriJoti?!?

I neće. Ovdje niko nikog u stranačkoj pervertiji ne poštuje, a pogotovo ne mrtve. I da se na koncu razumijemo, nije ovaj Jakupović niti ovaj SDP ništa bolji ili lošiji od ostatka našeg sivog političkog neba.