Život / Ljepota i zdravlje

(Magazin Start BiH)

Dom zdravlja Novo Sarajevo pruža zdravstvenu zaštitu za oko 80.000 stanovnika koji žive na području ove opštine, što ga čini jednim od najvećih u Kantonu Sarajevo. Sa kolikim obimom posla se suočavaju najbolje ilustruju brojke. Tokom prošle godine, ovaj dom zdravlja je imao 440 hiljada posjeta i pružio više od milion i po usluga, što zbirno iznosi gotovo dva miliona usluga i posjeta. Sa pomoćnim osobljem ova ustanova broji 256 zaposlenih. Među njima je 56 doktora medicine, 45 specijalista, 21 stomatolog i oko 130 tehničara.

BOLEST IMA ŠIFRU, BOLESNOST PACIJENTA: - Svakodnevne su žalbe doktora na preopterećenost i to je tačno. Jedan tim porodične medicine u prosjeku ima oko 1.800 pacijenata, dnevno 40-50 pacijenata. Treba imati na umu da i ljekari i osoblje često znaju odsustvovati sa posla zbog bolovanja pa onda ostali moraju to pokrivati - govori za magazin Start BiH direktorica ove ustanove dr. Zumreta Bihorac-Kučuk, specijalista porodične medicine.

Nakon ovih podataka nameće se pitanje da li smo zaista postali bolesniji ili na ogroman broj posjeta i usluga utiču i neki drugi faktori?

- Bolest i bolesnost jesu u porastu, tako da kapaciteti koje imamo nisu dovoljni. Zemlja smo koja je izašla iz rata. Imamo bolesno stanovništvo, mnogo ratnih vojnih invalida, oboljelih od PTSP-a i raznih drugih stanja koje donosi rat. Ljudi su stvarno bolesni - kaže Bihorac-Kučuk koja potom pojašnjava razliku između bolesti, bolesnosti i hipohondrije.

Bolest je, kaže ona, abnormalno stanje organizma koje otežava funkcije tijela. I kod bolesti doktor traži objašnjenje za pacijentove tegobe kroz anamnezu, fizikalni pregled i dijagnostičke pretrage.

- Bolesnost upućuje na pacijentovo lično iskustvo, odnosno šta pacijent misli i kako osjeća bolest, šta očekuje da u toku liječenja postignemo. Bolest po međunarodnoj klasifikaciji ima šifru, a bolesnost ima ime pacijenta. Bolesnost može da bude prisutna i bez bolesti, ali svaka bolest povlači sa sobom uvijek i bolesnost. Bolesnost možemo da shvatimo samo kao psihološku pratnju bolesti ili kao sagledavanje bolesti iz pacijentovog ugla. Hipohondrija je psihički poremećaj koji izaziva bezgraničnu brigu za zdravlje i uvjerenje da osoba boluje od bolesti koju nema - jasna je naša sagovornica.

PACIJENTI IZ „NAVIKE“: Ona ističe da su razlozi dolaska svakog pacijenta opravdani uprkos okvirnoj procjeni da je broj onih koji više pate od bolesnosti nego od bolesti od pet do 10 procenata ukupnog broja pacijenata.

- Postoje pacijenti koji dolaze „iz navike“, ali porodični ljekar iz empatije primi i takvog pacijenta. To ne bi bio teret da je taj pacijent 20. po redu taj dan. Ali ako je 55. onda bude previše. Moramo razumjeti i takve pacijente. Kvalitetan porodični ljekar će obaviti razgovor sa njim, razumjeti razloge dolaska. Ima naravno i ljudi koji dolaze često jer više brinu o svom zdravlju. Da bi zdravstvena usluga bila dobra, potrebno je vrijeme za svakog pacijenta. Nažalost, naši termini su dosta kratki i traju 10 do najviše 20 minuta. No, puno je pacijenata koji nisu naručeni i dolaze s akutnim stanjima koja se i ne mogu naručiti, a moramo im se više posvetiti da bi usluga bila kvalitetnija. Zato i ističem da je potrebno vrijeme - kaže Bihorac-Kučuk, koja tvrdi da je sistem naručivanja pokazao dobre rezultate jer je omogućio bolju organizaciju vremena pacijenata i doktora jer, kako ističe, svaka zdravstvena usluga ne podrazumijeva isto vrijeme.

Kućne posjete, komplicirana previjanja ili obrade za invalidske penzije iziskuju dužu vremensku posvećenost. Kada su u pitanju žalbe na dugo čekanje pojedinih pacijenata, ona kaže da je sistem naručivanja i porodične medicine njihov broj sveo na minimum te da se dogovoreni termini prijema pacijenata poštuju, osim u hitnim ili u slučaju dolaska pacijenata iz kategorija koja imaju prednost poput RVI i šehidskih i porodica poginulih boraca.

Najčešće se, kaže naša sagovornica, bune pacijenti koji nisu naručeni pa onda moraju čekati slobodan termin da ih primi neki doktor. U nizu prednosti naručivanja naša sagovornica navodi i što u tom slučaju pacijent uvijek ide kod svog doktora koji zapravo ima puno veću ulogu nego što se to možda naizgled čini.

