Život / Ekoljublja

Širenje lokalne ceste od sela Sinanovići (Sarajevski kanton) do sela Luke (Hercegovačko-neretvanski kanton) i kasnije njeno asfaltiranje iznenadilo je sve planinare budući da i mnogo važnije ceste u HN kantonu ne da se šire, nego se i ne održavaju (kakav je cesta prema selu Lukomir  i od strane Umoljana ili Brda, odnosno sa druge strane od Vrdolja).

Ljubitelji prirode su to odmah povezali sa nikad zaboravljenom idejom pravljenja hidroelektrana u Gornjem toku Neretve koju bi ovu rijeku definitivno upropastilo za sva vremena. Jer, dovlačenje opreme preko Boraka (Boračkog jezera) je vrlo teško. Zato je u dobre namjere gradnje ovakve ceste gledano sa podozrenjem.

Naravno dobra cesta je odmah privukla neodgovorne stanovnike da krenu sa bacanjem smeća što se posebno manifestovalo tokom prošlog ljeta kada Bosanci nisu mogli tako lako na Jadransko more (a Neum je bio pretrpan) pa su se okrenuli planinama. To je svakako dobro za razvoj planinarskog turizma. Tako je i Visočica „otkrivena“ od brojnih turista i posjetitelja.

Međutim, kako na ovoj planini ne postoje nikakvi prihvatni kapaciteti, posjetitelji su sve svoje potrebe za hranom i pićem morali ponijeti sa sobom. I u  većini slučajeva ostaviti za sobom. Visočica je postala ogromna deponija smeća.

Članovi Planinarskog društva  „Visočica“ koji istražuju i čuvaju Visočicu, promovišu njene ljepote i štite je, organizovali su prvu akciju čišćenja. Ovaj put je to bio građevinski otpad, konkretno crijep koji je bačen na najljepši planinski pašnjak ispod Crvenog kuka, odakle vodi nekoliko planinarskih staza. Taj je crijep bačen svega nekoliko dana nakon što je cesta asfaltirana. I što je još gore, Crveni kuk je postao meta vozača kvadova i džipova kojima po zakonu nije dozvoljeno vozanje izvan cesta po planinama. Sada je to prava pošast na planinama i planinaskim pašnjacima.

Ako se nastavi ovakav trend nebrige naši planinski pašnjaci će postati uzorane ledine koje će proljetne i jesenja kiše pretvoriti u beskrajne kaljuže. Kad su planinari jednog takvog sreli na vrhu Crvenog kuka i rekli mu da je to zabranjeno, i da tako uništava planinu odgovorio je: „Za ovo se moj babo borio!“. Valjda su se naši očevi, majke, braća i sestre borili da sačuvaju zemlju, a ne da je uništavaju.

Ovo je prva akcija čišćenja Visočice i ona će se nastaviti bez obzira što su planinari koji posjećuju ovu planinu većinom iz Sarajeva, a ona je većim dijelom na teritoriji općine Konjic.

Ovaj sadržaj je izrađen uz podršku projekta „Misli o prirodi!“ koji implementira Centar za promociju civilnog društva, a finansijski podržava Švedska. Sadržaj ovog teksta je isključiva odgovornost magazina Start BiH i ne odražava nužno stavove Centra za promociju civilnog društva i Švedske.