Tokom prošle godine na Klinici za infektivne bolesti KCUS udvostručen broj registrovanih slučajeva sa HIV infekcijom. U blagom porastu su i druge spolno prenosive bolesti, ali u Klinici tvrde da se situacija ne može nazvati alarmantnom. Uzrok porasta broja zaraženih pripisuju posljedicama pandemije i nemogućnosti adekvatnog pristupa zdravstvenim institucijama zbog koronavirusa. Edukacija i preventiva su od suštinskog značaja

Piše: Zdravko Čupović (zdravko@startbih.ba)

U posljednih nekoliko godina u Bosni i Hercegovini se bilježi porast spolno prenosivih bolesti, a broj korelira sa porastom broja HIV pozitivnih pacijenata. Sličan trend je primjetan i u zemljama okruženja. Među STD (spolno prenosivom bolestima) najčešće su prisutne sifilis, hlamidijaza i gonoreja.

Kako su nam kazali na Klinici za infektivne bolesti Kliničkog centra Univerziteta Sarajevo (KCUS), sve spolno i krvlju prenosive bolesti su se povećale nakon pandemije, a kao razlog navode to što se tokom pandemije pacijenti nisu javljali u Savjetovalište koje egzistira pri ovoj Klinici.

- Tokom prošle godine smo imali više od 30 novih slučajeva HIV-a, što je dvostruko više nego inače, a zabilježen je i porast pratećih bolesti. Ipak, ne možemo reći da se radi o nekom dramatičnom povećanju - otkriva za magazin Start BiH prof. dr. Rusmir Baljić, šef Klinike.

Naš sagovornik podvlači kako su sve bolesti liječene prema protokolima te da pacijenti primaju adekvatnu terapiju.

- Problem potencijalno predstavlja to što će se u budućnosti vjerovatno javiti neke rezistentnije forme HIV infekcije mada mi trenutno koristimo skoro sve nove lijekove koji postoje na tržištu. Možda nemamo neke najnovije generacije kao u SAD-u, ali se trudimo da budemo u korak s vremenom. Najbolji pokazatelj toga je da, pored velikog broja HIV pacijenata, nemamo povećanje AIDS-a. To znači da HIV pozitivni pacijenti uzimaju redovno terapiju. Viremija (prisustvo virusa u cirkulaciji) je pod kontrolom i pacijenti žive uobičajenim životom - ističe dr. Baljić.

Prema njegovim riječima, od izuzetne je važnosti što su pacijenti svjesni svoje bolesti te se trude da je kroz svoje kontakte ne prenose drugima. On, međutim, upozorava kako je najveći problem sa mlađom populacijom koja iz nekog razloga ne želi koristiti preventivu pa se onda javljaju u Savjetovalište u stadijumu kada se ne može puno uraditi.

- To su uglavnom mladi starosti od 20 do 40 godina. Kolege koje rade u Savjetovalištu su čak zatražile ispomoć pa smo morali proširiti odjel i povećati broj ljekara kako bismo mogli zadovoljiti potrebe povećanog broja pacijenata na klinici. Ipak, ne očekujemo neke veće promjene u narednom periodu. Smatramo da je vrhunac bio prošle godine jer smo imali situaciju da je Savjetovalište zbog pandemije dugo bilo zatvoreno te se nije moglo doći do zdravstvene zaštite. Ove godine očekujemo uobičajeni broj pacijenata - kaže dr. Baljić.

Redovna terapija omogućava normalan život

Traženje informacija po internetu i među prijateljima onemogućava mladim ljudima da stručne i provjerene informaciju dopru do njih, pa je pitanje edukacije i preventive od suštinskog značaja. U tom cilju, na Klinici ističu kako su i do sada organizovali različite vrste predavanja i kampanja, a to će raditi i u ovoj godini jer podvlače kako je prevencija ključna.

