Intervju

Gospodin Profit uzeo je u svoje ruke svaki aspekt ljudskog djelovanja, a televizija je najljepši primjer za to. Nadrealisti su snimani u sistemu koji je podrazumijevao kvalitet, a za krajnji finansijski efekat nikoga nije bilo briga, kaže za Start Nenad Janković, poznatiji kao dr. Nele Karajlić. Komentariše i promjene u  Sarajevu i pobjedu Četvorke

Razgovarao: Erol Handžar

Start BiH: Vi ste u jednom intervjuu prije više od dvije decenije rekli kako je jedna osoba Nenad a druga Nele. Možete li reći, ko je zapravo Nenad Janković, a ko je Nele Karajlić?

- Danas je teško napraviti jasnu liniju između te dvojice momaka, između Nenada i Neleta, između doktora Đejkila i Mistera Hajda. Nekada je to bilo lakše. Nenad je bio student, a Nele zgubidan, Nenad je imao planove, a Nele je živio od danas do sutra. Život je htio da pobjedi Nele i da Nenad, na kraju, ostane kod kuće. To što se meni desilo uobičajna je pojava kod svakoga ko se bavi javnim poslom, a i šire. Ako bi ova vrsta šizofrenije bila neka vrsta “virusa”, onda bismo bili iznenađeni saznavši kako je taj “virus” bio mnogo rasprostranjeniji od Covid-19.

Start BiH: Obzirom da društvo u kojem živimo uživa u  šund muzici, humora gotovo da i nema, satiru – da ne spominjemo, kako bi i da li bi nekadašanja Top lista nadrealista mogla odgovoriti izazovima savremenog društva jer, nekadašnja subkultura iz koje ste izlavačili ideje, danas je kultura?

- Danas je skoro nemoguće raditi na principu na kojem je radila Top lista nadrealista u ono doba. Gospodin Profit uzeo je u svoje ruke svaki aspekt ljudskog djelovanja, a televizija je najljepši primjer za to. Nadrealisti su snimani u sistemu koji je podrazumijevao kvalitet, a za krajnji finansijski efekat nikoga nije bilo briga. Zato se to i gleda poslije četrdeset godina. Danas je bitna samo zarada. Ako proizvedeš nešto za pet nečega ti moraš da zaradiš 10- inače si neuspješan. Jedina šansa da neko uzme Nadrealiste danas da radi je da se taj neko odrekne zarade. S druge strane, mi dajemo garanciju od četredest godina.  Ukoliko to što danas snimimo ne bude gledano za četrdeset godina, vraćamo pare! To vam više ni mercedes ne može garantovati.

Start BiH: Smatrate li da će se društvo na ovom podneblju u skorijoj budućnosti osvijestiti, naročito nakon ovog traumatičnog i teškog perioda pandemije koronavirusa koja je poharala ljude bez obzira na religiju, naciju i narodnost?

- Pandemija nije poremetila samo društvo u ovome podneblju, već u cijelome svijetu. Ona i jeste jedinstvena po tome što nema tačke na planeti koja nije “zakačena” ovim virusom. Čak i u vrijeme najvećih ratova i najvećih epidemija, postojale su tačke na planeti koje nisu bile pogođene tim katastrofama. Latinska Amerika nije osjetila Drugi svjetski rat, a za špansku groznicu nisu ni čuli na Novom Zelandu. Sada je situacija takva da je cijelo čovječanstvo u istom  loncu. Mi, na ovim prostorima,vidjeli smo koliko smo ranjivi i kako je lako da naši lokalni problemi postaju minorni pred velikim svjetskim problemima. Korona ne poznaje razlike u vjeri, naciji i svjetonazoru. Mislim da ulazimo u doba u kojem se moramo okrenuti prema sebi i početi razmišljati na taj način, a prije svega trebalo bi sanirati porušene mostove.

Start BiH: Politika bi trebala biti bitna svima. Smatrate li kako su mladi u Vaše vrijeme, na neki svoj ondašnji način, bili uključeniji u političke tokove SFR Jugoslavije i SR Bosne i Hercegovine od današnjih mladih ljudi u BiH ili Srbiji?

- Politika je ovde sudbina ali, kako vidimo, postaje sudbina svuda u svijetu. One zemlje za koje smo mislili da su zaboravile na politiku odjednom su prodrmane novonastalim događajima. U Americi se nikada nije desilo da ovoliki broj ljudi izađe na izbore. Mladi bi morali da se uključe u politiku. Njihova budućnost je u pitanju. U ono doba postojala je jedna partija i kroz njene strukture su razvijani mladi kadrovi. Sada imamo više partija, ali suština je ista. Ako želite nešto da promijenite na bolje morate da se aktivirate. Druga opcija je gerila, a to je mnogo komplikovanije. Problem kod nas je što je lični interes onih koji se bave politikom dominantan. Opšti interes skoro da i ne postoji. Prvi političar koji uvjeri narod da mu je preči opšti interes od ličnog postaće novi Tito.

Start BiH: Ukoliko pratite političku scenu BiH, trebalo bi da ste vidjeli, makar u medijskim natpisima, kako će Bogić Bogičević, nekadašnji član Predsjedništva SFR Jugoslavije, ukoliko sve bude onako kako su zamislili pobjednici lokalnih izbora u Sarajevu („Četvorka“), postati gradonačelnik Sarajeva. Pored njega, građani su za načelnika Općine Centar Sarajevo izabrali  Srđana Mandića, Srbina. Koji je Vaš komentar na to, da li se Sarajevo stidljivo oslobađa „nacionalnih“ stranaka?

