Kolumne

Piše: Alena BEŠIREVIĆ

Trebaju li i radnici u trgovinama imati slobodan dan u nedjelju, pitanje je koje već duže dijeli javnost.

Na jednoj su strani trgovci i radnici ovog sektora, koji nerijetko rade za minimalac, prekovremeno, vikendom i za praznike. Na drugoj  – poslodavci i kupci koji odavno imaju naviku upravo u nedjelju ići u šoping.

– Sedam godina sam radila u tržnim centrima i nedjeljom i praznicima. U jednom sarajevskom centru čak i 10 navečer. To je iscrpljujuće i fizički i psihički. Zato trpi privatni život, bez obzira imate li porodicu, djecu, supruga, partnera. Jednostavno, teško je izdvojiti vrijeme, planirati nešto. Kupci o tome ne misle, njima je nedjelja neradni dan, a s vremenom baš omiljeni za kupovinu. Rijetko misle o tome da oni koji rade nedjeljom stignu kući najranije u 22:30 – govori nam trgovkinja Amela (čiji je identitet poznat autorici teksta).

Kupci, s druge strane ne propituju svoje navike.

– Pa tačno je da su kupci i ranije pokazivali nedostatak emaptije i solidarnosti prema radnicama, s obzirom na to da su uglavnom žene zaposlene u trgovini. Kupci su navikli da nedelju koriste ili u kupovini ili samo u obilasku tržnih centara. Međutim za one koji rade u trgovini, slobodna bi nedjelja mnogo značila – kazala je za Interview Mersiha Beširović, predsjednica Sindikat radnika trgovine i uslužnih djelatnosti BiH.

Neradno u Livnu, Bijeljini, Sanskom Mostu…

Neradna nedjelja bi također mogla biti i znak da se radna mjesta u trgovinskom sektoru učine atraktivnijim, jer se i trgovci sve češće odlučuju za odlazak u inostranstvo. Razlog su često niske plate i teški uslova rada koji uključuju prekovremeni rad i nedostatak vremena za odmor.

– U principu, u ugovoru rijetko piše da su subota ili nedjelja radne. Piše samo da imate pravo na jedan slobodan radni dan. Međutim, kad pomnožite šest radnih dana sa po 7 radnih sati, koliko je najčešće radno vrijeme trgovca, dobijete barem 42 radna sata sedmično. A u nekim slučajevima i više. I tu imate ta dva sata koja su mimo 40- časovne radne sedmice, koja se uopšte nigdje ne vode kao prekovremeni rad. Sad pomnožite to sa 150 hiljada radnika u trgovini vidjet ćete da su to ogromne sume koje idu u korist poslodavaca – navodi Beširović.

Poslodavci se vode logikom profita. I tvrdnjama da upravo vikendom ili praznicima imaju najviše prometa. Zbog toga su spremni i pogaziti pokoje radničko pravo.

– Nerijetko se dešavalo da iz nedjelje uvečer ranim ujutro u prvu smjenu. Osim toga vikendom sam imala ogroman problem u pronalaženju osobe koja će mi čuvati sina, tada bebu, jer vrtić radi od ponedjeljka do petka. Često sam se pitala za šta i kome radim. Iskreno, za sve godine rada nisam nikada dobila uvećanu dnevnicu za rad nedjeljom ili praznicima, iako je zakonski to zagarantovano – priča Amela.

Dan za odmor, a na našim prostorima to je oduvijek bila nedjelja, zakoni koji reguliraju oblast trgovine i radnih prava na nivou entiteta u BiH različito tretiraju.

Koliko zakona, toliko pravila. No, i jedan i drugi I treći  – onaj o o trgovini na nivou entiteta, te Zakon o radu FBiH odluku o neradnim danima prepuštaju trgovcima tj. poslodavcima. Izuzetak je Zakon o radu RS koji u članu 78. definiše sedmični odmor koji se, u pravilu, koristi nedjeljom, uz određene izuzetke.

No, regulisanje je moguće i odlukama donesenim na nižim instancama. Pa o tome mogou odlučiti i općinska vijeća – pa su nedjeljom trgovine zatvorene u u Sanskom Mostu, Livnu, Bijeljini, Zvorniku i Kiseljaku…

– Zakon o radu FBiH uopće ne tretira neradnu nedjelju nego propisuje jedan slobodan dan u toku sedmice. I Zakon o trgovini isto tako. Zato i jesu specifične uredbe na općinskom nivou jer one nisu propisane zakonom. Recimo, u Sanskom Mostu je općinsko vijeće odobrilo zabranu rada nedjeljom ali je načelnik, koji je inače, čini mi se, član SDA stranke, pozivajući se na slobodu tržišta i slično pisao Ministarstvu trgovine FBiH i dobio podršku od ministra trgoine Vujanovića. Zvanični stav Ministarstva trgovine FBiH je bio da se ne može zabraniti rad nedeljom općinskom odlukom. No, općinsko vijeće je istrajalo u svojoj odluci – kaže Beširović.

Ovakve odluke koje donose općine ona vidi kao “izraz jednog novog zaokreta na političkoj sceni”.

Samo u toku 2021. Sindikat radnika trgovine i uslužnih djelatnosti je intervenisao u 350 slučajeva kršenja radničkih prava, a obavljeno su ukupno 382 razgovora sa radnicima. Broj osoba kojima je pružena pomoć u rješavanju slučajeva kršenja radničkih prava je 208 od čega je 152 žena i 56 muškaraca.

Osim toga imamo i situaciju u kojoj radnici zaposleni kod istog poslodavca nemaju ista prava.