- Mi zaista imamo dobre rezultate u liječenju, iako je HIV neizlječiv, iako su postignuti određeni uspjesi kod malog broja pacijenata nakon transplantacije koštane srži. Međutim, za sada se ipak radi o doživotnoj terapiji, takozvanoj terapiji održavanja. Što se tiče drugih bolesti, one se liječe kratak period i uglavnom dobro reaguju na konvencionalne lijekove. Savjetovalište djeluje u sklopu naše Klinike, odnosno odjela za AIDS i nalazi se u prizemlju. Opremljeno je po svim pravilima kako je to i u klinikama na Zapadu, i u opremanju je učestvovao poseban odjel UNDP-a -pojašnjava naš sagovornik.

Pacijenti koji imaju bilo kakvu sumnju se u Savjetovalište mogu javiti svaki dan i testirati se potpuno besplatno, anonimno i povjerljivo.

Iako su slična savjetovališta bila planirana u sklopu svake veće zdravstvene ustanove u Bosni i Hercegovini, to se ipak nije desilo.

- Svako ko sumnja da je imao rizični seksualni kontakt ili osobe koje koriste intravenske preparate droga pa sumnjaju da su možda krvlju mogli dobiti neku bolest, mogu se svakog radna dana od 9.00 do 13.00 sati javiti u Savjetovalište. Naglašavam, to je sve besplatno i anonimno. Ne treba im nikakva uputnica ni najava. Ništa od dokumenata. Čak ni zdravstvena legitimacija. Ovo je projekat UNDP-a koji funkcioniše na način da se tim osobama ponudi kompletno testiranje i savjetovanje besplatno i anonimno. Moram naglasiti da uglavnom dolaze oni koji su imali rizične kontakte i koji već sumnjaju da su pozitivni iako se naravno čovjek nikada ne može pripremiti na takvu vijest - kaže dr Baljić.

Na Klinici upozoravaju da postoje, nažalost, situacije u kojima su pacijenti zanemarivali simptome i zdravstveno stanje pa su se prekasno javljali. Uglavnom se radilo o već kasnim stadijima AIDS-a, kada je bolest već bila razvijena pa su mogućnosti liječenje bile minimalne.

- Što se tiče HIV-a, pacijenti koji redovno i svakodnevno uzimaju terapiju imaju praktično normalan život. HIV apsolutno nije smrtna presuda. Mi bilježimo zaista nizak broj smrtnih slučajeva tokom godine. Uglavnom se radi o osobama koje se ili kasno jave ili ne uzimaju redovno terapiju. Nažalost, naš narod često voli da se liječi nekim alternativnim metodama. HIV pozitivni mogu dočekati duboku starost kao i svi drugi i umiru uglavnom od drugih bolesti koje nemaju veze sa HIV-om. Osim redovne terapije su bitne i redovne kontrole, a te pacijente naručujemo na tri ili šest mjeseci kada im radimo sve nalaze koje smatramo bitnim. U slučaju potrebe reagujemo pravovremeno - pojašnjava dr. Baljić.

On dodaje i kako se na ovoj klinici liječe svi pacijenti iz Kantona Sarajevo, ali i da imaju i pacijenata iz drugih kantona. Navodi i primjer Savjetovališta u Tuzli, gdje se liječi tridesetak pacijenata dok je na sarajevskoj klinici broj pacijenata na terapiji nešto ispod dvije stotine. Navode, međutim, kako najpreciznije podatke ima Zavod za javno zdravstvo.

Misteriozni slučaj tinejdžera sa majmunskim boginjama 

Prošlu godinu je, međutim, obilježilo desetak slučajeva majmunskih boginja, sa kojima se praktično većina doktora na ovoj Klinici prije nije imala prilike susresti.

- Svi slučajevi su bili muškarci koji su imali kontakte sa drugim muškarcima, ali među njima je bio i slučaj jednog tinejdžera koji zaista nije imao nikakav epidemiološki rizik pa smo došli do zaključka da nekada i simptomi majmunskih boginja mogu biti slični i drugim bolestima, ali i da se ne moraju prenositi isključivo seksualnim putem. Mi smo detaljno radili epidemiološke ankete koje podrazumijevaju sve rizične kontakte, seksualne ili neke druge. Međutim, kod ovog mladića nismo našli nikakvu poveznicu.

