Život / Ljepota i zdravlje

Piše: Erol Handžar

Britanske zdravstvene vlasti pozvale su svakoga ko je pozitivan na virus majmunskih boginja da se suzdrži od seksa dok simptomi ne nestanu, i ovo nije nikakva šala. Ipak, ne treba paničariti.

U novom uputstvu  Agencija za zdravstvenu bezbjednost Ujedinjenog Kraljevstva takođe je preporučila da prethodno zaražene osobe nastave da koriste kondome u periodu od osam nedjelja nakon što virus prođe, kao mjeru predostrožnosti.

Ove godine su se, pored pandemije koronavirusa pojavile i majmunske boginje. Ipak, one nisu neka nova bolest, a posljednji slučajevi ovog virusa su se pojavili u Europi prije četiri godine, a tokom 2020. godine u 39 država bilo je 1600 potvrđenih i još 1500 potencijalnih slučajeva majmunskih boginja, a prijavljena su 72 smrtna slučaja. To je bolest čija je stopa smrtnosti između 3 i 6 posto. 

 Šta su majmunske boginje i kako su se počele širiti ?

Kako bi saznali više o majmunskim boginjama i prevenciji, kontaktirali smo dr. sci. Enisu Ademović, profesoricu na odsjeku za epidemiologiju i biostatistiku na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu .

Profesorica nam je kazala kako su majmunske boginje virusno zonotsko oboljenje, koje je zastupljeno, endemski, u zemljama srednje i zapadne Afrike koje se povremeno eksportuje i u druge dijelove svijeta. 

- Virus majmunskih boginja koji uzrokuje ovo oboljenje je identificiran 1958. godine u Danskoj, nakon gnojne osipne bolesti u koloniji laboratorijskih majmuna po čemu je ova bolest i dobila ime – rekla je prof. Ademović.

 Sam virus pripada rodu Orthopoxvirusa, to je virusna zoonoza (bolest koja se može prenijeti sa zaražene životinje na čovjeka).

- Pripada rodu Orthopoxvirus porodice Poxiviridae, zajedno sa virusom velikih boginja, virusom vakcinije i virusom kravljih boginja i trenutno je najzastupljenija infekcija ortopoksvirusom nakon iskorjenjivanja velikih boginja i prestanka univerzalne vakcinacije protiv velikih boginja 1980. godine. U endemskim područjima majmunske boginje se vjerovatno održavaju u prirodi kroz cirkulaciju među brojnim sisarima, uključujući vjeverice, gambijske pacove (Cricetomys gambianus), prugaste miševe, puhove i primate, sa povremenim zaražavanjem ljudi – kazala je profesorica.

Nakon prvih slučajeva, kako nam je ispričala, kada se virus pojavio kod čovjeka još 1970. godine u Demokratskoj Republici Kongo (DRK), raste broj slučajeva oboljenja u endemskim područjima Afričkog regiona.

Zašto baš na tom području? Naravno, odgovor leži u više faktora koje navodi naša sagovornica:

- Zbog kombinacije faktora koji uključuju povećanu izloženost (krčenje šuma, sukobi i raseljavanje), ali i poboljšanog nadzora i laboratorijskih kapaciteta. Sa inficiranih životinja u endemskim područjima virus majmunskih boginja se na ljude prenosi putem ugriza ili direktnog kontakta s krvlju, mesom, tjelesnim tekućinama zaražene životinje, kožnim i sluzokožnim lezijama. Sekvenciranjem je identificiran zapadnoafrički manje zarazan i sa manjom stopom smrtnosti (<1%) podtip virusa majmunskih boginja i podtip zastupljen u centralnim i južnim dijelovima DRK , koji je zarazniji i sa većom stopom smrtnosti >10% - pojašnjava profesorica.

Najveća zabilježena epidemija majmunskih boginja, dogodila se 2017. godine, a uzrokova je zapadnoafričkim podtipom virusa, i zabilježena je u Nigeriji, sa 146 sumnjiva i 42 potvrđena slučajeva ovog virusa.

Naravno, majmunske boginje su se raširile i prevazišle afrički kontinent, pa su tako slučajevi zaraze izbijali kod životinja u laboratorijima i zoološkim vrtovima i to bez jasnog izvora infekcije.

- Prema podacima Centra za kontrolu i prevenciju u Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) prvi slučajevi humanih majmunskih boginja izvan afričkog regiona zabilježeni su u Sjedinjenih Američkih državama 2003. godine, sa ukupno četrdeset i sedam potvrđenih i vjerovatnih slučajeva majmunskih boginja. Svi ljudi zaraženi majmunskim boginjama u ovoj epidemiji oboljeli su nakon kontakta s kućnim ljubimcima, prerijskim psima, nije bilo prenosa čovjeka sa čovjeka. Kućni ljubimci, prerijski psi su zaraženi nakon što su bili smješteni s glodavcima uvezenim sa afričkog koninenta, iz Gane – kaže za Start profesorica Ademović.

