Život / Ljepota i zdravlje

Tea Vučina, klinička psihologinja iz Doma zdravlja Mostar i predsjednica Podružnice psihologa Hercegovina, ogranka Društva psihologa u Federaciji BiH koja radi na projektu psihološke pomoći novinarima  u razgovoru za portal Startbih.ba sumirala je posljedice pandemije na mentalno zdravlje građana, zbog čega se građani najčešće obraćaju za pomoć i koje su najugroženije kategorije stanovništva.

Kako se pandemija i sve što je došlo s njom reflektirala na mentalno zdravlje građana?

Tijek pandemije, odnosno, ozbiljnost  zdravstvene situacije u lokalnoj sredini, državi te svijetu se značajno mijenjala od početka pandemije do danas. Mijenjalo se također i ponašanje vladajućih te donešene mjere za držanje pandemije koliko toliko pod kontrolom. Početkom pandemije većina ljudi je bila u određenoj mjeri zastrašena i uznemirena te se pridržavala propisanih mjera iz razloga što je pandemija došla iznenada, malo se znalo o koronavirusu a posebno zabrinjavajuće se činilo to da se jako brzo prenosi. Tijekom ljeta situacija se značajno poboljšala, smanjio se značajno broj zaraženih i umrlih od koronavirusa. Nažalost dio ljudi nije shvatio da je bolja situacija ljeti bila i rezultat ranije provedenih mjera poput lockdown-a. U tom trenutku je nastupilo i podcjenjivanje situacije i samog utjecaja koronavirusa na ljude i svakodnevni život.

Dio ljudi nažalost negira pandemiju od početka i ne pridržava se propisanih mjera što je posljedica svojevrsne indoktrinacije, međutim, kod nekih je dominantno korištenje negiranja i izbjegavanja kao načina suočavanja sa stresom što je odraz ne postojanja kapaciteta da se na primjereniji način nose sa situacijom. Oni odgovorniji su s pogoršanjem zdravstvene situacije, odnosno, s povećanjem broja zaraženih prihvatili ponovno uvođenje strožih mjera zaštite i pridržavaju ih se. Proteklih 10 mjeseci je bilo dovoljno da nošenje maski postane prihvatljivije, ljudi se pri susretanju trude biti oprezniji pa se uglavnom ne grle i ne ljube kao što su to radili prije pojave pandemije COVID 19, malo manje ih frustrira i nedostatak društvenih, kulturnihi sportskih događaja.

Ova situacija ponovo potvrđuje kako su ljudi prilagodljiva bića. Međutim, s određenom dozom optimizma većina je dočekala vijest o odobrenju cjepiva i početku cjepljenja. Ljudi se nadaju ipak što skorijem vraćanju načinu života prije početka pandemije. Poznato je da što situacija krize duže traje da može to više iscrpiti kapacitete pojedinca te tako ozbiljnije pogoditi veći broj pojedinaca i izazvati veće psihičke posljedice pa i iz tih razloga bi bilo poželjno da se pandemija suzbije u 2021. godini.

Koje su najranjivije grupe u populaciji, koji su psihološki problemi najizraženiji i da li možda postoji rast nekih specifičnih psiholoških smetnji koje je uzrokovala pandemija?

Pandemija je dovela do niza stresova poput mogućeg obolijevanja, ugrožene egzistencije (otkazi, smanjenja plaće, ograničenja rada za određena zanimanja i poslove i dr.), obrazovnog stresa zbog drugačijeg organiziranja nastave (on-line nastave koja više opterećuje i učenike i roditelje). Posljedice pandemije će kod određenog broja ljudi biti razvoj anksioznih i depresivnih poremećaja. Sve navedeno pogoduje i da ovisnici prodube svoju ovisnost (alkoholizam, ovisnosti o drogama, ovisnost o kocki) a često to uključuje i da budu nasilniji prema okolini a najčešće prema članovima obitelji. Ograničenje vanjskih aktivnosti dovelo je da se više vremena provodi u kući s obitelji a u slučaju disfunkcionalnih obitelji to nažalost rađa više prilika za ispoljavanje frustracija koje poprimaju oblik verbalnog nasilja, ali nažalost ponekad i fizičkog nasilja. Nažalost se bilježi porast nasilja u obitelji kako kod nas, tako i u svijetu općenito.

