Život / Gastronomija

Kažu da nema većeg zadovoljstva svakom kuharu od praznog tanjira nakon posluženog jela, za koga god da se kuhalo. Ali kada sa nepunih 18 godina dobijete priliku da kuhate za maršala Josipa Broza Tita, prije bilo kakvog recepta, potrebno je savladati ogromno uzbuđenje sa kojim bi se teško nosili i oni puno stariji i iskusniji.

Bosanski lonac i zagorske štrukle

Prije više od pola vijeka, tačnije davne 1961. godine, Ivica Ledinski, šef kuhinje hotela Evropa, kazao je Nadi Lalović, tada djevojčici sa tek dvomjesečnim iskustvom u kuhinji, da će se nalaziti u timu koji će spremati obroke za druga Tita u vili na Stojčevcu prilikom njegove posjete Sarajevu. Kako će se kasnije ispostaviti, Nada, koja je 1966. postala šefica kuhinje u Evropi, narednih će 18 godina kuhati za Tita tokom njegove posjete Bosni i Hercegovini.

- Ne možete zamisliti kakvo je to bilo uzbuđenje prilikom susreta... To je svaki put bio nevjerovatan događaj. Tito se uvijek pozdravljao sa svima nama, a mi smo uvijek kuhali u dogovoru sa njegovim doktorom - prisjeća se Nada Lalović tih trenutaka.

Nostalgija se provlači kroz svaku njenu riječ...

- Kada god je dolazio u BiH, želio je da proba naše specijalitete. Volio je sva naša bosanska jela. Volio je lešo teleću koljenicu, teleće medaljone, volio je jesti bosanski lonac, našu šarenu bosansku dolmu... Spremali smo mu dosta i njegove zagorske specijalitete. Mnogo je volio zagorske štrukle i to smo mu uvijek obavezno spremali. Volio je često palentu za doručak. Od kolača je volio tufahije, našu baklavu, kadaif... Uvijek je bio srdačan, ljubazan... Skoro svaki put bi sve pojeo i nije skrivao zadovoljstvo. Čak su i njegovi doktori znali koliko smo uhodan tim. Imali su ogromno povjerenje u nas i znali su nas sve po imenu. Iskrena da budem, iako se po pravilu to trebalo raditi, nas su vrlo brzo čak i prestali nadgledati - priča Nada Lalović.

Procedura je, kaže, prvi put bila vrlo stroga, počevši od provjere ličnih podataka cijele porodice putem MUP-a, a pa do sanitarnih pregleda koji su obavljani u prisustvu doktora iz MUP-a i Titovih ličnih doktora.

Gadafi i Bembela

Povjerenje su, međutim, vrlo brzo stekli, pa se kroz ovaj proces prošlo samo jednom, a tim se više nije mijenjao i maršala je uvijek služila ista ekipa. Pored Nade Lalović, kao šefice kuhinje, u timu su bili i kuhar Milan Šakota, šef slastičarne Hasan Vilić, Krsto Budimir koji je uvijek služio Tita, direktor Mato Tomičić, Anto Pećar, te mnogo pomoćnog osoblja.

S obzirom da je Hotel Evropa u to doba bio najreprezentativniji u BiH, ova ekipa je, pored Tita, usluživala i sve visoke strane delegacije i državnike koji su dolazili u BiH u periodu od 1961. do 1970, poput libijskog vođe Gadafija, predsjednika Alžira Bembele - Ahmeda Ben Bele, Tunisa Habiba Burgibe...

Najveći izazov za kuharski tim su predstavljali odlasci u Bugojno, gdje je Tito dolazio u lov u prosjeku dva puta godišnje, a nekada se ostajalo i po 18 dana.

- Znali smo ga čekati u vili Koprivnica dok se ne vrati iz lova. Jednom prilikom smo ga dugo čekali, a on je zabrinuto rekao: Pa što me čekate do ovih doba, zašto niste otišli spavati? Inače, prije nego što je vila napravljena, mi smo hranu morali donositi na planinu. Kuhali smo u hotelu Bugojno i nosili hranu u planinarski dom. Mi bismo uvijek tiho ujutro dolazili da ga ne probudimo, gasili auto puno prije doma i nastavljali pješke, a on bi već šetao gore i čudio se zašto to radimo i zašto ne dolazimo autom. Zaista smo imali prelijep odnos. Bio je veliki gospodin. Kada je polazio, također se uvijek pozdravljao sa svakim članom tima, slikali bismo se, a sekretar nam je uvijek obavezno ostavljao bakšiš - kaže Nada Lalović.

Šefica Titove bosanske kuhinje se s osmjehom prisjeća jedne situacije kada su zaboravili ponijeti sol, a iz sigurnosnih razloga se nije smjela uzeti ni od koga drugog već se krijaći moralo ići u kuhinju MUP-a.

Posljednji put Nada Lalović je za Tita u Sarajevu kuhala 1978. godine kada je bio na proputovanju ka Tjentištu i Mostaru.

- Tada je posljednji put ručao u hotelu Evropa. Sjećam se toga jako dobro. Jeo je šarenu dolmu, tufahiju i supu, naravno. Tada već nije mogao puno jesti. Zadržao se oko dva sata i morao je krenuti. To je bio posljedni put - otkriva Nada Lalović posljednji Titov obrok u Sarajevu.

Inzko obožava Nadinu sarmu

Za svoje kulinarsko umijeće Nada Lalović je je 1977. godine u Milanu osvojila nagradu Zlatni kuhar. Danas radi u restoranu Marijin Dvor, a veliki ljubitelj njenih specijaliteta je i visoki predstavnik u BiH Valentin Inzko.

- On ovdje često navrati. Omiljeno jelo mu je sarma od kiselog kupusa, mada nekad može i u raštici - kaže Nada Lalović.

Jedan od Titovih menija

- Čorba od karfiola

- Pita zeljanica

- Pileći kijevski kotlet

- Turnedo

- Garnitura od povrća

- Mješana salata

- Tufahija

- Kafa