Naša sugovornica Amela sjeća se da je na početku rada u jednom tržnom centru godišnje, za praznike imala koji dan slobodno. No, s dolaskom novog vlasnika sve se promijenilo.

– Do tada neradni Dan Državnosti 25. novembar, Dan nezavisnosti 1.mart, Praznik rada… postaju radni. Kazali su nam, zbog većeg prometa. Bili smo razočarani, ali kome da se žalimo. Ja sam u ime firme u kojoj sam radila pisala molbu da se takve promjene ne uvaže. Odgovorili su da je ugovorom definisano da radno vrijeme određuje vlasnik tržnog centra, a da su svi zakupodavaci dužni to poštovati. To je na žalost, jasna slika društva u kojoj živimo – priča Amela.

– To je nešto što treba ostaviti tržištu da regulira. U kolektivinim ugovorima smo precizirali da se rad nedjeljom plaća vioše, a rad praznicima duplo – izričit je Smailbegović koji smatra da je “zakon sve regulisao i da se ne mogu pronalaziti hibridna rješenja zato što se taj zakon ne poštuje”.

Beširović međutim tvrdi  da se mogu pronaći i drugačija rješenja koja bi mogla zadovoljavati i kupce i poslodavce i radnike.

– Moglo bi se naći i neko drugo rješenje, recimo ograničenje broja radnih nedjelja. To bi bilo bolje nego rješenje nego potpuno otvoriti ili potpuno zatvoriti nedjeljom – dodaje Beširović i ističe kako kod nas treba nalaziti sistemska rješenja.

Jedno od takvih rješenja koje je doneseno prethodne godine nakon enormnih poskupljenja koja su uslovljena globalnim ekonomskim kretanjima bilo je i povećanje minimalne plate u FBiH.

– Veliki problem su sada, nakon povećanja minimalne plate u Federaciji BiH, prigovori poslodavaca da se radnicima sve češće nude ugovori bez toplog obroka. I to je isključivo posljedica toga što poslodavci neće radnicima da povećaju minimalnu platu, pa im onda uskraćuju topli obrok – ističe Beširović.

No, situacija će se, zbog odlaska radnika iz zemlje, morati mijenja. U većini zemalja Europske unije nedelja je za trgovce neradni dan, a da ne govorimo o boljim plaćama i uvjetima rada.

– Nedavno sam imala priliku posjetiti Njemačku, u kojoj apsolutno ništa ne radi nedjeljom osim benzinskih pumpi i sve funkcioniše perfektno. Ljudi su navikli da se najdalje do subote poslijepodne namire. Nadam se da će tako ponovo biti I ovdje. Jer nisu uvijek trgovine bile otvorene nedjeljom. Ako vratimo te stare navike, ljudi će s vremenom prihvatiti disciplinu kupovine na vrijeme. Ne trebam ni objašnjavati koliko bi to značilo svakom radniku – smatra trgovkinja.

Do sada su, istina, glasovi nezadovoljstva uslovima rada u trgovinskom sektoru bili tihi i anonimni. No, Amela tvrdi da se i to mijenja.

– Sve više čujem komentare poslodavaca kako je teško naći dobrog radnika. Vjerujem i da će uz tu činjenicu i jači nadzor inspekcije o uvjetima rada biti bolja situacija.

Tržište će, uvjereni su sindikati, diktirati pravila igre.

– Pa vi sada ne možete naći radnika u ugostiteljstvu kojem je plata ispod 1000 KM. Povećane su plate prije nego je to propisano zakonom i to samo kako bi se zadržali radnici. I trgovci će na kraju biti kao ugostitelji – smatra Beširović.

Ko radi, a ko odmara?

No, prije nego ikakva odluka bude donesena, opet se treba vratiti analizama. Teško je utvrditi, jer ovdje statistike nikad nisu jača strana, koliko radnika zapravo radi nedjeljom, koliko bi njih i da li uopće ostalo bez posla zbog zatvaranja trgovina jedan dan u sedmici, kako bi se to odrazilo na tržište, na poslodavce i kompanije.

Dok ne dobijemo prave odgovore na ova ključna pitanja, ostat ćemo podijeljeni na one za i protiv.

U regionu se također već godinama vodi slična rasprava, a u Sloveniji je dozvoljeno da nedjeljom male trgovine budu otvorene do 15 sati, a zatvoreni veliki trgovački centri.

Stanje u EU zavisi od zemlje do zemlje, s obzirom da ne postoji zakon koji bi članicama nalagao kako postupati.

Međutim, u EU trgovine se radnim danom otvaraju kasnije, ali i rade kraće. U Velikoj Britaniji radno vrijeme trgovina je od 9 do 17:30, a subotom do 16 sati, a nedjeljom su zatvorene. U Irskoj, na primjer, trgovine rade do 21 sat, ali samo od srijede do petka.

U Austriji nedjeljom ne rade također tržni centri, ali su otvorene suvenirnice, cvjećarnice i dežurne trgovine prehrambenim proizvodima. U Italiji nedjeljom rade samo dežurne trgovine.

S druge strane oceana, u SAD-u, trgovine se radnim danima najčešće otvaraju u 9 sati i rade do 18 sati. Veliki trgovački centri otvaraju u 10 i zatvaraju u 21 sat, a nedjeljom u 17 sati.

Rad nedjeljom u EU zabranjen je u Belgiji, Danskoj, Francuskoj, Grčkoj, Italiji, Norveškoj, Njemačkoj, Luksemburgu i Austriji, Poljskoj.

Ovaj tekst je realizovan  u okviru projekta “Čitaj više, misli više” portala interview.ba.