Sve veći broj zaraženih osoba u BiH posljednjih dana znači da se povećava broj i onih teže oboljelih kao i umrlih. Moramo biti svjesni kako oni teže oboljeli nisu samo tjelesno ugroženi već mogu imati značajne psihičke posljedice poslije i biti traumatizirani. Može se očekivati kako će neki od teže oboljelih razviti PTSP te kako će trebati psihološku pomoć i tretman kad saniraju tjelesne posljedice bolesti COVID 19. Psihološki tretman mogu trebati i članovi obitelji umrlih od COVID 19. Jedan dio njih će trebati psihološku podršku u tugovanju. Ono što ne smijemo zaboraviti je da osim zdravstvenih posljedica i promjene stila života ova pandemija je za veliki broj ljudi značila osiromašenje i dovela do ugrožavanja egzistencije što značajno utječe na mentalno zdravlje ljudi.  Kako se kraj pandemije i riješenje za nju nažalost još ne naziru navedeno dodatno ugrožava posebno one socijalno najugroženije.

Djelatnici u zdravstvenom sustavu također su pod opasnošću sagorijevanja te sekundarne traumatizacije. Uzimajući sve navedeno u obzir u sljedećem periodu može se očekivati da će se Centri za mentalno zdravlje suočiti sa još većim prilivom pacijenata. Moje osobno iskustvo u posljednje vrijeme je da se ljudi ne javljaju isključivo zbog koronavirusa već se javljaju zbog problema i poteškoća zbog kojih su se i inače javljali. Međutim, javljaju se u tretman i prvi pacijenti koji su doživjeli psihičke smetnje zbog bolničkog liječenja COVID 19 i posljedica stigmatizacije okoline, pogotovo jer su bili prvi oboljeli u svojim lokalnim sredinama.

Psihoterapija se provodi uživo, ali i online putem određenih platformi. Za razliku od ranije kad su se uglavnom obraćali psihijatrima i uzdali samo u pomoć lijekova, danas se ljudi sve više obraćaju psiholozima i psihoterapeutima. Sve je bolja informiranost o koristima psihoterapije, ali i o dostupnosti sve većeg broja psihologa i psihoterapeuta na području Hercegovine, a i čitave BiH. Ovo je posebno važno u vremenu krize te kad su ljudi izloženi pojačanom stresu a neki i traumama.

Kako je pandemija uticala na novinarsku profesiju?

Pandemija COVID 19 je doprinijela prepoznavanju povećane izloženosti novinara stresu i mogućem sagorijevanju na poslu. Novinar, a posebno oni čiji posao je terensko izvještavanje, su morali nastaviti raditi svoj posao svjesni svih rizika po svoje zdravlje što je moglo značiti povećani stres za njih. S druge strane neki od novinara su zbog posljedica na privredu, a tako posredno i na financiranje i funkcioniranje medija tijekom same epidemiološke krize ostali bez posla te im je tako ugrožena egzistencija. Navedeno predstavlja dodatni izvor stresa što je moglo utjecati i na njihovo psihičko a i tjelesno zdravlje. Novinari koji izvještavaju s terena i koji svjedoče patnji drugih su podložni sekundarnoj traumatizaciji, slično kao i medicinski djelatnici. Ovim novinarima je potrebnija psihološka pomoć i podrška posebno u kriznim vremenima.

Istraživačko novinarstvo je posebno važan segment što se pokazalo u vrijeme pandemije COVID 19. Pojedini novinari su bili odgovorni i hrabri da otkriju i iznesu niz nepravilnosti političkog vrha u državi. Njihov rad na osjetljivim temama je rezultirao otkrivanjem niza afera. Trebamo biti svjesni da posebno ti novinari podliježu strašnom pritisku. Taj pritisak na njih se vrši često svim raspoloživim sredstvima od psihičkog i ekonomskog uznemiravanja pa do nažalost ponekad i fizičkih napada.

Dodatni problem predstavlja i što im samostalnost u radu, također, često zna biti onemogućena ili ograničena zbog važeće uredničke politike što značajno negativno utječe na zadovoljstvo poslom. Postoji naravno razlika i u tome kojim se temama pretežno bave ili na kojima su angažirani, pa je tako veća vjerojatnost da trpe političke pritiske oni novinari koji se bave isključivo političkim temama. Međutim, pobrojano predstavlja stres koji uzrokuje radno mjesto, a novinari mogu kao i svi drugi ljudi imati npr i obiteljske ili zdravstvene probleme što onda dodatno usložnjava situaciju.

Zanimanje novinar zahtjeva veću dostupnost osobe ili fleksibilnost radnog vremena što je u uvjetima pandemije COVID 19 još više moglo doći do izražaja. Stoga je jako važno da novinar zna postaviti svoje osobne granice i da nauči osigurati sebi adekvatno vrijeme za odmor i mentalno isključivanje od tema vezanih za posao. Ako to ne uspije postaviti pod ozbiljnim je rizikom da sagori na poslu te da tako bude ugroženo njegovo tjelesno i mentalno zdravlje.