- Kvalitetan porodični ljekar prati cijelu porodicu i upoznat je sa svim članovima i problematikom. To je na neki način približilo probleme u zajednici doktoru, a i doktor se približio zajednici. To i jeste koncept porodične medicine. Doktor, sestra i pacijent djeluju kao tim i zato je važno da uvijek idete kod svog doktora - napominje naša sagovornica koja se ni na direktorskoj funkciji, na kojoj se nalazi odnedavno, nije odrekla svojih pacijenata.

OGRANIČITI BESPLATNE ODLASKE SPECIJALISTI: Pomalo neočekivano za društvo naviklo od bježanja od odgovornosti, Bihorac-Kučuk ne bježi od odgovornosti domova zdravlja u zdravstvenom sistemu.

- Porodična medicina ublažava sve slabosti u zdravstvenom sistemu. Sve što ne valja, ne valja u primarnoj medicini. Mi smo stalno na tapeti iako to nije baš tako. Često nam pacijenti dođu i kažu da su satima čekali na Kliničkom centru i da im ne pada na pamet da i ovdje čekaju - navodi direktorica jednu od situacija sa kojom se suočavaju, mada i sama kaže da je istina da pacijenti imaju puno „praznog hoda“: - Ako se radi o akutnom stanju mislim da pacijenti ne bi trebali imati uputnice za kontrole. U našim domovima zdravlja za takva stanja ne trebaju, naravno za ono što se odvija unutar doma zdravlja. Ako pacijent ima upalu pluća, a pulmolog mu je rekao da dođe na kontrolu za tri dana onda mu ne treba uputnica. Pulmolozi i neki drugi specijalisti čak i napišu terapiju ili uputnicu za laboratoriju jer imaju tu mogućnost. Tu jako dobro funkcionišemo. U tim situacijama porodični doktor napiše samo prvu uputnicu, ukoliko liječenje ne traje duže od mjesec dana. Ali to funkcioniše samo sa nekim specijalistima. Zato te stvari treba riješiti na višem nivou. Apsolutno se slažem da pacijenti previše hodaju, ali se previše traži i od porodične medicine jer smo mi postali administrativni radnici.

Prema njenom mišljenju, sa velikim napretkom dijagnostike, broj besplatnih odlazaka specijalistima bi se trebao ograničiti kao što je to urađeno u drugim kantonima. Upravo tu mogućnost mnogi pacijenti (zlo)upotrebljavaju.

- Pacijenti previše idu specijalistima. Ne mislim da se to kod nas treba naplaćivati, već samo ograničiti broj besplatnih pregleda koje pacijenti mogu godišnje obaviti. Imate slučajeva gdje je pacijent danas bio kod ortopeda, a već sutra samoinicijativno traži da ide kod drugog. Imamo jako puno pacijenata koji hoće nekoliko mišljenja. Neke je teško ubijediti da nisu bolesni. Nije ograničen ni broj laboratorijskih usluga. Naravno, sve zavisi od doktora koliko će puta dati uputnicu kada nema potrebe, mada pacijenti insistiraju - ilustruje direktorica neke slučajeve neodgovornosti samih pacijenata.

Kao primjere dobre prakse koja je smanjila broj dolazaka doktorima ona navodi i mogućnost propisivanja tromjesečne terapije što je, smatra, veliki iskorak u odnosu na druge kantone.

URAVNILOVKA: Jedna od stvari koja bi trebala biti obuhvaćena narednim reformama u zdravstvenom sektoru je plaćanje doktora po broju pacijenata.

- Ljekari nisu isto opterećeni, odnosno nemaju isti broj pacijenata. Ne postoje normativi po kojima ljekari mogu biti različito plaćeni za svoj rad. Oni doktori koji su „popularniji“ kod pacijenata imaju i do 60 pacijenata dnevno, dok neki imaju 20-ak. Plata im je ista - navodi Bihorac-Kučuk.

SLUŠAJ TIJELO: Naša sagovornica napominje da „bolesnost“ nije nužno negativna, te da bi svako trebao osluškivati svoje tijelo i pratiti šta se sa njim događa. Te informacije mogu pomoći doktoru da lakše ustanovi dijagnozu.

- Stari su ljekari najviše radili na anamnezi, priči pacijenata o njihovim tegobama. Potrebno je da se pacijent otvori da bismo bolje shvatili šta ga muči. Tu se opet vraćamo na naše termine koji su sada nažalost kratki i ograničavajući. Bolesnost, naravno, može da bude negativna ako pretjerujemo u izražavanju onoga što osjećamo i prihvatamo ta osjećanja na opisan način - kaže Bihorac-Kučuk.

EDUKACIJA:Osim povećanja broja timova porodične medicine tamo gdje je to potrebno, Bihorac-Kučuk napominje značaj edukacije pacijenata o njihovim pravima, obavezama i papirologiji kako bi sa jednim dolaskom uradili što više posla.

- Rad na prevenciji je možda i najvažnija stvar. Osim toga, potrebno je educirati i porodicu oboljelog o bolesti i pomoći. Dolazi nam i sezona gripe i važno je preko medija dati smjernice o liječenju da ne bi svi navalili na domove zdravlja - kaže naša sagovornica.