Ipak, 2018. godine, u Izraelu, Velikoj Britaniji i Singapuru registrovana su ukupno tri nepovezana slučaja zaraze majmunskim boginjama, a koji su bili povezani sa putovanjem na afrički kontinet. Ujedno, ti slučajevi predstavljaju prve zabilježene slučajeve kada čovjek postaje faktor prijenosa majmunskih boginja sa afričkog kontinenta. 

Kako se sve virus može proširiti?

Profesorica Enisa Ademović nam je kazala kako se ne majmunske boginje ne šire tako lako među ljudima.

- Između ljudi, virus se može prenijeti respiratornim kapljicama tokom direktnog i produženog kontakta lice u lice, direktnim kontaktom sa tjelesnim tečnostima zaražene osobe, kontaktom sa sluznicom ili oštećenom kožom sa otvorenim osipnim lezijama ili sa predmetima kontaminiranim virusom, kao što su posteljina, odjeća, peškiri – rekla je.

Vrlo često, način širenja je i spolni odnos.

- Prijenos virusa tokom spolnog odnosa je vjerojatan put zaraze jer uključuje bliski kontakt kože na kožu tokom seksualnog odnosa ili prenos putem genitalnog sekreta – kaže naša sagovornica.

Ipak, u trenutnoj epidemiji, u većem broju zemalja Europe, predominantan je broj slučajeva majmunskih boginja upravo prilikom seksualnog odnosa između dva muškarca, a priroda predominantnih lezija kod nekih slučajeva upućuje na spolni put prenosa infekcije.

Nakon zaraze, postoji period inkubacije virusa.

- Period inkubacije za majmunske boginje, odnosno, period od izloženosti inficiranoj osobi ili životinji, kontaminiranim predmetima do pojave prvih simptoma je obično 6 do 13 dana, ali može varirati od 5 do 21 dan. Bolest obično počinje groznicom, mijalgijom, umorom i glavoboljom. U roku od tri dana od pojave prvih simptoma, razvija se centrifugalni makulopapulozni osip koji počinje od mjesta primarne infekcije i brzo se širi na druge dijelove tijela. U slučajevima diseminacije, dlanovi i tabani su zahvaćeni osipom i karakteristika su ovog oboljenja. Lezije napreduju, obično u toku narednih 12 dana, istovremeno od stadijuma makula do papula, vezikula, pustula, krusta i krasta prije nego što otpadnu – detaljno je opisala profesorica.  

Pojasnila je i da centralni dio lezije može biti uvučen, da mogu svrbiti sa mogućom bakterijskom superinfekcijom grebanjem, te ispričala detalje i o terapiji.

- Također lezije mogu biti na sluznici usta i oka (konjuktivama). Moguće komplikacije su encefalitis, sekundarna bakterijska infekcija, keratitis, konjuktivitis, dehidracija. Osoba je infektivna sa početkom osipnih lezija na koži, mada se ne isključuje ni mogućnost prenosa bolesti u prodromalnom stadiju. Bolest tipično traje dvije do četiri nedelje. Terapija je simptomatska i suportivna uključujući liječenje superponiranih bakterijskih infekcija -  kaže Ademović te dodaje da se stopa smrtnosti u enedemičnim područjima kreće od 0% do 11%, ali da u trenutnoj epidemiji u većem broju zemalja Europe i svijeta, pacijenti imaju blaže kliničke slike.

Kako se majmunske boginje liječe?

Ono što je značajno jeste da ne postoji adekvatna vakcina ili efikasna terapija koja može liječiti ovu bolest. Profesorica Enisa Ademović nam je kazala kako vakcine protiv velikih boginja pružaju veliku zaštitu.  

- Prema rezultatima ranijih studija cijepljene vakcinom protiv velikih boginja može pružiti unakrsnu zaštitu i protiv majmunskih boginja, čak kod 85% vakcinisanih. Iako protektivni učinak vakcinacije protiv velikih boginja s godinama slabi, serološka ispitivanja antitijela su pokazala i vjeruje se, da ipak vakcinacija protiv velikih boginja pruža određeni stepen cjeloživotne zaštite od teškog oblika bolesti putem memorije B i T limfocita. Stoga se može očekivati određeni stepen zaštite u populaciji osoba starijih od 50 godina života, obzirom da se prije 50 godina završila masovna vakcinacija protiv velikih boginja. U Evropskoj uniji trenutno nema odobrene vakcine protiv majmunskih boginja, ali rana postekspoziciona vakcinacija (unutar 4 dana nakon izloženosti slučaju oboljelom od majmunskih boginja) vakcinom protiv velikih boginja može prevenirati bolest, odnosno, spriječiti nastanak teškog oblika bolesti – rekla je Ademović.