- Mislim da je u pitanju mala kozmetička intervencija. Daleko od suštinskih pomaka. Samo se dva puta dogodilo da je na podijum istorije izašla generacija kojoj nacionalno nije bilo primarno. Prvi put sa Mladom Bosnom početkom dvadesetog vijeka, a drugi put sa popularnom kulturom u vrijeme socijalizma. Oba ta slučaja dala su nevjerovatne rezultate. Onaj prvi, promijenio je kartu Evrope, a onaj drugi je preživio raspad Jugoslavije. Zaista, popularna kultura velike Jugoslavije jedina je koja živi i danas i ona daje za pravo svakome da misli da se radi o jednom te istom kulturnom prostoru.

Start BiH: Može li se val, kakvih-takvih promjena iz Sarajeva, koje izgleda, počinje da diše nekim drugim plućima, prenijeti na druge gradove Bosne i Hercegovine ali i regiona? Može li se stati u kraj nacionalistima i kompletnoj ideji „supernacije“ jednog naroda nad drugim?

- Može, naravno, ali teško. Kao najveći kamen spoticanja stoji međusobno međunacionalno nepovjerenje. Svaki narod će vas veoma lako uvjeriti da je apsolutno ugrožen na ovim prostorima. Vadiće se argumenti stari stotinama godina. Stratišta, logori, genocidi, čuda... To nepovjerenje je prilično duboko ušlo u gene ljudi koji žive na ovim prostorima. Postoje dvije opcije da se to prevaziđe. Prva je da se napravi jasna markaciona linija, a druga je da se polako, strpljivo i uporno izgrade novi mostovi. Kako? Razgovorom. Oči u oči. Ali bez stranih tutora, jer ne postoji slučaj u istoriji ovoga tla da je neko sa strane donio mir. Donio je samo mržnju, bol i nepravdu. U ovome trenutku, nažalost, još uvijek sve strane očekuju pomoć sa strane. To je pogubno.  Ali, lud je onaj koji misli da je istorija u Bosni završena. Evo, Dejtonska Bosna traje duže od Evrope nacrtane u Versaju. Nema čovjeka na planeti koji ima jasnu viziju o tome šta će ovde da bude ne za sto ili dvjesta godina, već za trideset, četrdeset. A šta god da je, nama valja da na tom tlu živimo. Zajedno ili jedni pored drugih. Svejedno.

Start BiH: Planirate li, nakon okončanja pandemije (nadamo se da će se završiti) započeti ili nastaviti neku novu turneju?

- Za sada je teško praviti planove. Datumi svih koncerata iz 2020. su prebačeni u sljedeću  2021 godinu, a teško je reći da li će biti prebačeni i dalje u budućnost. Pandemija je najviše udarila po izvođačkoj umjetnosti. Pozorišta, koncerti, izložbe, kina... Kultura je primila težak udarac. Ali, ja sam nepopravljivi optimista. Mene naprijed gura izreka: Poslije epidemije- euforija!

Start BiH: Hoće li, Nele Karajlić napisati još neku knjigu?

- Ako je pandemija u čemo bila korisna, onda je u tome što me je prikovala za kompjuter. Trenutno sam usred pisanja posljednjeg, trećeg dijela trilogije Solunska 28. Prve dvije knjige su zaista naišle na izuzetan odjek kod publike. Meni je, međutim, mnogo važnije da se to isto štivo čita i za pedeset godina. Na žalost, neću biti u mogućnosti da provjerim da li sam u tome uspio. Uglavnom, ovaj treći dio govori o posljednjim decenijama dvadesetog vijeka i govori o onome što me u ovome trenutku najviše zanima, a to je fenomen popularne kulture u Jugoslaviji i razlog zašto je ona bila toliko jaka i žilava da je nadživjela zemlju u kojoj je nastala. Naravno, glavni junak je direkan produkt te kulture. Podnaslov bi trebalo da bude “Seks, droga i rokenrol”.

Start BiH: Smatrate li da će buduće generacije i dalje htjeti čitati knjige, obzirom da su to sada već sasvim nove „digitalne generacije“ koje gube koncentraciju vrlo lako?

- Sve umjetnosti mogu da mjenjaju svoje oblike, da nastanka pa do nestanka, samo se knniga promjeniti neće. Koliko god da tehnologija bude napredovala, ono neobjašnjivo uzbuđenje kojeg čitalac ima kad prstima okreće stranice knjige ostaće nezamjenjivo. Tako je od pamtivijeka, od onoga trenutka kada je čovjek izmislio pismo.

Start BiH: Može li rok muzika promijeniti svijet? Ima li nade da se rokom djeluje na svijest i svijet građana – mogu li se uputiti na neki, prema Vašem mišljenju, pravi put?

-Druga polovina dvadesetog vijeka je mladima širom svijeta unijela jednu vrstu utopijske slike u kojoj su svi pomislili da je svijet moguće promijeniti ljubavlju. Da nije  bilo te utopije ne bi bilo ni genijalnih dijela koja i danas žive u muzici, književnosti, filmu. Danas je to nadahnuće splasnulo. Zbog nedostatka tog opšteg nadahnuća do nas ne dopiru velika djela, iako ih možda i ima. Danas svako svoje dupe čuva. Ne postoji spremnost na žrtvovanje, a žrtva je osnovni uslov da se neke stvari pomjere sa mrtve tačke. Ako si spreman da staviš ruku u vatru, tada će Bog učiniti da te ta vatra ne opeče.

(Foto: Facebook)