Magazin / Čitaj, saznaj

Na današnji dan 11. marta 2006. godine  umro je Slobodan Milošević srpski i jugoslavenski političar čije je predsjedništvo obilježilo raspad Jugoslavije i sukobe 1990-ih. Kao predsjednik Srbije (1989.–1997.) i Savezne Republike Jugoslavije (1997.–2000.), Milošević je igrao ključnu ulogu u ratovima na Balkanu, zbog čega je kasnije optužen za ratne zločine pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju (ICTY) u Haagu.

Bio je dugogodišnji predsjednik Srbije uspio je do gotovo neograničenog vladara zemlje  koji je zbog monstruoznih ratnih zločina počinjenih u ime ostavarenja ideje "velike Srbije" dobio i nadimak "balkanski kasapin". Nije dočekao da mu se izrekne sudska presuda za sva zlodjela počinjena na prostorima bivše Jugoslavije.

Miloševićev politički uspon započeo je 1980-ih. Godine 1986. postao je predsjednik Saveza komunista Srbije, uz podršku Ivana Stambolića, visokog državnog i partijskog dužnosnika Srbije. Međutim, 1987. okrenuo se protiv svog mentora, svrgnuvši ga s vlasti tokom Osme sjednice CK SKS, čime je učvrstio svoju poziciju vođe Srbije. Stambolić je 25. augusta 2000. godine,, mjesec dana pred izvanredne izbore za predsjednika Savezne Republike Jugoslavije (gdje se očekivalo da bi Stambolić mogao nastupiti kao kandidat), biva otet u Beogradu, i od tada nije više viđen živ. Kasnije će se saznati da je ubijen po nalogu Slobodana Miloševića, a da su ubistvo izvršili osmorica pripadnika Jedinice za specijalne operacije MUP-a Srbije (predvođenih Miloradom Lukovićem - Legijom)

 Ključni trenutak Miloševićevog uspona bio je govor na Kosovu Polju 1987., gdje je podržao srpske nacionalističke zahtjeve, što mu je donijelo široku podršku. 

Započeo krvave ratove

Milošević je 1989. izabran za predsjednika Predsjedništva SR Srbije, a 1990. osnovao Socijalističku partiju Srbije (SPS). Njegova politika bila je usmjerena na centralizaciju vlasti i promicanje srpskog nacionalizma, što je doprinijelo raspadu Jugoslavije.

Tokom 1990-ih podržavao je srpske snage u ratovima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, uključujući brutalno razaranje Vukovara, opsadu Sarajeva i genocid u Srebrenici. Godine 1998.–1999. vodio je sukob na Kosovu, što je kulminiralo NATO-vim bombardiranjem Srbije 1999. nakon masovnih deportacija Albanaca.

Unatoč diplomatskim uspjesima poput Daytonskog sporazuma 1995., Miloševićeva vlast oslabila je zbog provrednog kolapsa, korupcije i izolacije Srbije. Nakon spornih izbora 2000., masovni protesti 5. oktobra prisilili su ga da napusti vlast.

Hapšenje i smrt

Milošević je uhapšen 2001. zbog korupcije i zloupotrebe vlasti, a iste godine izručen ICTY-ju. Optužen je za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i na Kosovu. Suđenje je započelo 12. februara 2002., a Milošević je odbio priznati legitimitet suda, sam vodeći obranu. Proces je trajao četiri godine, privlačeći veliku medijsku pažnju, ali nije završio presudom.

Preminuo je 11. marta 2006. u pritvorskoj ćeliji u Scheveningenu, u Haagu, od srčanog udara. Patio je od hipertenzije i srčanih problema, a obdukcija je potvrdila prirodnu smrt, iako su njegovi pristaše tvrdili da je otrovan ili zanemaren od strane Tribunala. Njegov zahtjev za liječenjem u Rusiji 2005. gdje se iz Srbije smjestila njegova supruga i sin, bio je odbijen. Tijelo mu je vraćeno u Srbiju i pokopano u Požarevcu, u dvorištu porodične kuće.  

Čitulja za pamćenje

U beogradskoj Politici je tada izašla umrlica koju su dali "građani Srbije Nada, Srećko, Živko, Sloboda, Vesela i Mile Ćurčić" zanimljivog teksta:

- Slobodane Miloševiću, hvala ti za sve obmane i krađe, za svaku kap krvi koju su zbog tebe prolile hiljade, za strah i neizvjesnost, za promašene živote i generacije, snove koje nismo ostvarili, za užase i ratove koje si, ne pitajući nas, u naše ime vodio, za sav teret koji si nam na pleća natovario.

Pamtimo tenkove na ulicama Beograda i krv na njegovim pločnicima.

Pamtimo Vukovar. Pamtimo Dubrovnik. Pamtimo Knin i Krajinu. Pamtimo Sarajevo. Pamtimo Srebrenicu. Pamtimo bombardovanje. Pamtimo Kosovo. Tek ćemo ga pamtiti. I sanjati. Sjećamo se poginulih, ranjenih, unesrećenih, izbjeglica. Sjećamo se svojih uništenih života" - piše u čitulji objavljenoj je jednom Twitter profilu koji je prije nekoliko godina prenio Danas.rs.

Sjaše Kurta ...

Od njegovog rušenja s vlasti godine 2000. u takozvanoj Oktobarskoj revoluciji se u Srbiji probudila nova nada, nakon godina autokracije i ratova u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Kosovu. Prvi demokratski izabran premijer Zoran Đinđić koji je studirao u Njemačkoj i bio odlično povezan sa zapadom, bio je jamac za reforme i za razvlašćivanje stare elite koja je bila u milosti Miloševića.

Ali njegov program je brutalno okončan već 2003. jer ga je ubila vrhuška paramilitarne specijalne policije "Crvenih beretki". 

Nekadašnja ideja Miloševića kako svi Srbi moraju živjeti u jednoj državi je 90-tih dovela do rata i razaranja. Jer taj cilj "Velike Srbije" se pokušao postići u krvavim ratovima. U novijoj historiji taj nacionalistički program opet postao podesan za javnost pod novom parolom "Srpski svet". 

Stara Miloševićeva vrhuška i danas je na sceni i odlučuje. Na čelu je svemoćni predsjednik Srbije Aleksandar Vučić. On je u doba Miloševića radio za propagandnu stanicu bosanskih Srba i od 1998. do 2000. je bio ministar za informiranje. Njegovo ime je još od onda povezano s gušenjem kako domaćih tako i stranih medija. Danas se opet primjenjuju nekadašnji recepti. 

 Evo već više od četiri mjeseca od tragičnog događaja u Srbiji traju protesti. Pobunili se studenti, podržavaju ih  građani.