Srećom, sve se brzo saniralo, ali to kako je došlo do zaraze je ostalo mala misterija. U taj slučaj su se uključili mnogi doktori jer nas je to zaista zaintrigiralo jer ta osoba nije potpadala u nijednu rizičnu grupu. Sumnjali smo čak i da je test možda lažno pozitivan jer ne postoji test koji je 100% pouzdan. Ostale slučajeve majmunskih boginja nije bilo teško dijagnosticirati. Uglavnom se radilo o osobama koje su odlazile u zapadne zemlje gdje su i akvirirale i naknadno importovale bolest. Svi zaraženi slučajevi su završeni oporavkom bez dodatnih komplikacija. Majmunske boginje su bile nešto novo i za nas. Navodno je i to rezultat zatvaranja svijeta zbog pandemije, mada su one poznate već pola stoljeća. Broj zaraženih u Evropi je čak bio na zabrinjavajućem niovu, ali to kod nas nije bio slučaj. To je svom osoblju bio prvi slučaj da se uživo susretnu s ovom bolesti - kaže dr. Baljić.

Kada je riječ o sifilisu, mnoge evropske zemlje i SAD, pa čak i susjedna Srbija bilježe rapidan porast broja oboljelih.

Srećom, dr. Baljić navodi kako je sifilis uglavnom pratilac HIV infekcije, ali da se uglavnom otkriva na vrijeme i efikasno liječi penicilinom. Iako je registrovan nešto veći broj oboljelih, situacija nije alarmantna.

Nestašica brzo prevaziđena

Tokom prošle godine je došlo do nestašice jednog lijeka koji se koristi u terapiji kod HIV pacijenata.

- Uspjeli smo brzo da nađemo zamjensku terapiju i to je riješeno. Naravno, uvijek pokušavamo da lijekove naručujemo i za nekoliko mjeseci unaprijed kako ne bismo došli u situaciju neke nestašice. Zadovoljni smo načinom na koji sve funkcioniše - kaže dr. Baljić.

Lijekovi za suzbijanje infekcije

Na pitanje da li je tačno da postoji lijek koji sprečava HIV infekciju čak i nakon odnosa za zaraženom osobom, ukoliko se uzme u kratkom roku nakon kontakta, dr. Baljić kaže da postoje određeni lijekovi koji mogu preduprijediti prenos infekcije.

- Postoje određeni lijekovi kojima se smanjuje rizik prenosa ukoliko se uzmu prije rizičnog kontakta, i to se naziva preekspozicijska profilaksa. Također, lijekovi se mogu uzeti i nakon rizičnog kontakta, to se zove postekspozicijska profilaksa, i trebaju se uzeti u roku od 72 sata kako bi bilo efekta. To nisu lijekovi koji se mogu uzeti bez recepta u apoteci, i sve mora ići preko našeg Savjetovališta. U tom slučaju postoji velika šansa da se spriječi prenos infekcije - pojašnjava dr. Baljić.

Povratak sifilisa u komšiluku 

Iako se mislilo da je sifilis bolest koja je ostala u prošlom vijeku, sve više muškaraca u Beogradu se javlja svom urologu upravo sa simptomima ove bolesti, piše portal Danas.rs. U Srbiji je u 2021. prijavljeno 238 osoba oboljelih od sifilisa, što predstavlja stopu incidencije od 3,45 slučajeva na 100.000 stanovnika, objavio je krajem januara Institut za javno zdravlje Srbije „Dr Milan Jovanović Batut“. Najveći broj prijavljenih slučajeva infektivnog sifilisa čine muškarci (167), a najveća učestalost među muškarcima je u uzrasnoj grupi 20-39 godina (112 slučajeva), alarmirao je Batut.

Epidemiologinja Biljana Begović Vuksanović, šefica odsjeka za HIV i polno prenosive bolesti Gradskog zavoda za javno zdravlje u Beogradu, kazala je za medije da se desi da u Zavod dolaze pacijenti od po 60, 70 ili 80 godina zbog pripreme za razne hirurške intervencije te da, između ostalog, rade test na sifilis gdje nekad bude pozitivan rezultat.

„Mi u razgovoru s osobom tada saznamo da nije znala da boluje od sifilisa“, kazala je.