Ipak, kako nam je profesorica kazala, pozitivno je što se vjeruje, da vakcinacija protiv velikih boginja pruža određeni stepen cjeloživotne zaštite od težih oblika bolesti.

Pozitivno je što je mogućnost zaraze u Europi niska 

Epidemija majmunskih boginja koja je ovaj mjesec počela, predstavlja zapravo, prvi široko rasprostranjen prijenos na zajednicu izvan Afrike. Prvi slučajevi pojavili su se u Velikoj Britaniji, sa naknadnim slučajevima u Europi, Sjevernoj Americi i Australiji.

Odjel za javno zdravstvo Massachusettsa (SAD)  potvrdio je jedan slučaj infekcije virusom majmunskih boginja kod muškarca koji je nedavno otputovao u Kanadu.

Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da svake godine postoje hiljade zaraza majmunskim boginjama u desetak afričkih zemalja. Najviše ih ima u Kongu, koji godišnje prijavi oko 6000 slučajeva, i Nigeriji, s oko 3000 slučajeva godišnje.

Mali broj ljudi koji su dobili majmunske boginje, infekciju nalik vodenim kozicama, identificiran je u Ujedinjenom Kraljevstvu, Sjedinjenim Državama, Španjolskoj i Portugalu.

Neki od tih pojedinaca nisu putovali u zapadnu ili središnju Afriku, gdje je bolest češća i smatra se da dolazi do ljudi kroz kontakt s divljim životinjama, pogotovo u kontaktu lovaca s mesom zaraženih životinja. To sugeriše da se virus širi ispod radara u Sjedinjenim Državama i Evropi i CDC zbog toga izražava zabrinutost.

Ipak, šansa da se počnu brže i više širiti u Europi ali i svijetu je mala. Profesorica Ademović nam je rekla i to kako Europski centar za sprječavanje i kontrolu bolesti ocjenjuje ukupnu vjerovatnost daljeg širenja majmunskih boginja međi populacijom u zemljama EU ali i globalno vrlo niskom.

Majmunske boginje u susjedstvu, hoće li doći do Bosne i Hercegovine?

Majmunske boginje su se pojavile u Sloveniji, a u petak je Institut za javno zdravlje "Milan Jovanović Batut" potvrdio  prvi slučaj majmunskih boginja u Srbiji. Radi se o muškarcu koji je doputovao iz Njemačke.

U Sloveniji se prvi put pojavila 24. maja ove godine kod muškarca koji je doputovao sa Kanarskih otoka, a nakon toga kod još šest građana. Slovenački Nacionalni institut za javno zdravlje izdao je uputstva o ponašanju i liječenju, te su savjetovali svim oboljelim da ostanu kod kuće i da se izoluju od drugih ljudi, te uz to, da održavaju visok nivo lične higijene i higijene odjeće. 

U Bosni i Hercegovini još uvijek nema prijavljenih slučajeva majmunskih boginja, 

- Kao i u svim drugim zemljama u kojima su zabilježeni slučajevi majmunskih boginja, mogući su slučajevi majmunskih boginja i u našoj zemlji povezani sa putovanjem u zemlje u kojima postoje slučajevi majmunskih boginja, sa putovanjem u endemska područja, kao i ulaskom inficiranih osoba iz navedenih područja u našu zemlju, te ulaskom u našu zemlju zaraženih životinja – rekla nam je profesorica.

Ipak, nagalašava da je za dalje širenje infekcije neophodan blizak kontakt s drugom osobom.

- Međutim, uzimajući u obzir da je za dalje širenje ove infekcije neophodan blizak kontakt sa inficiranom osobom, odnosno životinjom, broj inficiranih i oboljelih ne može dobiti velike razmjere, ova bolest se sporo širi i slučajevi, i ukoliko budu uvezeni, će biti putem sistema nadzora identificirani kao i njihovi kontakti, rizik od infekcije za opću populaciju je vrlo nizak – kazala je.

Kao i za sve infekcije i bolesti i za ovu infekciju, postoji ipak, individualni rizik za malu djecu, trudnice, starije ljude i imunokompromitirane osobe, koji može biti visok obzirom na mogućnost razvoja težeg oblika bolesti u ovim grupama.

- Uz identifikaciju, laboratorijsku dijagnostiku, praćenje i izvještavanje o eventualnim slučajevima majmunskih boginja zavoda za javno zdravstvo i saradnjom sa veterinarskim javnozdravstvenim institucijama u našoj zemlji, oboljele osobe od majmunskih boginja trebaju ostati izolirane do saniranja kožnih lezija, izbjegavajući kontakt sa imunosuprimiranim osobama i kućnim ljubimcima, te apstinirajući od spolnih odnosa i fizičkih kontakta – savjetuje profesorica Ademović

(Cover photo:FOTO: WION/YOUTUBE/SCREENSHOT)